Bože me sačuvaj !

29 kolovoz 2013

Davnih dana znao sam si smotati joint, ali više ne pušim a i broj dobavljača sam izgubio, pa ako slučajno ovo pročitaš, javi se, čovječe.


Da si ne bi uskratio životna zadovoljstva par puta godišnje zaružim i pretijeram sa alkoholom.
Uz alkohol svijet je pitomiji, ljudi su otvoreniji a i saznaju se neke istine.

Obično izbjegavam lokalne pijance i priče o usranom životu i teškim sudbinama, politici i slično.

Neznam kako, ali sinoć mi se desilo upravo to, lokalna birtija i domaća klijentela, čisti horor.

Poučna i edukativna priča tek slijedi, a ovo do sada je bilo za male bebe.

Sudbina je htjela da sam se sinoć navratio u stari kvart jer sam išao staroj zalit cvijeće, dok se ona brčka na moru. I da ne duljim, pio sam sinoć sa Kokom. Koko je moj bivši susjed, teški kroner, sociopata, psihopata i sve ostalo na tom spisku. Opet, sudbina je kriva što je postao takav. I danas mi se po glavi mota slika kako nose njegovog starog, sa kuhinjskim nožem u trbuhu niz stepenice. Ubola ga njegova mama za neke bračne svađe.

Na neki mazohistički način, volim Koka. Bio je stariji i jači od mene. Prvo me je namlatio ko vola u kupusu, a poslije me je uzeo pod svoje i nitko mi ništa u kvartu nije smio reći. A bila su to vremena kada su kvartovi ratovali, tukle su se zgrada protiv zgrade. U ta vremena nisi se smio samo tako šetati po kvartu. Na mojoj zgradi još i danas stoji grafit; ko se sam šeće po selu dobiti će kurcem po čelu. Bio je on i moj osobni James Bond. Jednom prilikom, spustio se sa krova uz antensku cijev, hodao uz rub prozora po četvrtom katu i to samo zato jer sam ja zaboravio ključeve u stanu. Scena koja se ne zaboravlja. Jedini sam ga ja smio držati za noge, dok je on visio glavom prema dole u kanalizacijskom šahtu, i kopao po dreku da nađe izgubljene ključeve. Nije on bio nikakav pozitivac, prije bi se moglo reći da je maltretirao cijeli kvart, da bi dobio što hoće. A htio je sve, jer doma nije imao ništa..
Za daljnje razumijevanje teksta, trebam ispričati priču koja se dogodila prije par godina. Priča je antologijska i zaslužuje da uđe u kvartovske anale. Za ništa takvo prije nisam čuo , niti pročitao nešto slično. Evo priče:

Koko je živio sa burazom u stanu. Stari im je umro, a stara im je bila u zatvoru. Buraz se sa vremenom smirio, oženio i dobio dijete a ovaj je nastavio kokošariti po kvartu. Jednoga dana buraz ga pozove na razgovor, čuj ti si pijandura, ja imam bebu i to ne ide zajedno, ako se slažeš budem ja tebi dao 20.000,00 Eura a ti odseli, … razguzi. Potpisali su to kod fiškala i čim je ovaj dobio lovu, uputio se kod Geca. Gec je lokalni diler bijele tehnike i tamo je kupio najveću moguću prenosnu Hi-Fi liniju. Usput je na kiosku pokupovao sve baterije.

I tako sa 300 Wati na ramenu, prošetao se kvartom, došao do taksi stajališta, sjeo u taksi i nestao. Poslije par mjeseci, saznali smo kuda je otišao. Nije bio daleko, samo par kilometara dalje u hotelu Holiday Inn. Tamo se gostio, jeo ,pio, oblokavo, častio, dok nije spiskao svu lovu. Čuo sam priču da im još ostao visiti dvadesetak tisuća kuna. Nakon toga vratio se burazu na vrata. Ovaj je očekivao takav scenarij i u međuvremenu si ugradio protuprovalna vrata. Kad je vidio da nema kud, smjestio se u drvarnici u podrumu.. I dan danas mu je to dom, a smetlarnik mu je wc. Pusti ga buraz u stan, ponekad da se opere, ali to je sve.

Pa u ime dobrih starih vremena, nađoh se ja sa Kokom u lokalnoj birtiji sa klošarima iz djetinjstva. Nisu ko mali bili klošari ali u međuvremenu su postali. Normalno da me zajebavaju me dok ne platim rundu. Ko mi kriv.


Sjedimo tako, i poslije ko zna koje pive, pitam ja Koka;

Jeli, (duga pauza) ...što si sjebo buraza i spisko onolike pare ?

Pogleda me on onako pijan, ispod oka i kaže jer sam htio biti kralj !

Gledam ga ja zbunjeno ???

Ti nemaš muda i nikad nisi imao da bi bio kralj. Za lovu koju sam spisko bio sam bio kralj, a ti nikad nebudeš bio kralj.

I na trenutak, dok su alkoholne pare hlapile, stopim se ja sa njegovim ludilom.

Razumijem ga 100 %, bez teksta.

Jebeš to, sa kraljem. Idem doma u svoj topli krevet.

A ti odi pa drkaj u toj svojoj šupi i pišaj u smetlarniku i seri u kantu za smeće.

Poslije mi bilo krivo ko psu, što sam mu to rekao.

Za pokoru, samom sebi uvodim kaznu prohibicije i birtijašenja slijedečih trideset dana.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.