Slatkim riječima se najbolje soli pamet.

Ako ti drugi pričaju iza leđa znači da si korak ispred njih.

Složna braća kuću grade, nesložna dvije.

Bolje miješati alkohol, nego beton.

Kamen po kamen - dijaliza.

Lako je biti Bosanac, teško je živjeti u Bosni.

Ne tapšaj slona po guzici da te ne posere.

Siromašne zemlje nisu siromašne zbog svojih siromašnih ljudi, već zbog svojih bogatih ljudi.

Ako ste zaposleni u firmi koja proizvodi gubitke, poželjno je da budete što lošiji radnik.

Propuštene prilike su uvijek bolje od ostvarenih.

Brak je udruživanje dvoje ljudi radi rješavanja zajedničkih problema, koje inače ni bi imali da se nisu udružili.

Iza svakog uspješnog muškraca stoji žena...iza svake zgodne djevojke stoji muškarac koji joj gleda dupe.

Pametne žene ušutkuju muškarce dižući noge,a glupe,dižući glas.

Bolje jedan orgazam u grmlju nego dva u ruci.

Bolje seks bez ljubavi, nego ljubav bez seksa.

Smisao rata nije da umreš za svoju domovinu, nego da neprijatelja prisiliš da umre za svoju!

Lako je promijeniti mišljenje drugog, teško je ubijediti ljude da prihvate tvoje.

Zdrav čovjek ima hiljadu želja, pogotovo bolesnih.

Sjedim na motoru, na vrhu Durmitora i divim se ljepotama prirode.Guštanje prekida lagana kišica. Proučavam kartu , naprijed za desetak km završava cesta, na suprotnoj strani je Žabljak. Uskoro će mrak i razum govori, spusti se u Žabljak, to je turistički kraj i naći ćeš prenoćište. Opet neki vrag me tjera da u sumrak, motorom po kiši jurim u neko selo na kraju svijeta.

Da nisam krenuo u nepoznato nikada ne bi upoznao Milana, sredovječnog samca iz sela Crna Gora. Milan živi u drvenoj kući bez struje i vode. Pogled ispred kuće je za umrijeti od ljepote. Gotovo na istovjetan način upoznao sam i njegovog pandana Mileta u Starom selu Žumberku, četrdesetak minuta vožnje od Zagreba. Njih dvojica se nikada neće sresti jer ih dijeli 500 Km udaljenosti. Ni jedan, ni drugi nikada nisu napustili svoje selo. Nikada nisu krenuli da traže bolji život, više sreće ili životnu družicu. Pomirili su se sa sudbinom. Milion kilometara su daleko od našeg konzumerističkog načina razmišljanja. Konzumerizmu se Milan približio jedino što se tiče rakije. Podbuo je, pa mu je u kombinaciji sa svježim zrakom koža modro-crveno-sive boje. Mile pak zaudara, smrdi od nepranja. Kiša nije dugo padala a ono malo kišnice služi za piće i kuhanje. Obojica žive život bez velikih očekivanja, stremljenja , nema razočaranja pa čak i nemaju previše neispunjenih želja. Sanjaju da poneka žena zaluta u njihova brda i živote.

Ova priča, nije priča o Milanu i Miletu, nego o vožnji motorom. Priča o tome kako je lijepo sjesti na motor, stisnuti gas pa krenuti tamo kuda te cesta odnese. Nekad je to odmah tu u kafiću iza ugla a nekad lutanje traje danima. Biciklom je presporo, u autu je previše skučeno a u javnom prijevozu moraš točno znati reći kamo ideš. Najdraže mi je putovati sam, bez čopora sa kojim se voziš od birtije do birtije. Nekad sam brz a nekad mi se samo zuji okolo pa tražim neki lokalni put na kojem se mogu izgubiti. Osjećaj nesputanosti i slobode tada je potpun. Nitko sretniji od mene kada tamo negdje daleko, uletim u nečiju svakodnevnicu koja je totalno drugačija od ove naše. Blogreske, intrenetske, globalizirane svakodnevnice gdje te toliko zatrpaju svime i svačime da ti ono bitno lako promakne.

Pepeljugi je bilo 75 godina.

Nakon sretnog i ispunjenog života sa sada pokojnim princem, spokojno je provodila dane u svojoj stolici na ljuljanje, promatrajući svijet sa svoga trijema u društvu svog mačka Alana. Jednog sunčanog popodneva, niotkuda se pojavi Dobra Vila. Pepeljuga reče: "Dobra Vilo, odakle ti nakon svih ovih godina?" Dobra Vila odgovori: "Kako si vodila sretan i zdrav život otkad smo se zadnji put vidjele, odlučila sam ti ispuniti tri želje. Ima li nešto za čim tvoje srce jos žudi?" Pepeljuga je zatečena i presretna, a nakon pažljivog razmišljanja i skoro ispod glasa izgovori prvu želju: "Željela bih biti besramno bogata!" U istom trenutku, njezina stolica na ljuljanje pretvori se u čisto zlato. Pepeljuga je bila zapanjena. Alan, njezin stari odani mačak, skočio joj je iz krila i šmugnuo u kut drhteći se od straha. Pepeljuga reče: "O hvala ti Dobra Vilo."

Dobra Vila odgovori: "To je najmanje sto mogu učiniti. Što ti još srce želi?" Pepeljuga pogleda svoje krhko tijelo i reče: "Željela bih da sam opet onako mlada i lijepa kao nekad." U istom trenutku želja joj se ostvari. Pretvori se opet u mladu ljepoticu i prožmu je osjećaji koje je već odavno bila zaboravila.

Tada je Dobra Vila upita: "Imaš još jednu želju; reci mi je." Pepeljuga pogleda prema preplašenom mačku u kutu i reče: "Želim da mog starog mačka Alana pretvoriš u prelijepog i privlačnog mladica." Pomoću čarolije, Alan se odjednom potpuno preobrazi - a kad je gotov stao pred Pepeljugu, bio je najljepši mladić kojeg je svijet ikada vidio, toliko divan da su mu ptice s neba počele padati pred noge. Dobra Vila opet se obrati Pepeljugi: "Čestitam, Pepeljugo, uživaj u svom novom životu." I uz plavičasti bljesak elektriciteta - nestade. Nekoliko nijemih trenutaka, Pepeljuga i Alan gledali su se u oči. Pepeljuga je sjela, bez daha gledajući u zapanjujuće najsavršenijeg mladica kojeg je ikad vidjela. Tada je Alan prišao Pepeljugi i čvrsto je zagrlio svojim mišićavim rukama. Nagnuo se nad nju i svojim toplim dahom milujući njenu zlatnu kosu, tiho joj na uho šapnuo: "Kladim se da ti je sad krivo sto si mi odrezala jaja."

Misli ti da nema idej za pisat ova blog. Nij stvar u tom da namaidej # problllemm je druga prirod. sve radi dobro glasva, mozk, ruk i računal samokada tipkov ne da se kup dvij baterij za bezicn tipkov ali zato sa miš copipast sve mogu.

N. je lijepa, visoka i vitka plavuša koja hoda pogrbljeno, spuštene glave.
Puna je razumijevanja za sve a opet zna biti prava kučka.
Jedan dan želi spasiti planetu a drugi dan je boli k...c za svijet oko sebe.
Jednom se pojavi savršena a drugi put smrdi na ćevape sa lukom.
Racionalna je do boli a vjeruje da nadnaravno biće kroji naše sudbine.
Pažljivo sluša kada joj se priča a gleda kroz sugovornika.

Kada se smije ima one neodoljive rupice na obrazima.

N. je uvijek za akciju samo joj se nekad ne da.
Ne pjeva lijepo ali je lijepo slušati dok pjeva.
Savršeno je zdrava a pravi je hipohondar.
Nosi dioptrijske naočale a vidi dobro.
Piše odlične pjesme ali ih nigdije ne objavljuje.
Nije nekonvencionalna ali se trudi da bude.
Nije ni ekshibicionist samo se ne srami svoga tijela.
Dobra je učiteljica a psuje kao kočijaš.


N. voli mene, rekla mi je to ali rekla je to i Bernardiću.

Ona nije mlada a nije ni stara. Taman je.
Ima dugu povijest prekinutih veza.
Kada mi priča o tome, gleda negdje u daljinu.
Nikada ne navlači fasadu, uvijek svatko dobije što ga sljeduje.
Kičmu savija jedino kada je zove mama, inače nikoga ne jebe.
Možda mene ali ja to nikako da shvatim.


Možda i znam, samo lijepo mi je pa se pravim da ne znam.