Marketing
Milan, Mile i motor
Sjedim na motoru, na vrhu Durmitora i divim se ljepotama prirode.Guštanje prekida lagana kišica. Proučavam kartu , naprijed za desetak km završava cesta, na suprotnoj strani je Žabljak. Uskoro će mrak i razum govori, spusti se u Žabljak, to je turistički kraj i naći ćeš prenoćište. Opet neki vrag me tjera da u sumrak, motorom po kiši jurim u neko selo na kraju svijeta.
Da nisam krenuo u nepoznato nikada ne bi upoznao Milana, sredovječnog samca iz sela Crna Gora. Milan živi u drvenoj kući bez struje i vode. Pogled ispred kuće je za umrijeti od ljepote. Gotovo na istovjetan način upoznao sam i njegovog pandana Mileta u Starom selu Žumberku, četrdesetak minuta vožnje od Zagreba. Njih dvojica se nikada neće sresti jer ih dijeli 500 Km udaljenosti. Ni jedan, ni drugi nikada nisu napustili svoje selo. Nikada nisu krenuli da traže bolji život, više sreće ili životnu družicu. Pomirili su se sa sudbinom. Milion kilometara su daleko od našeg konzumerističkog načina razmišljanja. Konzumerizmu se Milan približio jedino što se tiče rakije. Podbuo je, pa mu je u kombinaciji sa svježim zrakom koža modro-crveno-sive boje. Mile pak zaudara, smrdi od nepranja. Kiša nije dugo padala a ono malo kišnice služi za piće i kuhanje. Obojica žive život bez velikih očekivanja, stremljenja , nema razočaranja pa čak i nemaju previše neispunjenih želja. Sanjaju da poneka žena zaluta u njihova brda i živote.
Ova priča, nije priča o Milanu i Miletu, nego o vožnji motorom. Priča o tome kako je lijepo sjesti na motor, stisnuti gas pa krenuti tamo kuda te cesta odnese. Nekad je to odmah tu u kafiću iza ugla a nekad lutanje traje danima. Biciklom je presporo, u autu je previše skučeno a u javnom prijevozu moraš točno znati reći kamo ideš. Najdraže mi je putovati sam, bez čopora sa kojim se voziš od birtije do birtije. Nekad sam brz a nekad mi se samo zuji okolo pa tražim neki lokalni put na kojem se mogu izgubiti. Osjećaj nesputanosti i slobode tada je potpun. Nitko sretniji od mene kada tamo negdje daleko, uletim u nečiju svakodnevnicu koja je totalno drugačija od ove naše. Blogreske, intrenetske, globalizirane svakodnevnice gdje te toliko zatrpaju svime i svačime da ti ono bitno lako promakne.
Post je objavljen 23.10.2014. u 21:57 sati.