SUSRET

utorak, 17.03.2009.

SUSRET
...s njim sve počinje i završava...
Mi ljudi smo jednostavno neshvatljivi. Toliko puno značimo jedni drugima, a opet tako često jedni druge izdajemo... Ima li odgovora na tako nešto duboko i skriveno u nama? Ima li objašnjenja zašto se dobrota nagrađuje zlom? Znam li zašto izdajem sebe i druge? Zašto kaljam sliku Božju na koju sam stvoren?
Patnja...
Misterij kojeg nitko od nas ne može zaobići. Namećemo je jedni drugima. Teška je, drži nas u grču i ne vidimo izlaza iz nje. A izlaz je tako blizu. Onaj koji nas je stvorio, zavolio i povjerovao nam nije prošao ništa bolje od svojih ljubljenih stvorenja. Ljudi su ga “iskoristili” i izdali. Krist nam pokazuje put kroz patnju.
Prijatelju....
Zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?...
I kad se čini da smo potpuno sami, ipak netko stoji uz nas.
Suosjećanje, patnja, zauzetost, ali i onaj drugi dio priče koji uključuje mržnju, neizbježni su kada se ljudi odluče za prijateljstvo ili suradnju. Ishod toga nije uvijek vidljiv. Jedno je sigurno, svaka priča ima svoj početak i kraj. Ima i onih koji vole čovjeka, a razlučuju njegove grijehe od krivih osuda.
Marija i Ivan krenuli su za Isusom gurajući se kroz potplaćenu svjetinu bez karaktera i svoga ja.
U svojoj tjeskobi, prisjećala se slika iz ne tako davne prošlosti.
U čemu je to pogriješio njen Sin?
A Krist, koji je imao najviše toga reći, šutio je.
Kad patnja obuzme čovjeka, čini mnoge stvari koje ne razumije.
Patnja.... Duboka i kao da joj nema dna. I kad jednom krene lavina uvreda, podvala, nerazumijevanja, krivih sudova, mržnje i pljuvanja, teško da će stati. Nestane sve ono što je lijepo. Ljude zaslijepe uvrede, vlastiti interesi, borba za vlast i čast. Čini se, nisu više ljudi.
A što su???
Može li se ipak zaustaviti lavina zla koju činimo jedni drugima?
Može li olupina vlastitih obmana pasti prije nego to netko plati životom ili vlastitom čašću? A Krist je uzeo na sebe križ... Nosi ga za svakog od nas bez razlike... On zna da smo krvavi ispod kože... Ali On i vjeruje u nas...
Majka ga je razumjela.
Što može učiniti ovaj susret?
Digli su se jedno uz drugo.
Svojom ljubavlju Bog otkupljuje sve naše padove.
A mi?
Sve naše ljudske patnje neprestano se vrte u krugu. Počinju s nekim tko nam je prouzroči i završavaju na našem neprihvaćanju i povrijeđenosti. I krug je zatvoren.
Ali postoji i druga dimenzija.
Krist je pokazao primjer ali i više od primjera. Umro je za nas.
Sva dobrota ljudskih srdaca ne može se usporediti s tom dobrotom i ljubavlju.
Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.
Uza svu ljubav, nitko nam ne može dati nutarnje oslobođenje. A bez njega, rana je preduboka i nikad ne zacjeljuje. I Njegova smrt bila bi samo jedna u nizu zemaljskih smrti da On nije Bog koji je Uskrsnuo. Živ je za nas, da nas zagovara i da nas privede Ocu.
...Patnja...
Smrt nema zadnju riječ, ali čovjek, svaki na svoj način, pada sam u ponore svojih patnja. I nijedan čovjek ne može nas izvući iz tog ponora. Samo je Bog onaj koji nam pruža ruku i izbavlja nas iz naših patnja. Njegova Ljubav je istinska, čista i vječna. Na kraju nam kaže: Ako te otac i mati zaborave, Ja te zaboraviti neću.
On je Prijatelj koji nam nikada neće okrenuti leđa.
On nas voli i ništa mu nije teško učiniti za nas.
Ustani i dođi. Ti si moje ljubljeno biće.
Za tebe sam trpio, umro i uskrsnuo. Ovaj će te susret
promijeniti u potpunosti.
I jer te ljubim, dajem ti priliku za novi život.

prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/

| komentari (2) | print | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Opis bloga

Linkovi

Duhovna glazba

Duhovna misao

utorak, 17.03.2009.

SUSRET