Objavljeno: subota, 15.11.2008.

S čime sam to zaslužila?

Ne mogu više…raspadam se u sitne komadiće…imam osjećaj da su u meni ostale samo krhotine nečega što se nekad zvalo srce.
Mislila sam da će sve proći, nestati poput ružnog sna…imala sam osjećaj da je sve iza mene, da je otišlo u nepovrat…no vratilo se snažnije no ikad.
Zašto? Zašto me opet toliko boli? Vidi li se tome kraj? S čim sam to zaslužila? Zašto ne mogu naći odgovor na baš nijedno pitanje?
Ne…ja jednostavno ne mogu protiv sebe…borim se protiv nekoga tko nije sposoban dati malo…tek dio sebe…nekoga tko ne zna kalkulirati…i uzeti više nego što da.
Znam da ljudi u mojoj blizini misle kako imam sve…zavide mi na tome…i teško bi povjerovali u to da ja…u biti…ništa nemam.
Neprestano mislim o tome, kako sam možda, nekada nekoga…nehotice…povrijedila, pa mi se sada to vraća. Iako se ne mogu sjetiti da sam nekada nekome napravila nešto loše, ne vidim drugi razlog zbog kojeg živim, ako se to može nazvati životom, u ovolikoj boli.
Željela sam samo malo sreće, a dobila sam ništa drugo, do boli…možda sam sve ovo zaslužila…vjerojatno jesam…ali htjela bih znati…samo neka mi netko kaže...
s čim?

Image Hosted by ImageShack.us

- 18:18 - Angel Pray... (0) - Print Angel Pray... - #

Objavljeno: četvrtak, 13.11.2008.

Volim, dakle postojim.

Jedan autor...
Jedan blog...
Dvije osobe kojima je posvećen...
Jedno identično ime koje ih povezuje...
...tih prokletih osam slova zbog kojih mi srce uvijek zaigra...

Čitajući stare postove došla sam do zaključka da se čitav blog može sažeti u ovih par rečenica:

...novija povijest...
''...Jučer su emocije divljale u meni… a danas ništa, potpuna praznina. Da li je to znak da Mr Icemana ostavim svim njegovim strahovima i krenem dalje? Ili je to normalno nakon potpunog emocionalnog pražnjenja? I „svađe sa samom sobom“. Ne znam... Ali znam da sam umorna, jako umorna. Od pitanja bez odgovora, od vještog izbjegavanja otvorene komunikacije, od neodlučnosti…''

...starija povijest...
''...Pozdravljam njegovu odluku, u dobroj vjeri da je odlučio ono što je najbolje za njega... I sretna sam što sam mu ostavila mogućnost da odlučuje. Nisam na ništa utjecala, jer i predobro znam kako je to kada ti netko nabraja razloge zbog kojih bi trebao ostati, a ti želiš pobjeći što dalje. Napravila sam potpuno suprotno, pustila sam ga da neometano pobjegne od mene, a sve ono što osjećam samo je moja stvar...''

A danas??? Danas letim svoj posljednji let… i letim ga visoko, ne bojim se visine… ni pada… još uvijek imam snage široko raširiti krila i prkositi oblacima… ostaviti ih daleko ispod sebe. Još uvijek mogu ponosno… uzdignuta iznad svih onih sitnih ljudskih podmetanja… nasmijati se iskreno i toplo… još uvijek znam voljeti… nesebično… beskrajno… bezuvjetno. Sve ono dobro koje skrivah u sebi pluta po površini mog bića… ne bojim se darivati… u svakom zlu nađoh iskru dobroga… potpuno sigurna. Zašto?
Zato što sam vječiti sanjar kojem snove ne možete ukrasti!!!

- 00:50 - Angel Pray... (0) - Print Angel Pray... - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>