Jos malo o kolegama...
Nekidan na poslu rusin ja zidove, stropove, sve po pravilima i propisima kad ono ugledan neku sumnjivu supstancu oko nekih celicnih greda. "Koji je ovo djava? Ne izgleda mi lipo a bogami ni ne mirise bas kako triba", govorin ja ljudovima s posla. "Mislin da je azbest", govori mi jedan. "Azbest?! Pa koji van je djava ljudotinje,zajebana je to stvar. Ne znan za ovaj americki, al u nas doma ljudovi od toga dobivaju tumor na necemu." - "Ejs! Da tumor! Mozda kakav benigni..." - " Benigan je i Benigni Roberto pa te opet moze poslat sv. Petru na istinu", mislin se ja. Al dobro, vidicemo vec za koju godinu ocel bit sta o toga...
Kad smo vec kod Talijana, ovih dana san na poslu upozna Gigijeva brata Romana (Gigi je ludi urokani pitur) koji je od ovoga jos ludji. Iako san mislia da je Gigi Talijan, izgleda da su njih dvojica napola Hrvati (zato tako dobro pricaju hrvatski, jel). tj. kako mi je reka Romano, on je od glave do pasa Hrvat a od pasa doli Talijan, jerbo ima veliku salamu. Prica meni ovaj Gvajanac kako je Romano uslika svoju kitu poslovodjinin mobitelon i onda s njega posla poruku nekoj zenskoj iz imenika. Ova salje poslovodji nazad poruku: "Come to my place right away, I'm so horny..." Poslovodja ode tamo, skine se, a ova mu govori (ovo cu napisat na gvajansko-englesko-hrvatskom, kako mi je i prepricano): "Whaddafak?! Diz not your kurac, I asked for a big kurac, not diz little one." I tako je poslovodja osta praznih ruku...
Nedavno san upozna jos jednog Gvajanca u firmi - kamiondziju Mikea. Mike the Driver je ljudina, skoro svaki dan me vozi doma do Greepointa pa u tih dvajst minuti pricamo o svemu i svacemu. Tako mi je prica o svojoj kcerki koja ima ritku srcanu manu i doktori jon nisu davali nikakve sanse da prizivi ka se rodila al su se Mike i zena mu borili i (par kredita, prodanih nekretnina i dva milijuna dolara od osiguranja posli) mala sa zivi normalno ko sva druga dica. Nekon drugon zgodon govorin ja Mikeu kako san cua da je dosta Indijanaca radilo na izgradnji prvih nebodera u Americi jer se navodno ne boje visina. "As far as I'm concered, Native Americans ain't afraid of nothing", govori on meni (oni doli u Gvajani su pretezito Indijanci). "You know, we know the jungle like our pocket". I onda krene prica iz Mikeovih vojnickih dana, jos dok je bia mulac doli u Gvajani. Kako stvari stoje, izgleda se Gvajanci i Venezuelanci bas i ne vole pa je tako u 80-tima na granici bilo napeto jer su Venezuelanci tili Gvajani uzet dio teritorija ("Like Serbs in Croatia", govori on meni). Mike je vojni rok (koji je traja 4-5 godina) sluzia bas u garnizonu uz granicu. Jedne veceri zaspa in je strazar i napali ih Venezuelanci. Sedan Mikeovih suboraca je poginilo te veceri a on je nekako uspia pobic iz barake u pidjami, bez oruzja i nac noz koji je ranije sakria u dzungli zlu ne tribalo. "I killed three of them that night with that knife", kaze. "And that knife was sharp man, you could cut through steel with it. And you don't think a lot in those situations, it's either you or them." I onda mi pokaze ranu od venezuelanskog metka, samo par cenata od srca. Koji crni John Rambo. Mike the Driver!
Inace, na poslu se s radija slusa iskljucivo klasicni rock - Stonesi, Doorsi, Beatlesi, Floydi, Zeppelini, Clash, Ramones, The Who, Van Morrison, Patti Smith, Jefferson Airplane itsl. Mislin da mi je, iako san vidia masu paradoksa u ovon Njujorku, jedna od najbolesnijih scena bila ka je ekipa baustelaca uglas pivala pismu o Eltona Johna..."Hold me closer tiny dancer..." Ovi ugladjeni baustelci ce svoje misljenje o americkoj kulturi, osim izboron glazbe, pokazat i tako sta ce npr. knjigon "Srce tame" Josepha Conrada (o kojoj ocito nemaju dobro misljenje, ko ni ja) blokirat vrata da se ne bi zatvorila. Sofisticirani neki ljudovi, couce...
|
