DJikan in Njujork

The Beatles - Dear Prudence

Jos malo o kolegama...

Nekidan na poslu rusin ja zidove, stropove, sve po pravilima i propisima kad ono ugledan neku sumnjivu supstancu oko nekih celicnih greda. "Koji je ovo djava? Ne izgleda mi lipo a bogami ni ne mirise bas kako triba", govorin ja ljudovima s posla. "Mislin da je azbest", govori mi jedan. "Azbest?! Pa koji van je djava ljudotinje,zajebana je to stvar. Ne znan za ovaj americki, al u nas doma ljudovi od toga dobivaju tumor na necemu." - "Ejs! Da tumor! Mozda kakav benigni..." - " Benigan je i Benigni Roberto pa te opet moze poslat sv. Petru na istinu", mislin se ja. Al dobro, vidicemo vec za koju godinu ocel bit sta o toga...
Kad smo vec kod Talijana, ovih dana san na poslu upozna Gigijeva brata Romana (Gigi je ludi urokani pitur) koji je od ovoga jos ludji. Iako san mislia da je Gigi Talijan, izgleda da su njih dvojica napola Hrvati (zato tako dobro pricaju hrvatski, jel). tj. kako mi je reka Romano, on je od glave do pasa Hrvat a od pasa doli Talijan, jerbo ima veliku salamu. Prica meni ovaj Gvajanac kako je Romano uslika svoju kitu poslovodjinin mobitelon i onda s njega posla poruku nekoj zenskoj iz imenika. Ova salje poslovodji nazad poruku: "Come to my place right away, I'm so horny..." Poslovodja ode tamo, skine se, a ova mu govori (ovo cu napisat na gvajansko-englesko-hrvatskom, kako mi je i prepricano): "Whaddafak?! Diz not your kurac, I asked for a big kurac, not diz little one." I tako je poslovodja osta praznih ruku...
Nedavno san upozna jos jednog Gvajanca u firmi - kamiondziju Mikea. Mike the Driver je ljudina, skoro svaki dan me vozi doma do Greepointa pa u tih dvajst minuti pricamo o svemu i svacemu. Tako mi je prica o svojoj kcerki koja ima ritku srcanu manu i doktori jon nisu davali nikakve sanse da prizivi ka se rodila al su se Mike i zena mu borili i (par kredita, prodanih nekretnina i dva milijuna dolara od osiguranja posli) mala sa zivi normalno ko sva druga dica. Nekon drugon zgodon govorin ja Mikeu kako san cua da je dosta Indijanaca radilo na izgradnji prvih nebodera u Americi jer se navodno ne boje visina. "As far as I'm concered, Native Americans ain't afraid of nothing", govori on meni (oni doli u Gvajani su pretezito Indijanci). "You know, we know the jungle like our pocket". I onda krene prica iz Mikeovih vojnickih dana, jos dok je bia mulac doli u Gvajani. Kako stvari stoje, izgleda se Gvajanci i Venezuelanci bas i ne vole pa je tako u 80-tima na granici bilo napeto jer su Venezuelanci tili Gvajani uzet dio teritorija ("Like Serbs in Croatia", govori on meni). Mike je vojni rok (koji je traja 4-5 godina) sluzia bas u garnizonu uz granicu. Jedne veceri zaspa in je strazar i napali ih Venezuelanci. Sedan Mikeovih suboraca je poginilo te veceri a on je nekako uspia pobic iz barake u pidjami, bez oruzja i nac noz koji je ranije sakria u dzungli zlu ne tribalo. "I killed three of them that night with that knife", kaze. "And that knife was sharp man, you could cut through steel with it. And you don't think a lot in those situations, it's either you or them." I onda mi pokaze ranu od venezuelanskog metka, samo par cenata od srca. Koji crni John Rambo. Mike the Driver!
Inace, na poslu se s radija slusa iskljucivo klasicni rock - Stonesi, Doorsi, Beatlesi, Floydi, Zeppelini, Clash, Ramones, The Who, Van Morrison, Patti Smith, Jefferson Airplane itsl. Mislin da mi je, iako san vidia masu paradoksa u ovon Njujorku, jedna od najbolesnijih scena bila ka je ekipa baustelaca uglas pivala pismu o Eltona Johna..."Hold me closer tiny dancer..." Ovi ugladjeni baustelci ce svoje misljenje o americkoj kulturi, osim izboron glazbe, pokazat i tako sta ce npr. knjigon "Srce tame" Josepha Conrada (o kojoj ocito nemaju dobro misljenje, ko ni ja) blokirat vrata da se ne bi zatvorila. Sofisticirani neki ljudovi, couce...

Blonde Redhead

Cartman

Prvi vikend u New Yorku cujen ja za dzaba koncerat Blonde Redheada u Brooklynu. I oden, naravski, jerbo ako nesto ne volin onda ne volin placat. Mlaki bili, brte, jedva ceka da zavrse. Nego, vracan se ja doma kad ono zurka u mene u zgradi, skupilo se 15ak ljudi na stepenicama i jos toliko unutra. "Daj i meni pivu rodijace", reko ja gazdi, "dosa san ti iz daleke Hrvatske, zedan evo ko pas". Upa ja u stan, krenia upoznavat ljude, a tamo klasicna americka zurka, ljudi stoje na nogaman i pricaju, mingle stono bi reko Amerikanac. A od tih ljudi pola pedera i lezbijki (s pederima san ima jos dosta susreta, al o tom potom).
Na zurci san medju ostalima upozna lika od 25 godina koji u New Yorku i okolici uzgaja pcele. "You keep the bees in the city?", pitan ja. "I saw people keeping bees back in Croatia but they were keepin' them in the country. They have a lot of bees around Sosici." - "Shoshoni?" - "No man, not Shoshoni, we don't have Indians in Croatia. Sosici, Sosici, village near Kozica and Duge Njive. Heard about Kozica? No? Vrgorac? No? Ok, doesn't matter." Neupuceni Amerikanci...Kaze covik da pcele vole grad, pogotovo Manhattan. Voda ih on svugdi sa sebon, a ka se umore od grada i izlazaka odvede ih na pasu na selo. Jos jedan djikan u New Yorku...
Spomenia san Indijance pa da kazen i da san upozna curu koja je skoro pa pola Indijanka. Iako izgleda ko tipicna Nizozemka. Dilon je Cherokee a dilon Crne Noge (ne, nisu jon noge crne). Mater i caca su jon bili hipiji pa su je tili nazvat Karma, al na kraju su se smilovali pa su jon ipak dali ime Karmella. A radi roditeljske hipijevstine cura nije vidila televiziju do 13. godine. Tek sa shvacan Cartmana i njegovu veliku mrznju. Damn dirty hippies!

Zvuci New Yorka

Bob Marley

Crna Guja u spanjolskon zatvoru 2...do 1:20

Crna Guja u spanjolskon zatvoru 1...od 6:35

Fawlty Towers

Jessica

Posal

Tri dana nakon sta san dosa u New York krenia ja radit na bausteli u skladu s dugon vlaskon gastarbajterskon tradicijon. - "Jes radijo prijan na bausteli?", pita mene poslovodja. - "Jok, ti si", reko, "caca mi bia baustelac, njegov caca prije njega isto, a mislin da mi je i pradid stema nesto kod Kaisera Franza Josefa gori na 2. katu". - "Ol rajt onda, evo ti ova elektricna pila, ispilaj mi ovo malo zeljeza ode". - "More, brte, no problem", pravin se ja iskusan. Krenen pilat, tresen se ja, trese se ono zeljezo, cini mi se da se cila zgrada trese, pila leti na sve strane, al uspijen nekako jedva ispilat par tih sipki a da nisan osta bez ruke.
Inace, prvi posal na kojen san radia je bia u neboderu od 40ak katova na Broadwayju i cilo vrime san mislia da radin na 21. katu, al ispostavilo se da je to zapravo 20. jerbo neke zgrade (vecina, navodno sve osim zidovskih) nemaju 13. kat nego 12. pa 14.
Nego da nastavin...Valjda san ovin riskiranjen da pilanjen umisto s rukon ostanen s batrljkon zaradio postovanje kolega baustelaca pa san ih lagano krenia upoznavat. Poslovodja, elektricar i jos par radnika su nasi ljudi iz okolice Zadra. Al puno su zanimljiviji ovi ostali... Anand, crnac za koga mi je poslovodja u pocetku reka da je Trinidadotobazanin, al taman prije nego cu ga pitat jel sa Trinidada il pak s Tobaga, kaze on meni da je Gvajanac (u firmi su inace trojica Gvajanaca, izgledaju ko Indijci, al su mjesanci crnaca i indijanaca; a pricaju ko Bob Marley, razumis svako 10. ric, nesto kao meaunfomidjugadabirimbabammofakjutripinuonddindenfakjuap). Tu je onda pitur Gigi, bivsi narkoman (a moga bi bit i sadasnji, krivi mu se faca dok pituraje, svako malo nesto zaurla, prica sam sa sebon, a u jednon trenutku mu je ispri mene ispala bocica s nekin tabletama - "Vitamini", kaze) koji osim sta prica talijanski i engleski, perfektno govori hrvatski, mozda i bolje od nasih ljudi ode. Najjaci od svih je Antonio, mali Ekvadorac koji je tu vec 9 godina a jedva nesto natuca engleski pa s njin prican na nekon poluspanjolskon-poluengleskon (spanglish, kako ga ode zovu). To izgleda nekako ko razgovori Johna Cleesa i onog njegovog Spanjolca u Fawlty Towersu il ko kad je onaj Spanjolac Crnoj Guji jebava mater na spanjolskon pa mu je to docara pantomimon jer ga ovaj nije nista konta. Do 10. miseca cu postat il vrhunski poznavalac spanjolskog il vrsni pantomimicar. Ka me Antonio jedan dan odvea na rucak pa je proba nesto narucit, morali su dovuc nekog Bolivijca iz kuhinje da vide sta to ovaj oce.
Ovin neHrvatiman je naravski tesko izgovorit moje ime pa su me u pocetku svakako nazivali: Poncho,Pancho, Donchi; a ka san ulazia u jednu zgradu di smo ja i elektricar tribali obavit neki posal, pitali me osobnu, a ja in da medjunarodnu studetsku iskaznicu na kojoj pise Talaja T. Lik je napisa jednostavno Thompson Talaja...
Taj posal koji smo ja i elektricar isli obavit bia je kod Jessice Simpson koja inace na 7. aveniji u modnoj cetvrti ima urede od svoje modne linije. Spustamo mi te neke lustere, a ono upada Jessica. Reko: "Love your work Jessica" - "Yea? Anything in particular?" - "Sure", reko, "I loved how you washed that car in your bikini in that video." - "Really? Why, thanks, thanks a lot." Divna jedna zena...