Uzori se mijenjaju sa godinama. Kada sam bio mali, osoba godine bila je pionirka koja je ispred 22 miliona ljudi čestitala Titu rođendan. Tada sam mislio da ako hoću biti neka faca u životu, moram znati recitirati. Tito je nedugo zatim umro, pa sam poželio postati astronaut. I opasno sam zabrijo da budem astronaut, dok me jednoga dana tata nije prizemljio.
Tada sam se okrenuo uzorima iz bliže okoline. U to vrijeme nije bilo Mamića i svaki klinac je znao nabrojati napamet prvu postavu Dinama, a oni napredniji još i rezervnu momčad. Izbor je tada bio lagan. Poslije nekoliko treninga ispostavilo se da neću odmah istrčati na teren sa prvom postavom, pa sam odlučio da ću ipak biti muzičar. Na opće zgražanje moje mame uzor su mi postali čudni likovi koji urlaju dok pjevaju, a vjerojatno se i drogiraju.
Sa odrastanjem stvari su polako mijenjale i sve se počelo vrtiti oko ljubavi. Uzori su tada bili frajeri koji bi znali uletiti i smotati komada samo tako.
Negdje u to vrijeme, probudilo se meni duhovno biće, najviše sam volio čitati i raspravljati o smislu života. Za životni poziv izabrao sam upravo to, studij duha. I onda kada sam već duboko ušao u analize ličnosti, desilo se nešto što knjige ni razum nije mogao objasniti. RAT. U to doba ludila i primitivizma mase su klicale uzoritima, a ja sam se opet bio na početku.
Najradije bi da sam astronaut i da se katapultiram u svemir i vratim kada to ludilo prođe.
I danas u zrelim godinama imam uzore, nisu to ljudi u odijelima koji zarađuju brdo love,nedajbože tih ozbiljnih faca, nego baš suprotno prašnjavi putnici koji skromno putuju svijetom. Pa evo par linkova ljudi koji žive svoj san.
Robert Skejić ili vodič za Afriku na http://www.motorobi.com/
Cura koja je do sada biciklom prešla skoro 30.000 km http://gea-tour.com/
Ili Leo Lemešić http://www.sailtheworld.info