subota, 29.11.2008.
Poticaj za razmišljanje
Ljudi svagdje imaju slične probleme. Emocionalno stanje roditelja utječe na zametak u majčinoj utrobi. Isus Krist može odraslu osobu izliječiti od rana primljenih u majčinoj utrobi. Danas nam se otvaraju nove spoznaje o obiteljskoj baštini. Ljudi teže izbjeći suočavanja sa bolnim iskustvima. Rane koje nisu iscjeljene žive su zakopane. Emocionalna bol može se prenijeti krvnom vezom. Osoba u sebi može nositi rane starije od nje same. Određene slabosti možemo naslijediti od naših predaka. Te se slabosti mogu prepoznati iscjeljenjem. Proces ozdravljenja uključuje dijagnozu i terapiju. Sredstva dijagnoze su darovi Duha Svetoga. Isus Krist je terapija. Isusu ponesimo sve rane. Gospodin nas želi ozdraviti više nego sami želimo. Zahvaljujmo Nebeskom Ocu i slavimo Ga jer nas vodi putem opraštanja. Molimo Ga da nam da mudrost i duhovnu osjetljivost da Njegovu istinu primimo s dubljom spoznajom te da izgradi u nama sigurne temelje koji su potrebni da bismo molili za oslobođenje naraštaja i tako oslobađali sužnje. To Ga molimo u ime Isusovo. Amen.
Poticaj za razmišljanje
Skloni smo bojati se svega što sami nismo iskusili. Isus Krist iscjelitelj je u postupku ozdravljenja obiteljskog stabla. Čistilište i molitve za umrle središnji su pojmovi ozdravljenja kroz naraštaje. Oče, hvala Ti, jer u našim životima djeluješ na različite načine. Blagoslivljamo Te i slavimo Te jer nam počinješ otkrivati istinu o ozdravljenju naraštaja. Molimo te da nam po darovima Duha Svetoga otkriješ utjecaj prošlih naraštaja na naš život. Otvori nam srce da primamo tvoju istinu u Isusovo ime.
Koraci ka ozdravljenju
Možda poznajete neku osobu koja je imala pobačaj. Bože, Oče dolazimo k Tebi i molimo Te za dar viđenja da svaka osoba otvori Tebi i Tvome pomazanju posvećenje u ispunjenju koje daješ u daru viđenja. U Isusovo ime. Amen.
U ime Isusa Krista kao kršćani, prekinimo svaku mržnju, gorčinu, zamjerke, nepraštanja, požude, zavisti, proždrljivost, lijenost, oholost i sve negativno što dolazi od prošlih naraštaja. Odbacimo od sebe sve što ne pripada kraljevstvu Božjem. Zazivajmo dragocjenu Kristovu krv da zaštiti nas i naše obitelji. Zamolimo Duha Svetoga u Isusovo ime da prekine svaku negativnu emociju i da nas opere i očisti od svega negativnog što dolazi iz bilo kojeg naraštaja. Nebeski Oče, oprosti nam danas sve naše grijehe, pogreške i mane. Pokajmo se zbog svega onoga lošega u nama. Molimo Ga da nam oprosti što smo izgovarali Njegovo ime uzalud, što Mu nismo dovoljno vjerovali, što smo sumnjali u Njegovu dobrotu i ljubav prema nama.
Poticaj za razmišljanje
Bog je ljubav. Ranjava nas sve što nije ljubav. Nedostatak ljubavi ranjava i sebe i druge. Sva pokojna djeca moraju dobiti ime kao i dijete koje je rođeno. Okultnost se može prenositi kroz naraštaje. Bog će uvijek donijeti zdravlje ako ga pozovemo u svoje rane. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru prijateljstva. Hvala Ti što si nas pozvao među ove ljude, što ih volimo, što im služimo i što rastemo među njima. Molimo Te da ponovno očistiš naša srca, molitve i želje. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru zajedništva. Posebno Te molimo da nas ojačaš u onome u čemu smo slabi. To te molimo u Isusovo ime.
Budi u nama dar evangelizacije, dar poput uspavanog diva u našoj Crkvi i u našem narodu. Gospodina niti jedan drugi dar ne čini tako radosnim kao kada svoju braću i sestre, svoju djecu dovedete u Njegovo kraljevstvo. Nebeski Oče, molimo Te, da u nama uvećaš želju za služenjem. Zapali vatru u našoj duši, oprosti nam što se na različite načine opiremo tvome pozivu i što nam srce oglušuje na potrebe svijeta. Pred tebe donosimo sve one osobe naše prošlosti čiji nas grubi način evangelizacije odbija. Odričemo se svega što smo im zamjerili i opraštamo. Hvala Ti, Nebeski Oče, na daru evangelizacije.
Oprosti nam što nismo dovoljno molili, slavili te čitali Sveto pismo. Žao nam je što Ti nismo dali prvo mjesto u našim životima. Hvala Ti, Nebeski Oče, što nas potičeš da budemo u osobnoj molitvi. Oprosti nam naše grijehe protiv čistoće, požude, prevare, nemorala, knjiga, filmova, maštanja. Hvala Ti Oče što si nas oslobodio. Oprosti nam što nismo dovoljno brinuli za svoje zdravlje, što nismo pazili na svoju prehranu i odmor. Oprosti nam i kloni nas nemoralnih knjiga. Odričemo se svih negativnih osjećaja prema samima sebi. Danas se izmirujemo sa sobom po snazi Duha Svetoga. Nebeski Oče, molimo Te da svom svojom voljom oprostimo osobama koje su nas povrijedile u životu iako možda još i sada osjećamo ljutnju prema njima. Izmiri nas sa tom osobom. Hvala Ti, Nebeski Oče što nas oslobađaš. U Isusovo ime. Amen.
Zaogrni nas svojim plaštom ljubavi da se prestraši neprijatelj. Sveti Mihovile i naš anđeo čuvar, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom. U ime Isusovo molimo da sve sile i snage zla odstupe od nas, od naših domova i naše zemlje. A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse jer si vjeran Bogu i osjećaš s nama sve naše domove. Ovo mjesto pečatim u krvi Kristovoj. Neka svaka osoba uđe u oproštenje i oslobođenje, neka žive vode poteku i odnesu svu bol.
Molitva
U ime Isusovo uzimam vlast i vežem sve demonske sile i snage u zraku, na zemlji, u vatri, u podzemlju, na onome svijetu, u prirodi, u vatri. Ti si Gospodin nad svemirom, dajem Ti slavu u ime Tvog stvoritelja. U Tvoje ime vežem sve demonske sile koje su pošle protiv nas i naših obitelji. Stavljam sve nas pod zaštitu Tvoje dragocjene krvi koja je prolivena za nas na križu. Marijo, naša Majko, tražimo Tvoju zaštitu i zagovor s presvetim srcem Isusovim za sve naše obitelji.
MOLITVA
Kad bi sada trebalo moliti, što bi rekli Bogu?! Bi li ovako mogla biti izgovorena tvoja molitva?! Zašto, Bože, meni su rekli da tebe nema, a ja sam mislio da je istina. Ali jedne noći ugledao sam tvoje zvjezdano nebo i shvatio da su me prevarili. Znaš, Bože, bit će teška bitka i tko zna možda ću pokucati na Tvoja vrata. Hoćeš li me primiti? Evo, Bože, čujem Tvoju trubu, ja se smrti više ne bojim. Znaš koja je temeljna kršćanska molitva.
Znaš li što vjernik katoličke crkve vjeruje. Evo sadržaja vjerovanju apostolskom. Imaš li ti iskustva vjere? Jesi li kada osjetio da ti je Bog sasvim blizu? Jesi li kada doživio iznenadnu Božju pomoć? Je li ti Bog već kada uslišio tvoju molitvu? Možeš li reći da si Boga već susreo? Jesi li dovoljno kritičan u svojoj vjeri ili u svojoj nevjeri? Pomisli na trenutak tko si ti. Stani pred samoga sebe i gledaj odakle si došao na zemlju, zašto baš u ovu obitelj, ovaj narod, zašto moraš nositi baš ovo tijelo. Prostor oko tebe nije prazan. On je prepun znakova, prepun izvor tvoga života. Zovemo ga Bog Stvoritelj, zaručnik života. Prepusti se toj istini da ti postojiš stojeći pred onim tko te poslao na svijet pred Boga. Život je čudesan. Neka to uvjerenje iz glave prijeđe u tvoje srce i život. Ostani tako nekoliko minuta. A onda pokušaj reći ili napisati koju riječ, molitvu Bogu. Moja najdublja čežnja je da moj život bude prepun smisla.
Znaš li što znanost kaže i zna o postanku svemira, zemlje i svijeta. Može li se dokazati da Boga nema. Tko ima pravo?! Možeš li doći do istine? Što misliš, tko je Isus iz Nazareta?
Nepoznati, koji se vječito skrivaš mom oku, pokaži mi da si živ. Srce te moje sluti. Izađi iz skrovišta i otkri mi lice svoje. Bože, ako postojiš, ne dopusti da ostajem daleko od bogatstva života koje mi daješ. Ali ako te nema, oslobodi me od nedjeljenosti i mlakosti. Daj mi uvijek da govorim istinu.
Sjedi u mirnu prostoriju, opusti se i pokušaj misliti srcem pred sobom. Vidiš ljudsku povijest. Jedna rijeka te povijesti. Svjetla junačka u svakom čovjeku. Vidiš tu dvojnost najvećih svetaca. Tko će od vas optužiti za grijeh Isusa iz Nazareta? Pođi k njemu i osluškuj kraj njega tajnu pobjede nad grijehom. Pokušaj razgovarati s Isusom. Molitva je ulazak u vjeru. Njome stupaš u dodir s Isusom, s Bogom. Njome se sjedinjuješ s Bogom. Uključi se u Boga. Kroz molitvu struji Božje znanje i Božja snaga u tebi. Da bi mogao razumijeti govor grijeha, potrebna je ne samo ljudska nego i Božja inteligencija. Zato se pomoli prije nego što počneš čitati slijedeću katehezu. Molitva te sjedinjuje s Bogom, u njoj s Bogom razgovaraš. Slušaj Boga i njemu govori.
Ako svoj um i srce, svoj duh uključiš u Boga, sjediniš s Bogom, čut ćeš Božji glas u sebi. O, Bože, Tvoje je ime sveto. Daj sjaj svoga svijetla da uvidim tko sam i što me sputava te ne mogu k Tebi. Bojim te se, Bože, jer sam grešan čovjek. Htio bi voljeti ljude, ali su mi mržnja i laž bliži. Htio bi započeti gledati novi svijet ali sam nemoćan i bezvoljan. Nadahni mi vjeru da se s Tobom može i ono što izgleda nemoguće. Nauči me svom putu.
Ostani nakon kateheze nekoliko minuta u šutnji i razmišljanju. Ako vjeruješ u Isusa zamoli ga da se njegova vlast i život u Tebi ostvari. Dođi kraljevstvo Tvoje. Možda je trenutak da pođeš na dobru ispovijed. Jesi li spreman pomiriti se. Shvaćaš li da je najveća đavolska varka i zamka u tome da te posvađa s drugima i da te ljude usmjeri jedne protiv drugih. Nemoj više suditi. Prepoznaj svakoga čovjeka kao brata. Promisli ima li u tvom životu vrednota za koje si spreman dati život. Tisuću puta postavljaj pitanje što je život. Blago vama poštenima. Sva su vam vrata otvorena i svi vam vjeruju.
Kažite mi gdje ima ljubavi, kažite mi gdje da bježim od zla. Moli Isusa da ti otkrije pa da shvatiš sljedeći govor o njemu. Isuse, sve ruke svijeta pustošile su moj dom. Krist je sada na domaku našega srca u ovom bogatom svijetu. Krist je siromašan, gladan, bez utočišta, on prosi, kuca na vrata, na srce i ljudi ga tjeraju. Šalju ga od jednih vrata do drugih vrata, od jednog srca do drugog. Krist je svagda u svijetu na domaku našeg srca. Molitva je snaga koja čovjeka preobražava. Po molitvi Duh Sveti čini u tebi Isusova djela. Isus otkupitelj ulazi u tebe. Isusova te sloboda vodi. Pronađi vremena i budi s Isusom. Možda će ti doći na jezik molitve. Bože koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv, vodi me i dalje do konca mojih želja. Isuse i Bože moj, Ti srećo života moga, Spasitelju moj, čuj vapaj srca moga. Toliko te trebam. Ja sve gledam kako ću ti ugoditi, a nešto pomisliti što ti može žao biti. Molim Te, Bože, za malo snage i ljubavi za svakoga čovjeka. Srce mi je bolno, ne zna kamo će krenuti. Isuse, daj mi duha svoga i reci put kojim treba krenuti jer Ti si jedini put istine i ljubavi. Srce mi je na smrt bolno tražeći tebe dobri Bože. Zato te molim, o dođi Duše Sveti, ozdravi moje bolno srce svojim presvetim srcem. Presveta Majko nebeska i moja majko i svega svijeta majko tebi se utječem. Molim te pomozi mi jer ti znaš boli svake majke. Samo je tvoje bezgrešno srce puno ljubavi. Zato Te molim, Gospe moja, prenesi sve moje muke i boli Presvetom srcu sina Tvoga Isusa Krista. Daj mi pravi put sve do raja jer želim prikazati svoju svu sreću, bol Gospodinu Bogu Spasitelju i Otkupitelju. Molim te Majko oprosti za svu tugu koju smo ti nagnali kada smo ti izdali sina Tvoga i stavili na križ. Osjećam kako ti je bilo. Zato Te molim, oprosti nam jer samo ti možeš. Ti prikaži nas, Majko, sinu svome, Isusu Kristu i Bogu našemu Spasitelju i Otkupitelju svijeta.
Zato ove noći, Gospodine, predajem se u Tvoje presvete ruke, obitelj svoju i svoj dom. Nadam se da me Ti, Gospodine, nećeš nikada napustiti. Gospodine Bože moj, ne skrivaj lica svoga. Tako mi je teško. Vidim ljude koji propadaju u teškim grijesima, zli ih drži u lancima. Toliko branitelja susrećem koji nemaju izlaza za egzistenciju i žele si oduzeti život. Gospodin pati u svakom čovjeku, bilo koje vjere. Pogledaj lice čovječje i vidjet ćeš da te Bog ljubi. Ne slušajte one koji vam kažu da pravde neće biti. Jedina pravda je Isus Krist. Najveća sramota je bila objesiti Spasitelja na križ. Imajte tu vjeru, budite razboriti.
Branko Gradečak - King
|
komentari (11) |
print |
# |
ponedjeljak, 24.11.2008.
Svjedočanstvo
|
komentari (16) |
print |
# |
subota, 22.11.2008.
Kralj koji traži da ga prepoznajemo u "ovoj najmanjoj braći"
Svetkovina Krista, Kralja svega stvorenja:
"Prvi dan tjedna" kršćani prve generacije sastajali su se na lomljenje kruha u znak vjere da Uskrsli živi (usp. Dj 20, 7; 1 Kor 16, 1-3). Prema Pavlovoj odredbi prilikom toga svetoga sastajanja, na kojem se čitalo iz Pisma, slušala pouka starješina te posvećivali darovi kruha i vina u Isusovo tijelo i krv, vjernici dotičnog mjesta ili dijela grada izdvajali su materijalna dobra za siromašnu braću i sestre u svome mjestu, ali su skupljali i za kršćane u matičnoj zajednici, u Jeruzalemu.
Tako je od početka kršćanstva nedjelja Dan Gospodnji, posvećen štovanju uskrslog Krista i karitativnom pomaganju. Kroz cijelu liturgijsku godinu nedjeljom posebno štujemo i prihvaćamo Kristovo gospodstvo nad ljudima i prirodom, jer vjerujemo da je Krist "slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja", kako kaže kristološki himan u Kol 1, 15. U Starom zavjetu naziv prvorođenac ima dva smisla: svaki prvi plod ljudskog para, životinje ili usjeva posebni je znak sudjelovanja u Božjoj sposobnosti darivanja života i zato prvorođenčad pripada Bogu. Prvo dijete, prvu mladunčad stoke i prve plodove zemlje vjernik gleda kao posebni znak Božjeg blagoslova obitelji i narodu. Nadalje, nakon oslobođenja iz Egipta, kad je Bog pustio pomor na prvorođence egipatskih porobljivača, prvorođenci su znak oslobođenja koje Bog dariva. Uskrsli i proslavljeni Krist Prvorođenac je u oba svetopisamska smisla, i to Prvorođenac svakog stvorenja - ljudi i prirode.
Kad je 1925. Crkva slavila 1600. obljetnicu Nicejskog sabora, na kojem je definirana jednakost Krista kao utjelovljene Riječi Božje s Ocem nebeskim, osjetila se potreba za novim blagdanom Krista Kralja svega stvorenja. Tim blagdanom izražena je vjera da uskrsli Krist daje smisao ljudskoj povijesti te da kršćani trebaju djelovati u svijetu prožimajući ga kristovskim vrijednostima. Blagdan dolazi na kraju liturgijske godine, jer je proslavljeni Krist cilj crkvene godine, ali i pojedinačnoga životnog putovanja.
U ovoj Matejevoj - liturgijskoj godini za blagdansko evanđelje imamo odlomak o općem sudu na temelju djela milosrđa. O svojem drugom dolasku Krist će se poistovjetiti s gladnima, žednima, putnicima, golima, oboljelima i utamničenima. Sudit će nam po onome što činimo takvima. Slaveći Boga, koji se proslavlja u Kristu uskrslom, pitajmo se da li Isusa prepoznajemo u potrebnima. I to ne nekim dalekim, nego u onima koje susrećemo svaki dan.
Potražiti izgubljenu, dovesti zalutalu, poviti ranjenu, okrijepiti nemoćnu (Ez 34, 11-12.15-17)
Ovaj odlomak ima povijesni korijen u babilonskom sužanjstvu, za vrijeme kojeg je prorok tješio raspršene sunarodnjake. U psalamskim molitvama i proročkim propovijedima Bog je često predstavljen kao Pastir Izraelov koji pase svoje stado (usp. Ps 23; Iz 40, 11; Jr 31, 10). U Ivanovu evanđelju Isus se predstavlja kao pastir dobri koji ovce poznaje te se za njih izlaže opasnosti (usp. Iv 10). On time uprisutnjuje pastirsku brigu Božju, a naučio je to iz Pisma.
U vrijeme kad su vidljivi pastiri zanemarili svoju službu, Bog poručuje preko proroka da će sam pasti ovce svoje. Osnovna je dužnost pastira pribavljati ovcama hranu i štititi ih od nasilnih zvijeri ili ljudi. "Kad se nađe uza stado raspršeno...", pastir se "brine za ovce" (r. 12). Tako i Bog obećava pobrinuti se za raspršene Izraelce, a onda i za sve ljude. "Dan oblaka i mraka" u koji su se raspršili povijesni slušatelji ove Ezekielove propovijedi jest 16. ožujka 587. pr. Kr., kad je babilonski kralj Nabukodonozor osvojio opsjednuti Jeruzalem, skinuo kralja Jojakina, postavio Sidkiju, a Jojakina, dvorjane i izabrane Jeruzalemce, među kojima je bio i Ezekiel, odveo u Babiloniju kao sužnje.
Bog obećava da će osobno "pasti ovce svoje i sam im dati počinka". Što je nevolja veća, Božja je briga intenzivnija. Bog se ne zadovoljava da bude jednako milosrdan prema svim sužnjima. On zna da nevolje nisu jednake pa obećava dovesti natrag zalutale, poviti rane izranjenima, okrijepiti nemoćne, bdjeti nad onima kojima je i u tuđini dobro. Bog također najavljuje da će "suditi između ovce i ovce, između ovnova i jaraca". Sužnji su mogli jedni drugima zagorčavati tuđinu tražeći povlastice na račun ostalih, lažno optužujući jedni druge novim gospodarima. Bog najavljuje da će svakomu suditi pravedno. On je pravedni sudac koji dostiže sve što su pobjegli zemaljskoj pravdi ili nepravedno osuđivali nezaštićene.
Ovo čitanje u današnjoj liturgiji potiče nas na ponizno podlaganje Bogu kao vrhovnom sucu. Bog je sudac koji vidi svačije nevolje, ali nije pristran.
Potražiti izgubljenu, dovesti zalutalu, poviti ranjenu, okrijepiti nemoćnu (Ez 34, 11-12.15-17)
Ovaj odlomak ima povijesni korijen u babilonskom sužanjstvu, za vrijeme kojeg je prorok tješio raspršene sunarodnjake. U psalamskim molitvama i proročkim propovijedima Bog je često predstavljen kao Pastir Izraelov koji pase svoje stado (usp. Ps 23; Iz 40, 11; Jr 31, 10). U Ivanovu evanđelju Isus se predstavlja kao pastir dobri koji ovce poznaje te se za njih izlaže opasnosti (usp. Iv 10). On time uprisutnjuje pastirsku brigu Božju, a naučio je to iz Pisma.
U vrijeme kad su vidljivi pastiri zanemarili svoju službu, Bog poručuje preko proroka da će sam pasti ovce svoje. Osnovna je dužnost pastira pribavljati ovcama hranu i štititi ih od nasilnih zvijeri ili ljudi. "Kad se nađe uza stado raspršeno...", pastir se "brine za ovce" (r. 12). Tako i Bog obećava pobrinuti se za raspršene Izraelce, a onda i za sve ljude. "Dan oblaka i mraka" u koji su se raspršili povijesni slušatelji ove Ezekielove propovijedi jest 16. ožujka 587. pr. Kr., kad je babilonski kralj Nabukodonozor osvojio opsjednuti Jeruzalem, skinuo kralja Jojakina, postavio Sidkiju, a Jojakina, dvorjane i izabrane Jeruzalemce, među kojima je bio i Ezekiel, odveo u Babiloniju kao sužnje.
Bog obećava da će osobno "pasti ovce svoje i sam im dati počinka". Što je nevolja veća, Božja je briga intenzivnija. Bog se ne zadovoljava da bude jednako milosrdan prema svim sužnjima. On zna da nevolje nisu jednake pa obećava dovesti natrag zalutale, poviti rane izranjenima, okrijepiti nemoćne, bdjeti nad onima kojima je i u tuđini dobro. Bog također najavljuje da će "suditi između ovce i ovce, između ovnova i jaraca". Sužnji su mogli jedni drugima zagorčavati tuđinu tražeći povlastice na račun ostalih, lažno optužujući jedni druge novim gospodarima. Bog najavljuje da će svakomu suditi pravedno. On je pravedni sudac koji dostiže sve što su pobjegli zemaljskoj pravdi ili nepravedno osuđivali nezaštićene.
Ovo čitanje u današnjoj liturgiji potiče nas na ponizno podlaganje Bogu kao vrhovnom sucu. Bog je sudac koji vidi svačije nevolje, ali nije pristran.
Kao što u Adamu, tako i u Kristu (1 Kor 15, 20-26. 28)
Ovaj odlomak dio je Pavlova odgovora na upit Korinćana o tjelesnom uskrsnuću Krista i pojedinih ljudi. I prije obraćenja na kršćanstvo, na temelju svoje grčke kulture, Korinćani su vjerovali u besmrtnost ljudske duše, ali su bili pod utjecajem stoičkih filozofa koji su govorili da je tijelo zatvor duha te da je mudracu sramota što mu je duh zatvoren u materijalno tijelo. Zato im je bilo teško prihvaćati vjeru u Kristovo tjelesno oživljavanje i opće oživljavanje mrtvih o sudnjem danu.
Pavao pretpostavlja ovdje židovsku kulturu takozvane korporativne personalnosti. Što pročelnik obitelji, plemena pa i cijelog čovječanstva izgubi ili stekne sebi - gubi ili stječe svima u rodu i narodu. Ljudi su se tada osjećali zastupljeni priznati i uvaženi u pročelniku. U takvom kulturnom ozračju Pavao uči da u prvom Adamu svi umiru, a u Kristu uskrslom, kao novom Adamu, svi će oživjeti. Kao što je prvi Adam svojim grijehom posijao u ljudski rod sjeme smrtnosti, tako je uskrsli Krist svojim uskrsnućem posijao sjeme besmrtnosti. Krist je uskrsnućem stekao naziv Gospodin i to njegovo uskrsno stanje podloga je njegovu gospodstvu nad živima i mrtvima.
Apostol u ovom odlomku najavljuje opće uskrsnuće mrtvih o Kristovu ponovnom dolasku. Ne spominje izričito uskrsnuće nekrštenih i grešnih, ali je iz Dj 24, 15 očito da je Pavao - kao i drugi misionari - naučavao uskrsnuće "pravednih i nepravednih". O općem uskrsnuću Krist će "predati Bogu i Ocu kraljevstvo, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu" (r. 24). Vrhovništva, Vlasti i Sile mitološka su duhovna bića pred kojima su strahovali Grci Pavlova vremena te ih smatrali moćnim neprijateljima čovječnosti i čovječanstva. Pavao uči da je Uskrsli moćniji od njih. "Svršetak" je ovdje iskazan grčkim izrazom telos, koji zapravo znači ispunjenje cilja, osmišljenje. O općem sudu očitovat će se vidljivo moć uskrslog Krista nad ljudima, duhovnim bićima i prirodom. "On treba da kraljuje dok ne podloži..." (r. 25). U svojem uskrsnom stanju Isus tijekom ljudske povijesti nadvladava sile zla u svijetu. To je temelj kršćanskog optimizma: kako god izgledalo da cvjeta nepravda i pokvarenost, mi kršćani vjerujemo da je zadnji gospodar povijesti Krist Gospodin. Posljednji "neprijatelj" jest smrt, kojoj sada podliježu svi ljudi, ali će o općem uskrsnuću i ona biti pobijeđena.
Pavao ovdje personificira smrt, kao i neki starozavjetni pisci (usp. Ps 33, 19; Ps 49, 14; Jr 9, 20-22; Hab 2, 5). Na koncu će se Krist kao proslavljeni čovjek podložiti Ocu nebeskom pa će Bog biti "sve u svemu" - to jest očitovat će se vidljivo Božje vrhovništvo nad materijalnim svijetom.
Kristova najmanja braća (Mt 25, 31-46)
Ovim razgovorom o općem sudu završava kod Mateja Isusov govor o svršetku svijeta i Isusovo javno djelovanje. S književnog stajališta dijalog je brižno složen po sljedećem nacrtu:
- Sin Čovječji dolazi suditi sve narode (r. 31-33);
- razgovor s onima na desnoj strani (r. 34-40);
- razgovor s onima na lijevoj strani (r. 41-45);
- zaključak o konačnom razdvajanju suđenih (r. 46).
Središnja poruka zgode proizlazi iz refrena koji se ponavlja pri koncu razgovora s onima desno i s onima lijevo: "Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (r. 40 i 45). Budući da jedini Matej donosi ovu zgodu, neki se tumači pitaju da li potječe od samog Isusa ili su je sastavili propovjednici prije Matejeva pisanja na temelju sjećanja kako se Isus poistovjećivao s bolesnima, odbačenima i nemoćnima. Povijesni svjedoci Isusovi sjećali su se Isusova nesebičnog zalaganja za ljudsku braću i sestre u nevolji. Sjećali su se također da je Isus zvao na nasljedovanje. Zato su bili svjesni da će biti suđeni prema prepoznavanju Isusa u svima koji pate. Isus je u blaženstvima pozvao svoje sljedbenike i sve ljude na iskazivanje milosrđa, kako bi milosrđe postigli (usp. Mt 5, 7). U tijeku mesijanskog djelovanja upozoravao je da Bog traži milosrđe, a ne formalističku pobožnost (usp. Mt 9, 13; 12, 7). Ostavio nam je divnu prispodobu o nemilosrdnom sluzi kojemu je otpisan golem dug, a poslije je on dao zatvoriti kolegu zbog mnogo manjeg duga (Mt 18, 23-35). U Egipćana i drugih susjednih naroda postojalo je uvjerenje da će ljudi biti na drugom svijetu suđeni prema djelima milosrđa. SZ i rabini preporučivali su djela milosrđa kao pravu pobožnost. Kod Isusa je novo što se poistovjećuje s nevoljnima: njemu činimo što njima činimo. Izraz "maleni, braća" kod Mateja se katkad odnosi na Isusove sljedbenike, pa su neki tumači skloni i ovdje pod "malenom braćom" razumijevati Isusove vjernike. Bog bi sudio poganske narode i nevjernike prema djelima milosrđa iskazanima Isusovim vjernicima. Međutim, takvo poimanje "braće" može se izvesti iz Matejevih odlomaka 12, 48-50; 18, 15.21.35; 23, 8; 28, 10. U drugom nizu odlomaka "braća" su svi ljudi, bez obzira na vjeru i nacionalnost, ukoliko trebaju našu pomoć. Ti odlomci kod Mateja su: 5, 22.23.24.47; 7.3.4.5.
Značajno je izostavljanje izraza "braća" u refrenu retka 45: "Što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste!" Isus trpi i biva poslužen u svim patnicima.
Iz ove zgode vidimo kakav je Bog sudac: on se srdi i kažnjava zato što ljubi sve ljude. Što ljudima uskraćujemo, Bogu uskraćujemo.
Danas smo zahvalni Kristu što se kao kralj daje posluživati u ljudskoj braći i sestrama. To nam daje podlogu za nadu da ćemo s poštovanjem biti posluženi kad sami zapadnemo u bolest ili bijedu. U isto vrijeme to nas potiče da savjesnije prepoznajemo i poslužujemo Krista u nevoljnicima koje svaki dan susrećemo.
|
komentari (22) |
print |
# |
petak, 21.11.2008.
DUH SVETI
Časopis " U tebi Oče", broj 24, ožujak 2005. - fra Ivo Pavić
Ono što nam u ovome vremenu najviše treba, jest Duh Sveti. Sve što se događa u Crkvi, događa se u sili i snazi Duha Svetoga. Duh Sveti je treća božanska Osoba, poljubac Oca i Sina. Njega najmanje poznajemo. Isusa Krista, drugu božansku osobu, poznajemo najviše, zato što se utjelovio i postao čovjekom. Bio je jedan od nas i po njemu mi upoznajemo Boga Oca. Isus je za Oca rekao: Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Iv 14,9). Tako nam Isus ostavlja mogućnost upoznavanja Boga Oca, kojemu se i sam Isus obraća. Međutim, Duha Svetoga nam je teže zamisliti jer nema tijela. Upoznati Duha Svetoga, treću božansku osobu, ne možemo bez njega samoga. Duh Sveti nam omogućuje da doživimo iskustvo uskrsnuloga Isusa.
Bez Duha Svetoga nemoguće je susresti Isusa Krista. Duh Sveti je sila i snaga! On je Osoba! Dok je hodao ovom zemljom, Isus je obećao poslati Tješitelja, Duha Svetoga. Prije svoga odlaska u smrt Isus je rekao apostolima: I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Neću vas ostaviti kao siročad (Iv 14,16 i 18). Branitelj u Bibliji znači netko tko je uvijek kraj mene, netko tko me stalno brani i govori mi što mi je činiti. Nakon svoga uskrsnuća, a prije Uzašašća, Isus je također kazao apostolima: Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje (Dj 1,8).
Tko je Duh Sveti? Mi znamo i vjerujemo da je Duh Sveti pravi Bog, treća osoba Presvetog Trojstva. On je ljubav između Oca i Sina, ljubav koja jeca, ljubav koja želi ujediniti Boga i čovjeka. Duh Sveti je najveći Isusov dar nama ljudima. Gdje je bio Duh Sveti dok je Isus hodao ovom zemljom? U Svetom pismu se kaže da je Isus začet po Duhu Svetom. Duh Sveti se spustio na Isusa u liku goluba kad je bio kršten na rijeci Jordanu. Duh Sveti je vodio Isusa u pustinju. Duh Sveti bi izišao iz Isusa kad bi liječio bolesne. Duh Sveti je Isusa uskrisio od mrtvih. Duh Sveti je u biti Duh Isusa Krista! Isus je rekao apostolima: Kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem poslat ću ga k vama (Iv 16,7). Isti Duh Sveti koji je bio u Gospodinu Isusu, djeluje i u nama. Istog Duha smo mi primili u sakramentu krštenja. Na krizmi je ponovo dat.
Kad su Apostoli čuli te Isusove riječi, oni ih nisu razumjeli, ali su bili poslušni i iščekivali su obećanje Očevo. Prije izlijevanja Duha Svetoga devet su dana molili psalme i postili. Duh Sveti ih je poljubio poljupcem ljubavi. Bili su obučeni u snagu odozgor. Bog Duh Sveti spustio se na njih u obliku jezika kao od plamena. Primili su nadnaravnu snagu da mogu drugima smjelo svjedočiti da je Isus Krist uskrsnuli živi Bog!
Ako pogledamo na Apostole, vidjet ćemo da su prije Duhova bili vrlo uplašeni, obeshrabreni. Plašili su se izaći među ljude i svjedočiti kako ne bi bili ubijeni poput Isusa. Ali nakon Pedesetnice postali su nove osobe. Bili su ispunjeni Božjom snagom koja je došla po Duhu Svetom. Tu se dogodilo rođenje Crkve koja je izašla u javnost. Rekao bih da je prohodala!
Isus nastavlja slati svoga Duha Crkvi sve do današnjega dana. Ako čitate Djela apostolska, vidjet ćete kako apostoli govore o Duhu Svetom. Pavao npr. kaže kako ga je Duh Sveti vodio na određena mjesta. Jednako tako ga je sprječavao ići na druga. Dakle, učenici su bili vođeni Duhom Svetim. Najizvrsnije što se događa u našim životima jest očitovanje Duha Svetoga. Zašto? Jer isti Duh Sveti koji je djelovao u Isusu, u apostolima, djeluje i u nama vjernicima. Sjetimo se samo scene iz Petrova života - kuda bi prolazio, njegova sjena bi ljude ozdravljala. To je Duh Sveti koji je djelovao preko Isusovih učenika. Duh je preko Apostola očitovao svoje darove, za koje oni nisu ni čuli. I najvažnije od svega toga jest dar razumijevanja da je Isus Bog, jedini Spasitelj, da je živ. To im je dalo snage da budu neustrašivi svjedoci Kristove ljubavi.
Kroza svu povijest Crkve može se vidjeti kako Bog podiže posebne karizmatske ljude, pojedine muškarce ili žene. Oni dolaze na pozornicu povijesti i mijenjaju lice ove naše zemlje, primjerice, sveti Franjo Asiški, sveti Ignacije Lojolski, sveta Katarina Sijenska, sveta Terezija Avilska, Otac Pio, Majka Terezija, sveti otac papa Ivan Pavao II., kojega je Duh Sveti vodio po cijelom svijetu da naviješta ljudima Radosnu vijest. Svi su oni ispunjeni Duhom Božjim. Bez Duha Božjega bilo bi nemoguće izvršiti ono što su oni činili. To je Duh Sveti koji djeluje preko njih. Duh Sveti preko njihovih očiju i njihovih ruku dodiruje živote drugih ljudi. Kad je postao papom Ivan XXIII., ljudi su govorili da je star i da neće ništa napraviti. Ali Duh Božji je imao velike planove s njim. To je papa koji je sazvao II. vatikanski sabor, sve biskupe svijeta, da mole godinu dana za dolazak novih Duhova u Crkvi. Tad je bio Koncil. Dogodila se velika obnova Crkve. Ništa nije dodano Svetom pismu, objavi, ali su se dogodile velike obnove unutar Crkve. Dakle, Duh Sveti je ponovno sišao na Crkvu i počeo obnavljati pojedince. Možemo vidjeti znakove ove obnove, a kao plod II. vatikanskog koncila jest nastanak karizmatskog pokreta. Dakako, karizmatski pokret nije novina u Crkvi, jer Duh Sveti je kroz povijest poticao ljude i darivao im posebne darove. Kardinal Suenens je rekao da karizmatski pokret počinje od ljudi, od naroda Božjega. Po čitavom se svijetu počela događati karizmatska obnova koja je plod Duha Svetoga. Darovi Duha Svetoga su postali životvorni u životima mnogih ljudi.
Duh Sveti želi učiniti nešto sasvim novo u našem životu. Dopustimo mu da nas prožme. Molimo da Duh Sveti obnovi svoju silu i snagu u nama. Mi danas nastavljamo ono što se događalo onda, o čemu izvješćuju Djela apostolska. Svi smo mi učenici Isusa Krista! Svi posjedujemo Duha Svetoga, ali ga trajno moramo moliti da u nama obnovi svoje darove i karizme. Duh Sveti će nas stvarno obnoviti ako to molimo, i ako to želimo. I kad pomislimo da nismo sposobni govoriti i svjedočiti za njega, on sam nam daje što ćemo reći. Postoje brojne karizme u nama koje smo primili od Duha Svetoga, ali su zakopane i kao mrtve su. Sv. Pavao kaže: Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. (2 Tim 1,6).
Uvijek si posvijestite da Duh Isusov živi u vama. Što god smo otvoreniji Božjoj riječi, to je Duh Sveti očitiji u našem životu. To je vrlo uočljivo kod ljudi koji žive u Isusovu Duhu. Oni kroz svoj život sudjeluju u Isusovu životu i djelovanju. Molimo da Duh Sveti uđe u naša srca, da nas pouči kako više uzljubiti Isusa i da razumijemo ono što je u Svetom pismu zapisano. Molimo za dolazak Duha Svetoga!
nedjelja, 16.11.2008.
33. nedjelja kroz godinu
Marljivost u ljudskom i vjerničkom radu
1. čitanje: Izr 31, 10-13. 19-20. 30-31
Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!
Riječ Gospodnja!
Pripjevni psalam: 128 (127), 1-5
Blago svima koji se boje Gospodina!
Blago svakome koji se boje Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Blago svima koji se boje Gospodina!
Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji k'o mladice masline
oko stola tvojega.
Blago svima koji se boje Gospodina!
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se Gospodina boji!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svog!
Blago svima koji se boje Gospodina!
2. čitanje: 1 Sol 5, 1-6
O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
Riječ Gospodnja!
Evanđelje: Mt 25, 14-30 ili 25, 14-15. 19-21
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: "Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti.
I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov."
"Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'"
"Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'"
"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'"
"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'"
Riječ Gospodnja!
Za evanđelje imamo prispodobu o talentima. Starozavjetna joj je podloga u današnjoj liturgiji pjesma o vrijednoj i urednoj domaćici iz Knjige izreka. Većinu slušatelja prispodobe o talentima smeta Isusova popratna izreka: "Onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima" (r. 29). Mateju je ona bila tako važna da je donosi i u govoru prispodoba, prilikom prispodobe o sijaču (usp. Mt 13, 12). Bit će da su mnogi kršćani povijesne zajednice kojoj je prvotno pisao svoje evanđelje bili duhovno lijeni. Imali su iskrivljen pojam Boga, poput trećeg sluge iz današnje prispodobe koji je unaprijed strahovao od stroga gospodara pa odlučio ništa ne poduzeti u vezi s povjerenim novcem. Mislio je: kako god postupim, bit ću kriv; zato je najbolje ništa ne poduzimati. Gospodara je doživljavao kao stroga gospodara koji "žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao" (r. 24 i 26). Ta Isusova izreka upotrebljavala se među Židovima i Grcima onog vremena za mudro poslovanje i sportsko natjecanje: osoba s određenim sportskim sposobnostima ili naslijeđenim kapitalom treba vježbati, mudro poslovati da bi bila još sposobnija i uspješnija. Tko se uljulja u svoje sposobnosti i zaspi na već stečenom kapitalu, brzo gubi sportsku kondiciju ili gubi stečeno imanje. Danas bi se reklo: to je neumoljivi i nepodmitljivi zakon tržišne privrede. Isus se poslužio tim načelom sportskog i trgovačkog života svoga vremena da učenike potakne na mudro i marljivo zalaganje za Božju stvar u svijetu.
Gospodar iz prispodobe hvali prvu dvojicu slugu što su se zalagali, a kori trećega što je bio lijen. Prvom i drugom daje bitno istu nagradu: "Uđi u radost gospodara svoga!" (r. 21 i 23). Pripušta ih u svoje intimno zajedništvo. Na Istoku onog vremena sluge su bile beskrajno niže na socijalnoj ljestvici od svojih gospodara. Biti uzdignut na razinu intimnog zajedništva kod stola i time pravog prijatelja veliko je promaknuće. To Isus obećava onima koji ljudski i vjernički marljivo rade.
Odlomak pohvale marljivoj domaćici poticaj nam je danas da se pitamo: Opažamo li i cijenimo li rad domaćica? Oba čitanja prilika su da odgovorimo samima sebi na sljedeća pitanja: Kako radimo svoje ljudske i vjerničke poslove? Zalažemo li se kao pojedinci i kao zajednica za zbiljski napredak ljudske zajednice po odgovornom radu, ali i za napredak Božje stvari u svijetu? Ne zavidimo li drugima na njihovim sposobnostima i karijerama? Znademo li otkriti talente koje nam je Bog dao?
Vješto radi rukama marnim (Izr 31, 10-13. 19-20. 30-31)
Knjiga mudrih izreka, iz koje je uzeta ova starozavjetna pjesma, sastavljena je oko 500. pr. Kr. U nju je uključena poučna grada u obliku poslovica iz vremena Salomona i drugih izraelskih kraljeva. Posljednje, 31. poglavlje - iz kojeg je današnji odlomak - jest pjesma u obliku akrostiha, jer hebrejski izvornik za svaki novi stih ima riječ koja počinje novim slovom hebrejske abecede. To znači da se pjesma učila napamet, lagano pamtila i u obiteljima prenosila kao religiozna i općeljudska pouka.
U ranijim poglavljima ove starozavjetne knjige ima dosta stihova protiv žena, npr. poglavlje 5. i 7. gledaju ženu samo kao opasnost za muškarca jer bi ga mogla zavesti. Nadahnuti pisac završava svoju knjigu pohvalom ženi kao domaćici, supruzi i majci te time pokazuje da je i žena kao ljudsko biće stvorena na sliku Božju.
"Tko će naći ženu vrsnu" (r. 10) - pohvala je koja zvuči kao poticaj: takve žene trebaju i Bog i ljudske obitelji, na njima počiva obitelj i vjernička zajednica. "Muževljevo se srce uzda u nju" - tj. muž svojim umom i srcem zna da u njoj ima partnerku na koju uvijek može računati. "Neće oskudijevati" - ona ne samo marljivo radi nego i razborito upravlja obiteljskim domom i imanjem. "Čini mu dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg" - ustrajala je u braku cijelog života i nije ludo trošila obiteljsko imanje. "Vuna i lan" ženski su poslovi starog Istoka: od vune i lana pravi se odjeća za ukućane, pokrivači, a višak se prodaje te se kupuju druge namirnice. "Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima" (r. 20) - u siromasima gleda braću i sestre koji su i u dronjcima Božja stvorenja. Time ova kreposna žena prakticira jedno od triju djela židovske pobožnosti (post, molitva i dobra djela). Naš odlomak ispušta dio pjesme u kojem žena kupuje novu njivu za svoju obitelj i prodaje trgovcima višak obiteljskih proizvoda, dok joj muž sjedi "na Vratima grada". Na gradskim vratima održavale su se sjednice vlade, sudovi, vijećanja. Muž ove marljive žene spada među gradske uglednike, a njoj nije ispod časti presti i šivati, mijesiti kruh i bdjeti po noći. "Na Vratima hvale je djela njezina" (r. 31) - vijećnici gradske vlade i ostali građani koji na gradskom trgu pretresaju tekuća pitanja znaju za njezino djelovanje i pohvalno se o njoj izražavaju.
Pjesma završava vjerničkim mjerilom ženske ljepote i ugleda: "Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu" (r. 30). Strah Gospodnji ovdje i u cijelom Starom zavjetu označuje respekt pred Bogom, iskrenu pobožnost potvrđivanu svagdanjim životom. Pred Bogom je lijepa žena koja ozbiljno s Bogom računa u svom osobnom i obiteljskom životu. Takva ljepota ostaje trajno.
Ovo nas čitanje potiče na vjerničko postavljanje pitanja o emancipaciji žena te na poštivanje rada domaćica.
Bdijmo i trijezni budimo (1 Sol 5,1-6)
Ovo je nastavak Pavlove pouke o Danu Gospodnjem ili Isusovu drugom dolasku. U odlomku što prethodi (1 Sol 4, 13-18) Apostol je protumačio sudbinu onih koji su umrli oslonjeni na Krista raspetog i uskrslog. U ovom tumači dužnosti živih vjernika pred činjenicom da Dan Gospodnji sigurno predstoji, ali mu se ne zna točan trenutak nastupa.
"O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam" (r. 1). Nazivom "braćo", u koji su uključene i sestre, Apostol pokazuje da računa s radoznalošću vjernika koji bi željeli da im najavi točan dan i sat paruzije, Isusova drugog dolaska. Toj napasti podliježu neki kršćani već stoljećima, pa ili krivo predskazuju ili žive ukočeni od straha. "Dan Gospodnji dolazi kao kradljivac" - ovaj izraz pokazuje naglost, nepredvidivost događaja. Izraz "mir i sigurnost" poslovična je izreka u Izraelu protiv proroka koji su zvali na obraćenje pred katastrofe koje Bog pripušta (usp. Jr 6, 14 i Ez 13, 10. 16). "Zadesit će ih propast kao trudovi trudnicu" (r. 3). Usporedba s nepredvidivim i jakim bolima trudnice upotrebljavala se medu Židovima prvog stoljeća, kad se govorilo o nastupu Dana Gospodnjeg. To je nešto što sigurno dolazi i neizbježno je.
Pavao u nastavku primjenjuje sliku o svjetlu i tami, danu i noći da bi prikazao duhovno stanje u kojem se nalaze krštenici. Takvo stanje podloga je za miran nastavak ljudskih i vjerničkih obveza, bez panike u životu. Tko je u svjetlu i na Božjem danu, ne smije duhovno "spavati kao ostali" (r. 6). Treba biti duhovno trijezan i bdjeti obavljajući zemaljske obveze sa sviješću odgovornosti Bogu.
Svakomu prema njegovoj sposobnosti (Mt 25, 14-30)
U Matejevu tekstu stoji da Isus ovu prispodobu upućuje učenicima, ali je povijesno vjerojatno bila upravljena farizejima, koji su od Boga primili dar riječi Božje i predstojničke službe u vjerničkoj zajednici, a nisu se dovoljno zalagali. Isus ih je kritizirao da govore, a ne čine (Mt 23, 3), da zaključavaju vrata Kraljevstva pred neupućenima, sami ne ulazeći, a drugima priječeći da uđu (Mt 23, 13; Lk 11, 52). Matej je prispodobu više prilagodio Crkvi svoga vremena i kasnijim sudionicima nedjeljne liturgije. Kod njega je ključno što gospodar prilikom polaska daje sve svoje imanje, ali svakomu prema njegovoj sposobnosti. Pokazuje potpuno povjerenje u sluge: što steknu gospodaru i sebi su stekli. Očito da je u Matejevoj Crkvi bilo nejednakih po položaju, duhovnosti i misionarskim uspjesima. Umjesto da jedni drugima zavide, Matej ih na temelju ove prispodobe potiče da svjesno iskoriste talente koje su primili te da u nejednakosti vide znak Božje osobne pažnje prema svakomu, jer Bog ne preopterećuje, nego računa sa svojim vjernicima kakvi jesu.
Ključan je pojam talenta. To je bio kovani novac od zlata ili srebra, težak po nekoliko desetaka kilograma. Nije bio isti u Grčkoj i Siriji Isusova vremena. Grčki talent vrijedio je 6.000 denara, a denar je bio plaća za jednu nadnicu. Tako gazda najsposobnijem sluzi daje novac u vrijednosti od pet talenata ili 30.000 nadnica, onomu sa srednjim sposobnostima dva talenta ili vrijednost od 12.000 nadnica, a onomu s najmanje sposobnosti "samo" jedan ili vrijednost od 6.000 nadnica. Novcem su mogli osobno raditi i tako zarađivati ili ga pozajmiti novčaru, čime bi dobili kamate od otprilike 14%. Propis za novac ili tuđe blago bio je ovaj: ako se sakrije u kući pa nestane, odgovoran je onaj koji je trebao čuvati; ako se zakopa u zemlju pa nestane, čuvar nije bio odgovoran.
Prva dvojica slugu stekla su dvostruku svotu i dobivaju istu nagradu: pripuštenje u intimno zajedništvo s gospodarom, koji je u ovoj prispodobi slika Boga. Treći sluga imao je iskrivljenu sliku o gazdi: smatrao ga je strogim i nemilosrdnim gospodarom pred kojim sluga može biti samo kriv. Zato zakopa gospodarov novac i ne poduzima nikakvu inicijativu. Taj sluga s iskrivljenom slikom o gospodaru poticaj nam je da se pitamo nismo li gdje ljude otjerali od Boga i Crkve osornim svjedočenjem Boga.
Prispodoba je postala sastavni dio evropske kulture, jer svi narodi govore o talentima koje imaju pojedinci. To su naravne sposobnosti s kojima se rađamo, a koje možemo i trebamo usavršavati. Zato se danas pitamo kako koristimo Božje talente. Nadalje, kako cijenimo rad domaćica i neznatnih? Pridonosimo li aktivno porastu Božje stvari u svijetu? Opravdavamo li povjerenje koje nam je Bog iskazao poslavši nas u život baš u ovo doba, medu ovakve ljude, s ovakvim sposobnostima?
(kta)
subota, 15.11.2008.
MOLITI S BIBLIJOM
Dva su pojma ili dvije stvarnosti pred nama: MOLITVA I BIBLIJA. Trebali bismo o svakoj ponešto reći.
1. Što je Biblija?
Velika knjiga? Ili mala knjižnica? Zbirka knjiga?
Kad je prolistamo, odmah shvaćamo da je to zbirka različitih knjiga, mala knjižnica u našoj ruci. Za tu zbirku knjiga u grčkom se rabila riječ ta biblia, što znači knjige. Riječ se počela upotrebljavati u jednini, napose u latinskom, tako smo dobili imenicu u jednini BIBLIJA.
Zovemo je Sveto pismo, jer je od Boga nadahnuta i za kršćane i Židove sveta. Radi se o Riječi Božjoj koja je u njoj zapisana.
Biblija nije samo knjiga u kojoj se govori o Bogu. Ona je knjiga u kojoj Bog govori čovjeku. Taj govor treba znati slušati i čuti, a poruku čitati i prihvatiti. Jedno i drugo razumjeti i shvatiti.
To ćemo nastojati činiti u molitvi. Zato je i naslov našega seminara: Moliti s Biblijom.
Listajući Bibliju nailazimo na čudesnu povijest koja je u njoj zapisana. Može mi se postaviti pitanje: kakve to veze ima sa mnom? Zašto me Biblija treba interesirati? Nije li se to sve davno dogodilo? Kakve to onda ima veze s vremenom u kojemu živim?
To su stvarna pitanja koja me mogu zbuniti ako Bibliji pristupam kao nekoj pukoj povijesnoj knjizi. Stoga, Bibliju čitam drukčije. Kako?
Kada uzimam u ruke Bibliju, onda vjerujem u ono što je u njoj zapisano.
Čitati biblijski tekst, to znači uzeti ga k srcu. To znači slušati ga srcem i čuti što mi to govori danas. To je ono što mi u molitvi u susretu s tim tekstom osjetimo i kažemo: "Evo, to mi tekst govori... to me posebno dirnulo... to od mene traži... na to me potiče...
To znači da me čitanje Biblije vodi k čitanju moga života, ali s vjerničkim pogledom. Tu ću otkrivati kako Bog i danas nastavlja govoriti kao što je nekoć govorio i da nastavlja djelovati kao što je nekoć djelovao. Biblijski tekst rasvjetljava istinu o samome meni. U njemu razumijevam svoju prošlost, stojim u sadašnjosti i usmjeren sam u budućnost.
2. Kako čitati Bibliju i s njom moliti?
Nekoliko savjeta:
2.1. Pročitati tekst polagano.
To je prvi korak. Zamijeti prve svoje spontane reakcije: Što mi se svidjelo? Što je na mene ostavilo poseban dojam? Što me šokiralo? Što ne razumijem? Što mi postavlja pitanja?
Ovo prvo čitanje teksta vrlo često je i jedino ono što činimo. Nažalost, to uglavnom činimo površno i nesabrano. To prvo čitanje trebalo bi nam pomoći da upoznamo, a to znači razumijemo, tekst. Time upoznajemo i razumijevamo same sebe. Zamjećujemo odjek i jeku Božje riječi u svojoj nutrini. To se ne događa bez reakcije i nutarnjih pokreta. Tada se pojavljuju prva pitanja koja nas familijariziraju s biblijskim tekstom: što me to interesira? Gdje su izvori mojih zanimanja i težnja? Dobro je zabilježiti pitanja koja mi se nameću. Nije potrebno odmah na njih odgovarati, jer me to može odvesti na nebitne stvari. Na njih ću se ionako kasnije navratiti.
2.2. Susret s biblijskim tekstom.
To znači bolje zamijetiti osobe, riječi, djela, mjesta, vrijeme...
koje su osobe prisutne? U· kakvom su odnosu? Kakvi su njihovi stavovi, ponašanje, reakcije? Što govore? Što rade? Što im se događa? Jesu li se dogodile kakve promjene i preobrazbe s njima?
koje su riječi i izrazi?· Jesu li u skladu i povezanosti? Ili su u suprotnosti? Jesu li to riječi pohvale ili kuđenja? Riječi prijetnje ili ohrabrenja? Zahvale ili osude?
događa li se sve na jednom· mjestu? Postoje li određene etape i rast u tekstu?
je li tekst upućen zajednici· ili pojedincu?
Mogu nam se ova pitanja učiniti previše školskim ili čak djetinjastim. Ovdje se na radi o nekom studiranju i proučavanju teksta. Time se bavi egzegeza i biblijska znanost općenito. Nismo se došli zabaviti čitajući ovaj tekst. Za zabavu ćemo naći druge stvari i druga mjesta. Ova nas pitanja jednostavno žele potaknuti da se doista susretnemo s tekstom i da ga ne čitamo žurno, površno i nezainteresirano. Sigurno, da za to trebamo darovati i uložiti svoje vrijeme. Za molitvu s biblijskim tekstom to trebamo učiniti. I vidjet ćemo da se isplati. Tekst će nam postati blizak i više će nam govoriti.
2.3. Susret sa živom Riječju.
Biblijski tekst koji je preda mnom nije tekst iz nekog romana, drame, tragedije i slično. Nije ga izgovorio i napisao bilo tko. To je Božji govor koji se upravo po tom tekstu uvijek čuje i odjekuje kroz sva vremena.
Nastupa važan trenutak u kojemu se pitam što mi tekst govori. Gospodin mi osobno želi nešto reći. Čujem li to? Zato se pitam: Gospodine, što mi želiš reći? Što to znači za moj konkretni život? Meni učeniku, studentu, zaručniku, zaručnici, ocu, majci, svećeniku, redovniku...? To je egzistencijalni susret sa Živom Riječju koja mi govori u mojoj stvarnoj situaciji u kojoj se nalazim. Tu sam u poziciji iskrenog slušača kao što je bio mladi Samuel. Zato ću spremno reći: "Govori Gospodine! Želim čuti što mi govoriš!
Tu se nalazim na čistini i na brisanom prostoru. Nemam se kamo skloniti i sakriti. Nemam masku, niti nekakvu fasadu. Tu je govor izravan. Moj JA se obraća Božjem TI i obratno. To je moja osobna molitva. Ostvaruje se neposredan susret.
2.4. U tom susretu se ostvaruje slušanje, odgovor, razgovor i šutnja.
Čitanje teksta je ujedno i slušanje. Kad pristupam biblijskom tekstu onda je u meni ovo raspoloženje: da čujem što mi to Gospodin govori. Čitajući biblijski tekst slušam pažljivo svaku riječ. Tu sam slušatelj Božje riječi.
Zatim se u isto vrijeme ostvaruje odgovor ili razgovor. To je moja reakcija na ono što sam čuo. To je molitva. Jedna od njezinih definicija je: razgovor s Bogom. To je razgovor od srca k srcu. Ne susrećem se s mrtvom riječju nego sa Živom.
Može se dogoditi isto tako da se prilikom toga susreta ostvari duboka šutnja. Jednostavno sam zahvaćen misterijem Božje riječi. To je adoracija.
3. Biblija je knjiga za duhovno čitanje
Svi mi želimo imati i voditi solidan duhovni život. O tome nas poučava duhovnost. Duhovnost, a molitva je njezina duša, crpi svoja načela i pravila za djelovanje iz Sv. Pisma. To znači da je Biblija knjiga za duhovno štivo.
3.1. Kako Biblija može biti duhovno štivo?
Čitanje Biblije pretpostavlja s naše strane uvijek isti stav vjere i poniznosti. Kao vjernik je uzimam u svoje ruke. S nutarnjim raspoloženjem poniznost prihvaćam njezinu poruku koju iščitavam za svoj život.
S kraja na kraj Biblija ima samo jednu poruku: Bog zove čovjeka da podijeli s njime svoje vlastito blaženstvo. Zato nikakva druga "sveta knjiga", nikakav životopis ne može zamijeniti nadahnuti biblijski tekst.
Ovo su samo osnovne smjernice i naznake kako trebam pristupiti biblijskom tekstu s kojim želim moliti. Može izgledati komplicirano i zamorno. Kao i svaka druga metoda i uputa kojom se trebam služiti da bih nešto upoznao i naučio. Vremenom to postaje dio mene i nisam ni svjestan svih tih uputa i pravila kojima sam se u početku služio. Što više, pronašao sam svoj osobni stil. To i jest cilj svake metoda, pa i ove naše. To je nešto poput tehnike koju treba svladati tko želi naučiti svirati određeni instrument. Spočetka je to dosadno i monotono. Jednoga dana to postane dio umjetnikova izraza i više nije ni svjestan tehnike jer ju je potpuno usvojio. Uz njezinu pomoć došao je do svoga prepoznatljivog stila muziciranja. Uz njezinu pomoć postao je virtuoz. Stoga je svaka metoda molitve relativna, ali svaka pomaže da pronađem svoj osobni susret s Božjom riječju i da hodim svojim osobnim putom molitve. Tada sam postao virtuoz koji je izgradio svoj osobni stil na temelju raznih vježbi i metoda koje su mi bile ponuđene.
4. Što je molitva?
Molitva je Božji dar. Nije to nekakav moj uspjeh ili zasluga. Ne mogu je ugrabiti ili osvojiti. Mogu je samo primiti kao čisti Božji dar.
Ima puno definicija molitve. Ovdje ćemo spomenuti samo dvije. Sv. Augustin kaže: "Molitva je krik srca", a sv. Ivan iz Damaska: "Molitva je uzdignuće duše k Bogu."
4.1. Zašto moliti s Biblijom?
Moliti s Biblijom to znači da smo na najboljem putu, najsigurnijem temelju i najboljem izvoru molitve. Tu se susrećem s Božjom riječju kojom mi želi nešto reći. Slušam poruku i odgovaram na nju.
4.2. Kako se susresti s biblijskim tekstom i moliti s njim?
Mogu li nam pomoći određene ponude i tehnike koje propovijedaju razni učitelji molitve? Doista, postoji danas mnoštvo ponuda i metoda koje nam žele pomoći moliti. U tom vrtlogu nije se jednostavno snaći
Zbog brige za ispravnošću kršćanske molitve Kongregacija za nauk vjere izdala je dokument u kojemu upozorava na razliku kršćanske molitve od molitava drugih religija. Tamo piše: "Kršćanska molitva je uvijek određena strukturom kršćanske vjere". To znači da u trenutku moje molitve u meni treperi Kristova molitva
Kristova molitva treba hranu i stoga je vjernik mora hraniti i podržavati. To čini kad se hrani i napaja na Božjoj Riječi. U tome mu pomaže duhovna lektira Božje Riječi koja je hrana i izvor kršćanske meditacije i molitve. Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji o "Božanskoj objavi" (25) jasno ističe: "Čitanje Svetoga pisma treba pratiti molitvu: da ono postane razgovor između Boga i čovjeka. Jer, 'Njemu govorimo kad molimo, Njega slušamo kad čitamo božanske poruke', kaže sv. Ambrozije." A sv. Jeronim je bio još izravniji: "Ne poznavati Pisma to znači ne poznavati Krista". Kristova se molitva u meni treba hraniti i napajati na Božjoj Riječi.
Kristovoj molitvi treba dati svoje srce. Kao što stoji u knjizi Izreka: "Dijete moje, daj mi svoje srce", tako i Krist nama kaže: daj mi svoje srce, daj mi svoj razum, svoje tijelo, cijelo svoje biće! Sve što je u tebi sposobno je i pogodno da postane molitva, sve to Ja želim usvojiti i asimilirati u svoju molitvu. Ići moliti i meditirati znači ići u susret Kristu. Privilegirano mjesto tog susreta jest Evanđelje, cijela Biblija.
5. Uvjeti za molitvu.
Da bismo dobro molili potrebno je ispuniti neke uvjete. Ovdje ćemo spomenuti neke koje možemo i trebamo ostvariti prije molitve i dok molimo.
5.1. Staviti se u Božju prisutnost.
Ovo je prvi i temeljni uvjet. Vrlo je važan i nikad ga ne bismo smjeli zaboraviti kad idemo moliti.
5.2. Staviti se Bogu na raspolaganje.
U nekom smislu to je i vrhunac molitve. Staviti se Bogu na raspolaganje to znači prihvatiti da se u mom životu ostvaruje ono što dnevno molim u Očenašu: "budi volja tvoja."
5.3. Mjesto.
Mi možemo svugdje moliti. U avionu, vlaku, autu, na ulici, u prirodi... Ali ipak ne idemo svugdje moliti. Kad želimo moliti, onda izabiremo mjesto na kojemu ćemo se moći molit. Kad imam svoje molitveno mjesto u svom stambenom prostoru, onda se drugačije i psihološki osjećam. To je moje "sveto tlo"...
5.4. Vrijeme.
Dati svoje kvalitetno vrijeme, ne škart vremena. Kada? Ujutro? Uvečer? Koliko? Važno je odrediti. Svakako, ako želimo moliti trebamo darovati svoje vrijeme Bogu. Koji put će možda biti i jedino to što ćemo moći učiniti.
5.5. Tijelo.
Naši su stavovi u molitvi standardizirani. Molimo: klečeći, sjedeći, stojeći ili šećući, rijetko ležeći. Važno je da taj položaj bude odraz moga duhovnog raspoloženja s kojim stupam u molitvu. Taj stav izražava moju intimnost.
5.6. Šutnja.
Malo nas toga u našem životu potiče na šutnju i tišinu. Naprotiv sve je usmjereno na to da nam privuče pažnju i da zaplijeni našu pozornost. Moramo se upravo boriti za trenutke šutnje i mira. Naše je vrijeme vrijeme inflacije riječi. Svuda oko nas vrvi od ispisanih riječi. No, šutnja ne znači samo odsutnost govora...
5.7. Srce.
Često puta čujemo da je srce pravo mjesto za molitvu i da molitva treba sići iz glave u naše srce. Iz srca treba molitva izlaziti.
Kad kažemo srce, onda time želimo reći cijeli čovjek, ili srce u biblijskom smislu. Isus često upozorava svoje slušače da im je srce zatvoreno, tvrdo, sklerotično. Ritam takvog srca je ritam svijeta, ritam izokrenute ljestvice kratkotrajnih vrijednosti koje zatrpavaju srce i prekivaju mu obzore istinskih vrijednosti.
Moliti srcem znači pronaći njegov put, put srca, a to znači uspostaviti kontakt s Božjim srcem kako bi i naše srce zakucalo u ritmu Božjega srca i Božje ljubavi. To znači isto tako usvajati iskustvo sv. Terezije Avilske koja je rekla: "Nije važnost u tome da puno mislimo nego da puno ljubimo". Tako nam molitva i vrijeme koje joj dajemo postaju ljubav.
Moliti srcem znači stati na "sveto tlo", ostvariti nutarnju šutnju, povući se iz vanjske buke. To znači sagnuti glavu i usmjeriti je prema srcu, udaljiti se od misli što nas uznemiruju i odvlače od susreta s Bogom. To znači usmjeriti svoj nutarnji pogled prema središtu, prema srcu i osluškivati njegov ritam s kojim se onda molitva usklađuje.
Tu nas Bog čeka u tajnosti i tišini, povrh naših umovanja, nemira i zabrinutosti. Put koji trebamo prijeći da to ostvarimo može nam se činiti dug, težak i gotovo nemoguć. Čini nam se da ne možemo unići u to zatvoreno srce, nego ostajemo vani, nemoćni i očajni.
Ne zaboravimo da još Netko strpljivo stoji pred vratima našega srca i kuca. "Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori mi, ući ću k njemu i večerat s njim i on sa mnom" (Otkr 3, 20).
5.8. Riječ.
Ako su nam naše riječi postale dosadne, beznačajne, besmislene, tako nije s Božjom Riječju. Zato sv. Pavao upozorava Solunjane: "Primite riječ Božju ne kao riječ ljudsku, nego kao riječ Božju, kakva uistinu jest" (1Sol 2, 13). Ona nosi u sebi trajnu sangu, vječno je mlada, svježa, nova, nadahnjujuđa. Vječno govori, vječno je egzistencijalna. Bog drugačije govori i ne možemo njegovu Riječ slušati kao što slušamo naše riječi. Zato Isus upozorava: "Dakle, pazite kako slušate!" (Lk 8, 18).
5.9. Relacija.
O molitvi govorimo kao o susretu. Ona i jest susret u najposebnijem smislu te riječi. To je dodir, uspostavljanje kontakta s Bogom. Uspostavljeni odnos s Bogom u molitvi potiče nas da ga uspostavimo i s čovjekom. Ne možemo isključiti i prekinuti naše međuljudske odnose i u isto vrijeme htjeti biti mirni u odnosu s Bogom.
5.10. Želja i dužnost.
Nosimo li želju ili ne za molitvom, nije toliko važno. Želja bi nam sigurno bila veći poticaj za molitvu. Ali, možemo je pobuditi, trebamo početi, pristupiti molitvi i to je sve. To je najvažnije.
"Jeste li željni molitvenog života, jedini vam je put do toga - moljenje", veli T. Merton. To je na drugačiji način rečeno ono što je već davno izrekao sv. Benedikt: "Ako tko želi moliti, neka ide moliti!
C. Caretto: "Molitva je postala moj najveđi posao, moj najteži svagdašnji napor"
Sv. Nikola iz Flua kaže: "Bog zna u molitvu unijeti takvo raspoloženje kao da se spremaš na ples, ali i takvo kao da ideš u boj."
Božji blagoslov
srijeda, 12.11.2008.
Svete duše u Čistilištu
Iz "Molitvenika za duše u čistilištu" kojeg su izdali O. O. Kapucini u Rijeci 1914.
Jesi li se, mili čitatelju, duhom prenio u Čistilište i samo za čas slušao bolne vapaje, što ih oni upravljaju svojoj rodbini, prijateljima i znancima?
O prijatelji! već je toliko vremena, da vas čekamo, a vas nema, pa nema. Mi vas zovemo, a vi ne odgovarate. Trpimo od ovih muka, kojima se ništa ne može prispodobiti; a vi nas ne sažaljujete, uzdišemo, a vi nas ne tješite!
"Jao, jao! svi oni, koje smo za života ljubili najvećom ljubavi, ostavili su nas! Mi sirote plačemo u ovoj mrkoj noći patnja muka, a nema nikoga, da nas utješi!
"Ah! sve je svršilo, svršilo je za uvijek! Naši su nas vlastiti zaboravili i već nas ni samo jedna uspomena ne veže sa zemljom.
"Svagdje samo zaborav, zaborav nad svim našim životom i djelima, kojih se ni samo jednom riječcom ne sjećaju; zaborav za našim imenom, koje više nitko ne izgovara; zaborav za našim grobom, koji niko više ne pohađa; zaborav nad samom našom smrti, koju više nitko ne plače... Zaborav svagdje i posvuda!..." Posvuda? Oh! varate se, drage duše, ima na zemlji srce, koje nikad ne zaboravlja, srce, koje je uvijek pripravno, da dođe u pomoć svojim zapuštenim pokojnicima: to je srce jedne majke, srce katoličke Crkve!! Svaki dan preko svete Mise ona po ustima svojih svećenika moli za vas: pokoj, mir i svjetlost.
Kako se ugađa i sviđa Božjoj dobroti i milosrđu, kad Ga se moli da primi koju dušu u vječni pokoj, vječno blaženstvo! Siromašna dušo, koju Bog ljubi, ali s kojom On mora biti pravedan, dok ne platiš i ne zadovoljiš i do najmanje sitnice, kako te žalim! Kad će se tebe sjetiti tvoja rodbina, prijateljl i znanci, pa tvoj dug platiti! Oni to mogu učiniti, neka dakle ni časa ne čekaju!
Kako će sretan život sprovoditi i kako sigurno mjesto čeka u nebu sve one, koji su jednu dušu izbavili iz čistilišnih muka. Nema časa, a da ta sretna duša ne govori Spasitelju svome Ovoj duši moram zahvaliti, što sam Te, Bože moj, prije vidjela! Spasi je dakle! "Sve ono, što iz ljubavi darujemo svetim dušama u čistilištu – veli sv. Ambrozije – pretvara se za nas u milost, a iza naše smrti naći ćemo stostruku zaslugu".
E da bi se, pobožni čitatelju, još više oduševio, da moliš za duše u čistilištu, promotri časak razloge, radi kojih se moraš žrtvovati i za njih moliti.
Prvo – Morate radi Boga, kojemu su ove duše mile, jer ih On ljubi, ne samo što su Njegove kćeri, kao i sve druge, nego radi toga, što su Mu služile na zemlji, što su Ga ljubile; što Ga i dan danas mnogo ljube, ali koje On, jer je pravedan, ne može pozvati k sebi, dok ne zadovolje i za najmanju svoju pogrešku. One su određene, da iskazuju svome Bogu javnu počast u nebu, a ovu čast, koja je krivnjom zakašnjena, možete vašim molitvama pospješiti. One su određene, da se sjedine s anđelima i svecima, da Ga hvale i ljube; u vašoj je dakle moći, da doprinesete i da svojoj uzvišenoj zadaći što prije udovolje. One su određene, da tješe Presveto Srce Isusovo radi uvreda, koje Mu nezahvalnost i zloća ljudska prouzrokuju. Toga one radi nekoliko pomanjkanja ne mogu da još učine, uložite dakle sve, da njima taj blagoslovljeni i na uvijek sretni čas što prije osvane. Zar ćete još okilijevati?
Drugo – Vi to morate učiniti radi samih duša. To od vas zahtijeva osiećaj ljubavi i poštovanja. Jao! one podnose strahovite boli, što se ne može opisati; boli jedne posebne naravi, čije najmanje boli nadvisuje sve ono što čovjek na ovoj zemlji može podnijeti.
To traži od vas pravednost. Možda se između onih, koji trpe, nalaze oni, koji su osuđeni vašom krivnjom, koji su s vama griješili, koje je vaš primjer zaveo da sagriješe.
To zahtijeva od vas poštovanje. Što zar nemate u Čistilištu nijedne duše, koja vam je mila? – Možda oplakanu sestru, brata, oca, a možda i vlastitu majku.
Treće – Za njih se morate moliti, jer je to vaša korist. One sigurno neće biti nezahvalne za veliku sreću i blaženstvo, koje ćete joj svojim molitvama isposlovati. One će dakle kasnije moliti za vas. Sam Isus neće zaboraviti slave i blaženstva, što ste im svojim molitvama pospješili; On će biti s vama milosrdan, nagradit će vas i naplatiti stostruko za sve, što njima učinite.
Oh! kako spokojno i mirno umire onaj, koji je za svoga života molio, trpio za korist svetih duša u čistilištu. Velika je također i to milost, što nam je dozvoljeno, da molimo milosti, pa bilo duševne ili tjelesne, po zagovoru svetih duša u čistilištu. Katkada zavlada veliki saobraćaj i neki sveti odnošaj sa kakovom plemenitom osobom i svetim dušama. Prve žrtvuju i čine sve, da olakšaju muke siromašnim dušama, a ove mole od Boga milost, da mogu pomoći svojim dobročiniteljima, da napreduju u kreposti ili da postignu kakovo vremenito dobro, služeći im kao Anđeli čuvarl i štiteći ih na nevidljivi način. –" Često sam – piše sv. Katarina iz Bolonje – postigla po zagovoru sv. duša ono, što nisam mogla postići utičući se drugim svecima". Oh! kako je utješljiva i divna sama pomisao, da na neki način živimo još u društvu onih milih osoba, koje nam je nemila smrt odnijela pred našim očima. – One se nisu time udaljile- piše slavni Fenelon – što su postale nevidljive. One nas motre, ljube nas i žele nam pomoći".
Nastoj, vrijedni čitatelju, da živiš u ovome svetom saobraćaju sa svetim dušama, pa ćeš vidjeti, koliko će ti utjehe i snage to pružiti u teškim časovima tvoga života.
Preuzeto s www.molitve.info
|
komentari (13) |
print |
# |
SVETA ISPOVIJED
- Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer Ja sam te otkupio. (Iz 44:22)
- Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. (Iz 59: 1-2)
- Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. (Sir 28:2)
- Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! (Rim 6:14)
- Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Iv 1:9)
- Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. (Mk 2: 5 i 11-12)
- Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. (Jak 5:16)
Zadnja ispovijed: Zataja ili zaborav kojeg teškog grijeha? Ispravljeno zlo počinjeno bližnjemu? Ispovijed iz običaja, bez obraćenja, kajanja, odricanja od svakoga pa i najmanjega grijeha, bez potpunog opredjeljenja za Krista i život u Njegovoj ljubavi i milosti? Izvršena pokora?
1. Praznovjerje, okultizam i magija, idolopoklonstvo /je li mi Bog na prvom mjestu u životu ili imam neke druge 'bogove': novac, materijalno bogatstvo, karijera, ugled, vlast, čast, tijelo i tjelesnost, odjeća i vanjski izgled, športaši i sl., computer, internet, automobil.../; tumačenje snova-znakova-brojeva, vjerovanje zvijezdama /astrologija/-horoskop, gatanje u šalicu-dlan /hiromantija/-karte /osobito tarot karte/-kristale, pomoću vode-vatre...; mentalna kontrola /hipnoza/; spiritizam /aktivno sudjelovanje ili samo pasivno prisustvovanje seansama/; bavljenje magijskim praksama /bilo crnom bilo 'bijelom' magijom/: utjecanje nadriiscjeliteljima, bioenergetičarima, radiestezistima, kiropraktičarima, vidovnjacima, čarobnjacima, vračarima i drugim osobama koje se bave i prakticiraju okultizam ili magiju /bacaju ili 'skidaju' uroke.../ (koliko puta?); crtanje, nošenje ili držanje /postavljanje/ praznovjernih predmeta (talisman = 'donosi' sreću, uspjeh; amulet = 'štiti' od nesreće, zla, bolesti...; hamajlija = čarobni zapis, uročice; 'donosi' sreću, uspjeh /potkove, likovi poganskih božanstava, zodiakalni znakovi, djeteline sa četiri lista, slonići, privjesci od koralja, kljova, crnih ručica.../ ili okultnih znakova ili simbola /pentagram, heksagram, Neronov križ, '666', izokrenuti križ/; čitanje praznovjernih magijsko-okultnih knjiga i časopisa) - Kult Sotone (sotonizam).- Vjera: zataja, stid, sumnje, površnost - Protuvjerska društva, sekte, nekršćanski pokreti i prakse: članstvo, podupiranje ili biti istomišljenik (masoni /slobodnozidarske lože/, tečajevi transcendentalne meditacije, zen-meditacije, joge, reikia, metode za samoostvarenje...; sotonske sekte, New Age, Hari-krišna, Sai Baba i slični istočnjački pokreti, Jehovini svjedoci, mormoni, pentekostalci...) - Potpuno napuštanje vjerske prakse, kršćanskog života - Mržnja, ravnodušnost (mlakost), iskušavanje, mrmljanje… protiv Boga - Napad i pogrđivanje crkvenih službenika, nauke Crkve (o sakramentima, seksualnosti, kontracepciji-pobačaju, rastavi, drogi, eutanaziji, kloniranju, istospolnim 'brakovima'... ili podržavanje takvih stavova) - Molitva - Oholost
- Očaj - Zavjet - Svetogrđe (primanje sakramenata u stanju smrtnoga grijeha - otkada?; /npr.: svetogrdna Ispovijed - tko svjesno, svojom voljom zataji ili sakrije neki teški grijeh ili ga samo djelomično prizna, ili ga priznaje ali se ne kaje ili pak ima namjeru i dalje griješiti; svetogrdna Pričest - tko se pričešćuje u stanju smrtnoga grijeha ili ne vjeruje u istinitost Kristove otajstvene prisutnosti u Euharistiji/).
2. Psovka - hula (strašnija od ikojeg drugog grijeha; u Ispovijedi ne smiješ ponavljati psovke /to je novi grijeh, i to u Sakramentu!/ i nemoj ih imenovati, nego reci da li su velike ili male; velike: pogrđivanje Boga, Majke Božje, Crkve, svetaca i svetih stvari /treba navesti broj ili učestalost /dnevno, tjedno, mjesečno ili sveukupno/; ponavljanje tuđih psovki; psovka pred djecom = sablazan (ne zaboravi reći koliko puta); šutjeti na tuđu tešku psovku – Spominjanje Božjeg Imena uzalud, bez poštovanja, iz navike, kao poštapalicu - Zakletva ili prisega (imenom Božjim?-lažna /koliko puta?/-uzalud?) - Proklinjanje drugih (Imenom Božjim ili bilo koje vrste - /treba reći koliko puta/; iz loše 'navike' ili 'šale'?).
3. Nepoštivanje Dana Gospodnjeg: nedolazak na Sv. Misu u nedjelje i druge zapovijedane blagdane (= teški grijeh /ne zaboravi broj/; zapovijedani blagdani: Božić, Tijelovo, Vel. Gospa, Svi Sveti i sve nedjelje;
nijedna Sv. Misa u tjednu ne može zamijeniti nedjeljnu Sv. Misu; ako ne idem redovito, već samo kad 'imam vremena', znači li to da imam neke druge 'bogove': zaradu, posao, hoby, vikendicu, društvo, rodbinu, utakmicu; zanemarivanje Sv. Mise za vrijeme praznika, godišnjih odmora...?); teški poslovi u Dan Gospodnji (koliko puta?), naređivanje ili obavljanje onih poslova koje inače svakodnevno radim (bez neke nužde potrebe ili ljubavi) - Ponašanje u crkvi, zakašnjavanje na Sv. Misu (tko dođe iza Prikazanja ili ode prije Pričesti, nije ispunio svoju vjersku dužnost = teški grijeh!; tko dođe iza Čitanjâ - ne smije na Sv. Pričest!); rastresenost i nedovoljna pažnja na Sv. Misi; dolazak u crkvu neprikladno odjeven; ostajanje izvan ili oko crkve za vrijeme Sv. Mise, pušenje i pričanje… - Godišnja Ispovijed i uskrsna Pričest - Post (Čista Srijeda i Veliki Petak: od navršene 18. do započete 60. god. života) - Nemrs (u sve petke: od navršene 14. god. do kraja života; izvan Korizme, može se zamijeniti karitativnim djelima, drugim odricanjem /od pića, pušenja, zabave…/ ili vježbama pobožnosti /molitva, čitanje Sv. Pisma…/) - Obdržavanje euharistijskog posta (jedan sat prije Pričesti ne jesti tvrde hrane /niti žvakati žvakaću gumu!/ i ne piti ništa osim prirodne vode ili lijeka - izuzetak su osobe poodmakle dobi i bolesnici).
4. Djeca: Neposluh i nepoštivanje roditelja, starijih i odgojitelja, vrijeđanje, prezir, nezahvalnost i grubost - Odnos prema braći (bratska ljubav).
- Zaposleni: uskraćivanje materijalne pomoći roditeljima.
- Roditelji: Kršćanski odgoj djece (zajednička molitva; odgađanje krštenja; briga da djeca obavljaju kršćanske dužnosti /Sv. Misa, sakramenti, pouke u vjeri/, da ne idu u zlo društvo, ne izgovaraju nepristojne riječi, ne psuju, čedno se odijevaju; nadzor nad slobodnim vremenom djece /dopuštanje neumjerenih zabava, prate li što im djeca čitaju i gdje sve zalaze.../; razgovor; dobar primjer /sablazan?/) - Podržavanje ili odobrenje zajedničkog stanovanja i života bez vjenčanja svog djeteta - Grub ili popustljiv odgoj (nepravedno ili u srditosti bez mjere kažnjavanje ili prevelika blagost kad pogriješe) - Briga za materijalne i duhovne potrebe djece - Pretjerano izbivanje i zapostavljanje obitelji (zbog posla ili hodanja po kafićima i drugdje...) - Svađe u obitelji, grubost i progon ukućana.
- SVI: Napuštanje roditelja i starijih osoba u starosti i bolesti, samoći ili neimaštini - Neopravdano slanje u staračke domove.
5. Ubojstvo (djelom /grijeh koji u nebo vapi za osvetom, Post 4,10/; mislima, riječima, osobito mržnjom /usp. 1 Iv 3,15/ ili po sablazni /= 'duhovno ubojstvo' - lošim primjerom, stavom, riječima ili propustom navesti drugoga na grijeh: psovku, blud, krađu...- koliko puta?/ - Izlaganje svog ili tuđeg života bez potrebe pogibelji ili smrtnoj opasnosti; uskrata pomoći nekome u opasnosti ili potrebi - Tučnjava - Ozljede - Vožnja (autom, motorom, biciklom: nerazborita smionost i kršenje propisa, pod utjecajem alkohola; pješaci: nepoštivanje prometnih znakova) - Svađa i svadljivost - Nasilje - Grubost, nepopustljivost - Prkos - Srdžba (na osobu, događaj...; bijes) - Izrugivanje, prezir i ponižavanje drugih - Ljubomora - Uvreda - Prijetnja - Ucjena - Željeti drugima smrt ili razna zla (kao i samom sebi: pokušaj ili misli na samoubojstvo) - Odbijanje ili odugovlačenje pomirenja (opraštanje samo ustima, a ne i srcem-uvijek-lako-kako meni oprašta Otac nebeski; nečinjenje 'prvog koraka' pri pomirenju, podržavanje stare mržnje, svađe ili neprijateljstva; zloba, osveta; odlazak na počinak, molitvu prije pomirenja ili na Sv. Pričest /!/ svojevoljno nepomiren) - Škrtost - Samosažaljenje - Nanošenje štete vlastitom ili tuđem zdravlju (pretjerano pušenje, tabletomanija; neumjerenost u jelu /proždrljivost/ i piću /opijanje, izbjegavanje liječenja od alkoholizma.../; droga /proizvodnja, uporaba /sâm ili s drugima?/, prodaja - koliko puta?/) - Pretjerano gledanje TV, 'surfanje' po internetu i sl. - Lijenost (bespotrebno izostajanje iz škole, sa fakulteta ili posla) - Lijenost (neuredna težnja za počinkom, npr. nerad, nesamostalnost u izrađivanju svojih zadataka; /zlo/upotreba vremena, snage i sposobnosti /talenata/ koje imam od Boga, nerazvijanje plemenitosti i dr. naravnih darova; propuštanje dužnosti, nemar /u radu; liječenju.../) - Odnos prema prirodi i okolišu (očuvanje; bacanjem otpada ugrožavao nečije zdravlje i čovjekov okoliš) - Neumjereni nacionalizam; podržavanje predrasuda u pogledu stranaca- Pripadnost stranci čija se programska načela protive kršćanskom moralu, osnovnim pravima osobe ili nauku Evanđelja (koja npr. podržava eutanaziju, legalizaciju droge, pobačaj i kontraceptivna sredstva, istospolne brakove, nepoticanje demografske i socijalne politike... - otkada?).
- Stav prema neprijateljima (nespremnost na činjenje dobra onima koji me mrze, molitvu za one koji me progone, kleveću i zlostavljaju, ne-blagoslivljanje onih koji me proklinju, ne-pozdravljanje /usp. Lk 6,27., Mt 5,44/; življenje s nekim u trajnoj svađi i neprijateljstvu).
- Pobačaj (broj?; jednaki grijeh kod pobačaja imaju i muškarac i žena; izvršio, sudjelovao, nagovarao, pomagao, savjetovao, šutio ili dopustio taj čin = ako je pobačaj izvršen, katolik upada u unaprijed izrečenu kaznu izopćenja); pilula i spirala = abortivna sredstva (koliko dugo?; /pobačaji po spirali - prosječno nekoliko puta godišnje!/); drugi kemijski preparati, intrauterinski uređaji i cjepiva, koja djeluju ustvari kao pobačajni u najranijem stadiju razvoja života novoga ljudskog bića (SA SVIM ABORTIVNIM SREDSTVIMA MORA SE PREKINUTI, a spiralu odstraniti - PRIJE ISPOVIJEDI!) - Izvršenje ili sudjelovanje (činom ili propustom) kod sterilizacije, umjetne oplodnje, eutanazije, ubojstva i samoubojstva - 'Tuđi grijesi' (svojevoljno biti uzrokom tuđih grijeha): savjetovati, zapovijedati, šutjeti, privoljeti, nagovarati, hvaliti, pomagati, braniti… - Nepozivanje ili prekasno pozivanje svećenika bolesniku ili umirućem.
6. i 9. Bludnost (neuredna težnja za spolnim užicima): svojevoljne i svjesne besramne i bludne misli, riječi i djela: požudni pogledi (preljub u srcu; usp. Mt 5,27-2, besramni razgovori, maštanja, šale i vicevi, pjesme, gledanja, dodiri; nagovaranje ili prisiljavanje drugoga na nečistoću (napastovanje, zavođenje…; silovanje /također i supruge/ - treba reći koliko puta); čitanje ili gledanje (u kazalištu, na filmu, ilustracijama, internetu, kupalištu…) čega nepristojnog /voajerizam/; čitanje, gledanje ili raspačavanje (širenje) nepristojnih i pornografskih filmova i kazeta, knjiga i časopisa koji obezvređuju i ponižavaju seksualnost (koliko puta, broj osoba?); "filmski" poljupci prije braka, sablažnjivo ljubakanje na javnim mjestima; preslobodno ponašanje prema drugoj osobi…; izbjegavanje bliže grješne prigode koja može biti prigoda za uvredu Boga u teškoj stvari, u kojoj redovito padam u teški grijeh (plesovi s pretjeranim kontaktima, raskalašena zabava ..., besramne igre; odlazak na sumnjivo mjesto /npr. night-club /streeptease//, u kino, saunu, na kupalište, masažu... s nečistom namjerom; nudistička plaža; zla knjiga, časopis, društvo…); samozadovoljavanje (masturbacija - koliko puta?); nastranosti (istospolni odnosi, sadomazohistički pristup seksualnosti, analni, grupni odnosi, sa životinjama i dr. (treba reći koliko puta); spolno iskorištavanje djece ili mladih (pedofilija…; zavođenje?- koliko puta?); obuzetost seksom; manjak stidljivosti (nedolično odijevanje /razgolićenost/ i ponašanje; u sebi je zlo, a za druge grješna prigoda /tuđi grijesi!/...); neispovjeđene dječje 'igre'…
Oženjene i udate osobe (za planiranje obitelji dopuštena je samo metoda plodnih i neplodnih dana koja je i najzdravija i najbolje izgrađuje bračnu ljubav): izbjegavanje potomstva (strah od djece, ograničenje u bračnom životu jedino u neplodne dane bez dovoljna razloga); čuvanje od začeća na nedopušten način (bilo kakvim kemijskim ili mehaničkim sredstvom /stalno ili povremeno/: tableta, prezervativ;prekid odnosa/'bračna onanija', Post 38,9-10/) (SA SVIM TIM KONTRACEPTIVNIM SREDSTVIMA MORA SE PREKINUTI PRIJE ISPOVIJEDI!); izravna sterilizacija, inseminacija i umjetna oplodnja – Zlouporaba bračnih dužnosti (sebično zadovoljenje pohote, bez spremnosti za darivanje u ljubavi i prenošenje života; i spolni čini između bračnih drugova su nemoralni, ako nisu izraz njihove međusobne ljubavi!) - Nastranosti u bračnom životu - Preljub (s oženjenom ili slobodnom osobom?; za novac /prostitucija/ ili interes - koliko puta?) - Izvanbračne veze; biti previše prisan i previše se 'viđati' s tuđim ženidbenim drugom - Rastava (u srcu ili sudska?; civilno rastavljeni i ponovno vjenčani nalaze se u stanju javnog i trajnog preljuba /čini objektivno preljubnički i po Evanđelju izričito zabranjeni: Mt 5,32; Mk 10,11-12; Lk 16,18/ i ispovjednik, ako ne želi biti sukrivac, dužan im je uskratiti odrješenje) - Življenje u nesakramentalnom braku (tzv. "slobodna veza", brak "na pokus", samo civilno vjenčanje i sl; kršćanski vjernici tako se sami isključuju iz crkvenog zajedništva i ne mogu dobiti odrješenje dok su u takvoj situaciji, osim u smrtnoj opasnosti) - Rodoskvrnuće; nečuvanje intimnosti bračnog čina (pred djecom = sablazan).
- Zaručnici i slobodni: Prekomjerna senzualna nježnost - Seksualni odnosi prije braka (blud: spolni čin slobodnog muškarca i slobodne žene) - Zajedničko stanovanje i život bez vjenčanja (otkada?; za odrješenje, mora se prekinuti sa tim stanjem) - Dijete začeto u grijehu (izvan sakramentalnog braka).
7. i 10. Krađa (ukradeno smo dužni vratiti ako možemo ili sličnu vrijednost dati za siromašne; i male krađe učinjene u nizu mogu postati teški grijeh ako se time počini velika šteta; krađa iz crkve ujedno je i svetogrđe); uzimanje nečega što nije moje (npr. stvari s javnih mjesta, privatna uporaba društvenih dobara nekog poduzeća; 'intelektualna krađa' /kićenje tuđim perjem', nepoštivanje autorskih prava, nedopuštena krađa s interneta i sl./); ukradeno primiti, nađeno pridržati; ne vraćanje duga i stvari - Lakomost (neuredna čežnja za posjedovanjem i bogaćenjem): materijalizam, obuzetost novcem i stjecanjem materijalnih dobara; otimanje, pohlepa (gramzljivost); nepravedne plaće, odgađanje isplate; izrabljivanje; prijevara (pri kupnji, mjeri, prodaji...; velika?); laka i nepoštena zarada (npr. nelegalnom djelatnošću, povisivanjem cijene špekulirajući neznanjem ili nevoljom drugoga; u velikom iznosu?); utaja (varanje u prijavi porezne osnovice, plaćanju dugova, uskraćivanje dužnih doprinosa...; u velikom iznosu?), hazardne igre (kockanje za novac i bilo koje vrste, igre na sreću s mogućim velikim gubitkom = stranputica materijalizma, parazitstva i nerada); pronevjera (u kojem iznosu?); krivotvorenje (spisa, čekova, računa… u kojem iznosu?) - Rasipništvo - Uništavanje javne imovine - Podmićivanje i primanje mita - Šteta (velika?; popravio?) - Tvrdoća srca na tuđe nevolje (ljubav prema siromasima, djela milosrđa) - Nesavjesnost u poslu i dužnostima (loše obavljeni radovi…) - Veseliti se tuđoj nesreći (zluradost) - Zavist;
natjecanje s drugima u stjecanju materijalnih dobara - Nedovoljno cijenjenje truda i napora drugih - Švercanje u tramvaju i autobusu (ako imamo mogućnost platiti kartu).
- Pozajmljivanje samo onima od kojih se nadam dobiti (da mi se jednako vrati; usp. Lk 6,34-35). - Trošenje za životinje svote koje bi morale olakšavati ljudske nevolje, davanje osjećaja koji se duguju samo osobama.
8. Laž (neistina ili nepravovremeno izrečena istina); dovođenje drugoga u zabludu - Laskanje (= prijevara u riječima; neiskrenost, dvoličnost), ulagivanje i dopadljivost (osobito: ako drugoga utvrđuju u zloći djela i opakosti ponašanja) - Hvalisanje - Lažno svjedočanstvo - Nepravedno i nerazložno optuživanje, sumnjičenje i osuđivanje drugih - Ogovaranje (loš govor o drugima, iznošenje i prepričavanje tuđih stvarnih pogrešaka) - Kleveta osoba ili ustanova (ako pritom zlurado nešto dodajemo ili izmišljamo /ocrnjujemo/ - može biti i teški grijeh; opoziv klevete, popravljanje štete time nanesene tuđem dobrom glasu ili imetku); rado slušanje klevete ili poticanje klevete svojom znatiželjom; ne stati u obranu nevinoga, nepravedno napadnutog... - Klonjenje posebnog i nezdravog prijateljstva - Poruga (ironija) - Kritizerstvo - Lažna obećanja; vjernost lažnim obećanjima i ugovorima - Griješni kompromisi - Stidjeti se svjedočanstva za Gospodina (djelom i riječju) - Iz straha, dvoličnosti ili ljudskog obzira postupati protivno vlastitoj savjesti - Nečinjenje dobrih djela (molitve, milostinje, posta...) u skrovitosti i svojih dužnosti s dobrom nakanom (već iz ljudskog obzira, radi pohvale, da ljudi vide...).
- Za sve teške stvari (svetogrđe, okultne prakse, teška psovka, proklinjanje, propuštanje Sv. Mise i težački poslovi bez potrebe na Dan Gospodnji, ubojstvo, namjerno teško ugrožavanje svog ili tuđeg života, teška uvreda, izvršenje ili sudjelovanje u pobačaju, sprečavanje začeća, blud, bludnost, preljub, pijanstvo, droga, sablazan, velika šteta i teška krađa, razbojstvo, kleveta, oholost, odbijanje Božje ljubavi i slično) - ne zaboravi broj. Ako se ne namjeravaš toga ostaviti, znaj, da ti je Ispovijed nevaljana, makar i priznao sám grijeh, jer bez čvrste odluke da ćemo se ostaviti grijeha, nema valjane Ispovijedi.
- Ako nema iskrenog priznanja, kajanja i odluke da više nećemo griješiti, kao i ako svojevoljno zatajimo neki teški grijeh, Ispovijed nije valjana i ne opraštaju nam se grijesi; tako činimo još i novi grijeh, tj. svetogrdno se ispovijedamo i primamo bez prave nakane Kristove svetinje - Sakramente.
- Ne daj da ti sram zatvori usta, da se svetogrdno ispovjediš - dolaziš Bogu, a ne svećeniku! Treba se stidjeti grijeha, a ne priznanja svoga grijeha (udari po grijehu, tako da nema više vlasti nad tobom!).
- Što treba reći? Reci sve teške grijehe prema broju i vrsti. To znači: ako si počinio teški grijeh, pitaj se za njihov broj i za sve okolnosti koje mijenjaju (olakšavaju ili otežavaju) vrstu grijeha. Ako ne znaš točno broja, reci barem, koliko si puta koji grijeh počinio prosječno na dan, na tjedan, na mjesec ili na godinu. Priznaj također i lake grijehe koliko ih se sjećaš. Ne zaboravi - ne postoje 'privatni' grijesi!
- Što ne treba reći? Ne opravdavati ili umanjivati značaj svojih grijeha, ne prikrivati svoje slabosti, nedostatke i grijehe, nego se optužiti. Reci ono što jesi sagriješio (nemoj se doći hvaliti pred Bogom; usp. carinik i farizej, Lk 18,9-14; nemoj iznositi i opisivati pogreške svojih bližnjih: pred Boga dolazim optužiti sebe, a ne druge).
- Kad ti svećenik daje odrješenje, siguran si da ti je u tom času Otac nebeski sve oprostio (Iv 20,23).
Sve što si valjano ispovjedio i u skrušenoj pokori zadovoljio Božjoj pravdi - Isus te to više neće pitati na Posljednjem sudu (usp. Iz 43,25; Jr 31,34). Zato je jako važno da se iskreno ispovjediš i pokaješ, da budeš iskren prema sebi i Bogu.
- Ako si nenamjerno zaboravio neki teški grijeh - budi miran (Ispovijed je valjana), ali to što si zaboravio, trebaš ispovjediti na prvoj slijedećoj Ispovijedi. Bog jedino ne oprašta onome, tko svjesno sakrije ili zataji koji grijeh; njemu onda nije ništa oprošteno, pa ni ono što je iskreno ispovjedio, jer nebeskog Oca želi prevariti... Ispovjedaonica je za grješnike, a ne za one koji 'glume svece'…
- Poslije Ispovijedi: što prije izvrši pokoru i u radosti slavi Boga koji ti je iskazao toliko milosrđe...
Priredio: p. Ivan Androić MSC
Odgovara: p. Ksaver Kujawa, CPPS
|
komentari (10) |
print |
# |
utorak, 11.11.2008.
Molitva i devetnica za izljevanje Duha Svetoga
MOLITVA DUHU SVETOMU PO O, JAMESU MANJACKALU
Bože, Duše Sveti,
Treća Osobo Presvetoga Trojstva,
Ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga,
Živa Vodo što ispunjaš svako srce
ljubavlju, mirom i radošću,
snago koja dolaziš da ovlastiš svakoga
da bude snažan i moćan,
ja Ti se posve predajem
da možeš doći i ući u mene
i posve preuzeti vlasništvo nad mojim životom.
Udjeli mi moć i milost da živim
pravim Kršćanskim životom
u skladu sa Svetom Voljom Božjom.
Posvećujem ti se sada i zauvijek,
moje srce, moj razum, moju volju,
moje žudnje,
moje planove i moje putove,
moje riječi i djela s čitavom mojom dušom i tijelom
i molim te da vodiš moj život sa svojim krepostima,
darovima i karizmama.
Posve Ti otvaram srce svoje
da možeš slobodno ući u mene
i nastaniti se u meni...
(Zastanite i nekoliko trenutaka tiho molite i doživite kako vas Duh Sveti puni te počnite
zahvaljivati i slaviti Boga na daru Duha Svetoga.
Osjetite da je Duh već preuzeo vaš život...)
Zahvaljujem ti Duše Sveti
jer si mi došao kao osoba
da me vodiš i upravljaš,
kao snaga i milost,
da me uvijek jačaš.
Hvala Ti Oče, hvala Ti Isuse, hvala Ti Duše Sveti.
(pročitaj ponovo Psalam 51 ili zapjevaj pjesmu zahvale)
Predložena čitanja iz Svetog Pisma uz blagdan Duhova
Knjiga Brojeva 11, 24-30; 27, 12-23
Knjiga o Sucima poglavlja 15 i 16
Knjiga Mudrosti poglavlja 7 i 8
Ezekiel poglavlja 2 i 3; 11, 14-21; 36, 23-32; 37, 1-14; 477, 1-12
Izaija 11, 1-9; 44, 1-5
Joel 3, 1-5
Psalmi 51 i 91
Evanđelje po Luki 3, 15-22; 4, 18-19; 11, 14-26; 12, 10-12; 24, 44-49
Evanđelje po Ivanu 3, 1-21; 7, 37-39; 4, 1-42; 14, 16-31; 15, 26-27; 16, 8-
15
Poslanica Rimljanima poglavlje 8
Prva poslanica Korinćanima poglavlje 12 and 14
Poslanica Efežanima poglavlje 5
Iščekujte Duha Svetoga
(Devetnica Duhu Svetom)
Bog koji nas ljubi vječnom ljubavlju, odlučio je čovječanstvu dati dio Svog
Duha, tako da svi postanu Njegova djeca i baštinici i da tvore Njegov vlastiti
izabrani narod.
"Poslije ovoga izlit ću Duha na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri,
vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i
sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. Pokazat ću znamenja na nebu i
zemlji, ... " (Jl 3: 1-3a; Dj 2: 17-19a).
"Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha
ropstva da ponovno budete u strahu , već ste primili duha posinjenja kojim
vičemo: Abba - Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo
djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a
subaštinici Kristovi." (Rim 8: 14- 17a).
"Vi ste, naprotiv, 'izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod
određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela' onoga koji vas pozva iz
tame u svoje divno svjetlo. Nekoć niste bili 'narod' , a sada ste narod Božji ;
nekoć 'bez milosrđa' , a sada ste ' postigli milosrđe' . " (1 Pt 2: 9-10)
Ove se ispunilo kad je Isus poslao Svog Duha na prvo na apostole, zatim na
Crkvu u Jeruzalemu, Samariji i Efezu, i na svaku pojedinu osobu, sve ljude i
narode.
"Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: 'Primite Duha Svetoga !' " (Iv 20:
22)
"Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad
iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu
kuću u kojoj su boravili . I ukazaše im se jezici kao od plamena i razdijeliše
se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha svetoga te
počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore. "
(Dj 2: 1-4).
Petar i Ivan došli su u Samariju kako bi se pomolili nad vjernicima da prime
dar Duha Svetoga. "Tada Petar i Ivan položiše na njih ruke, i oni primiše
Duha Svetoga. " (Dj 8: 17).
Kad je Pavao stigao u Efez, zatekao je vjernike koji nisu ni čuli da postoji Duh
Sveti , i on ih je poučio o Duhu Svetom. "I kad Pavao na njih položi ruke,
siđe na njih Duh Sveti. Tada počnu govoriti tuđim jezicima i proricati." (Dj
19: 6).
Prilikom Savlovog obraćenja, Ananija uđe u kuću i položi ruke na na njega i
pomoli se " Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu
kojim si išao ovamo, da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga. " (Dj 9:
17).
" Još dok je Petar to govorio, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. " (Dj
10: 44).
I danas, pojedinci, obitelji, društvo i narodi trebaju primiti dar Duha Svetoga.
Duh Sveti je dah života u svakom kršćaninu koji mu omogućava da živi
svetim, istinoljubivim i izvornim životom u skladu s Božjom voljom,
poštujući Njegove zakone i zapovijedi. Duh Sveti utiskuje u srca vjernika
prirodnu želju da ljube Boga čuvajući Njegove zapovijedi.
"I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih
njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim
naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja
Bog njihov. " (Ez 11: 19-20). "Stavit ću svoje zakone u pamet njihovu,
upisat ću ih u srca njihova. " (Heb 8: 10).
Svaki kršćanin prima dar Duha Svetoga na svom krštenju u Crkvi koja je
tijelo Kristovo. Sada bi se svi koji su kršteni trebali zapitati slijedeća pitanja
kako bi bili sigurni da li su u Duhu ili nisu.
a) Jeste li izgubili iskustvo Božje blizine zbog teških grijeha? (Psalm 51: 13)
b) Jeste li ožalostili duha Svetoga zbog pomanjkanja ljubavi u svom
ponašanju? (Ef 4: 30)
c) Jeste li ugasili u sebi plamen Duha Svetoga zbog pomanjkanja molitve ili
ne primanja sakramenata u Crkvi? ( I Sol 5: 19)
d) Jeste li se odupirali Duhu Svetom i niste dopustili da On djeluje kroz
Božju riječ, zbog svog oholog, prkosnog ili samo-pravednog stava? (Dj 7: 51).
e) Lažete li Duhu Svetom živeći prijetvornim životom? (Dj 5: 3, 9).
f) Jeste li u životu vođeni svjetovnim i tjelesnim željama ili Duhom Svetim?
(Gal 5: 16-17).
g) Jeste li više zaokupljeni svjetovnim ili duhovnim stvarima? (Rim 8: 5-6).
h) Jeste li možda započeli život u Duhu, a onda završili u tijelu? (Gal 3: 3).
Ako ste izgubili Svetog Duha, ako ste Mu se opirali, lagali Mu i ako sada
živite u grijehu u skladu sa željama tijela i svijeta, ovo je vrijeme da se vratite
Gospodinu Isusu ( Crkvi ) kroz dobru ispovijed. Isus će vam oprostiti grijehe i
prihvatiti vas s ljubavlju u svoje naručje i ponovno vas napuniti Svojim
Duhom.
"Zaista, zaista, kažem ti , tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može
ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od
Duha, duh je. " (Iv 3: 5-6).
"Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i
radosti po Duhu Svetomu. " (Rim 14: 17).
"I onoga tko dođe k meni neću izbaciti " (Iv 6: 37).
"Ako je tko žedan neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me " (Iv 7:
37).
"Ja ću moliti Oca i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama
zauvijek: Duha istine " (Iv 14: 16-17).
"A vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim " (Dj 1: 5).
"Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci
u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje. " (Dj 1: 8).
(U danima devetnice ili trodnevnice, možete provoditi više vremena u molitvi
žudeći za Duhom Svetim i čitajući odlomke iz Svetog pisma koji govore o
Duhu Svetom. Ako je moguće, pokušajte čitati knjige o Duhu Svetom i
saznajte nešto više o Njemu. Prije dobre ispovijedi, pokušajte sa svima
pomiriti i obnoviti narušene odnose. U ovim danima učinite sve što je moguće
da biste svaki dan išli na svetu misu i primali svetu pričest. Post i pokora
udvostručit će vrijednost i učinkovitost vaše molitve. Ako je moguće odvojite
dio svojih primanja za siromahe ili za evangelizaciju.)
James Manjackal
www.molitve.info
|
komentari (14) |
print |
# |
ponedjeljak, 10.11.2008.
Uzvišenje Svetog Križa
1. čitanje: Br 21, 4b-9
Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim." Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod, i Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Pripjevni psalam: Ps 78, 1-2.34-38
Ne zaboravite djela Božjih!
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Ne zaboravite djela Božjih!
Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ne zaboravite djela Božjih!
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
Ne zaboravite djela Božjih
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
Ne zaboravite djela Božjih!
2. čitanje: Fil 2, 6-11
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
Evanđelje: Iv 3,13-17
Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Ove nedjelje Crkva na poseban način našu pozornost usmjerava Križu Gospodnjem. Znamo da u liturgiji Crkve postoje dva posebna momenta kada se u centar naših slavlja stavlja križ Kristov. To je svakako Veliki petak, kada se Crkva spominje Kristove muke i smrti na drvetu križa, te blagdan Uzvišenja Svetoga Križa koji se ove godine liturgijski slavi ove nedjelje. Iako se može činiti da se radi o dvostrukom slavlju s jednim te istim ciljem, ipak svako od ova dva slavlja unutar liturgijske godine ima svoje određene posebnosti. Pogled u križ u današnjem slavlju ne odnosi se prvotno na liturgijski spomen Kristove muke i smrti već se naime pretvara u radosnu proslavu, uzvisivanje, i to u prvom redu Onoga koji je na drvetu križa ostvario spas za čovjeka svojim poniženjem sve do potpunog predanja volji Božjoj darivajući vlastiti život za život svijeta pokazujući na taj način svoju apsolutnu ljubav. Ova činjenica i ova dimenzija Kristova križa vrlo je lijepo izražena u naslovu kojim istočna kršćanska tradicija označava današnji blagdan: Uzvišenje časnog i životvornog Križa. I doista ovim blagdanom proslavljamo zapravo taj povijesni spasenjski događaj ljubavi Božje iz koje izvire novi život za Crkvu, novi život za čovjeka kršćanina, iz koje u konačnici izvire ono što redovno nazivamo otkupljenje ili spasenje. Usredotočenost, razmišljanje i proslava ove spasenjske stvarnosti križa, koje smo mi kršćani dionici po vlastitom krštenju, uzvisuje i nas same, svakodnevno, sve naše križeve, sve patnje, boli, trpljenja, sve posljedice grijeha koji nas mogu zatvoriti u smrt te nas otvara novom životu koji nam dolazi kao dar od Boga po žrtvi Isusa Krista na križu. Nama kršćanima, mogli bismo zaključiti, nepoznat je Bog i nedohvatljiv život ukoliko nije prepoznat i darovan upravo u raspetom Kristu. Stoga današnja nedjelja jest još jedna prilika da vratimo svoje kršćansko povjerenje, vjeru u spasenje koje nam je darovano po Kristu proslavljenom na križu te nadiđemo tjeskobe koje nas obuhvaćaju kada smo u prilici okusiti svu gorčinu poniženja. U Kristu, u njegovoj proslavi po uskrsnuću od mrtvih, križ kao znak poniženja i smrti onih najbjednijih i najpotlačenijih postaje znakom konačne pobjede, trijumfa života nad smrću. Za nas kršćane on se danas predstavlja i razotkriva kao častan i životvoran. Kršćanin, svjestan značenja i uloge Kristova križa i žrtve, zajedno s današnjom liturgijom Crkve, treba neprestano biti svjestan da se nema čime drugim hvaliti osim križem gospodina našega Isusa Krista u kojem je jedinom naš spas, život i uskrsnuće koje iščekujemo. Po njemu smo jedinom spašeni i oslobođeni. Ta svijest nas napose treba pratiti u svim onim trenucima kada znakom križa započinjemo ili završavamo naš dan, naš rad, blagovanje i svaku našu molitvu prisjećajući se i prihvaćajući živjeti Božju ljubav koja nam je iskazana žrtvom Isusa Krista na drvetu križa.
Vlč. Mario Gerić
četvrtak, 06.11.2008.
Blagoslovljene ruže
Dok nam u oči uranjaju plodonosne listopadske boje, obrubljene raskošnom svjetlošću i okusom zreloga voća, darovima Gospodnjim, u nama raste krajobraz ljepote na radost duše i tijela i ushićuje srca željna mira i sklada. Kako je lijepo, dok traje berba, proći kroz vinograde, družiti se sa zlatnim i rumenim zrnjem što miješa slador i slatkoću s mirisom jesenjih ruža koje prema nebu uzlijeću iz vrtova i dolina. Iz daljine, s obronaka pitomih brda, doziva nas šapat zimzelenih iglica, pomiješan s akvarelima listopadskog lišća koje će s prvim jačim vjetrom uzletjeti prema nebu i opijeno ljepotom pokloniti ljdskim očima i duši odraz duginih boja, zatim se spustiti u dolinu, na oranice, livade, puteljke i potočiće, da bi mjesec listopad ispunio njegovim imenom, da bi ga uresio njegovom punoćom i da bi raskošnim šarenilom zasramio i okitio čovjekove tvorevine, nedogled betonskih terasa i asfaltiranih cesta.
A ruže, samozatajne, mirisave i nježne, raskošne u svojoj ljepoti, nedodirljive u svome dostojanstvu, neponovljive u svojim bojama i mirisima, okrenute čistoći neba i Duha, skupljaju se u vijence, primiču se Križu te ga grle i ljube okupane njegovom svjetlošću. Zasipaju laticama Raspelo koje se ziba u kolijevci Vjerovanja, časte ga molitvom Očenaša, šapuću Slava Ocu te sramežljivo naslanjaju obraze na mekoću Kraljičinih dlanova, a zatim, oslonjene o Gospine prste, prelijeću granice svemira. Njišu se s ritmom Marijina hoda, opijaju se slatkoćom njezina glasa, bojaju se modrinom njezina pogleda, ulijeću u Prečisto Srce, unoseći u njega čeznutljive molbe, prožete Zdravomarijama, ustrajnim molitvama Gospine dječice koja vapiju da im od Isusa isprosi čvrstu vjeru, da im umnoži ufanje i usavrši ljubav. Otvaraju se ruže kao srca pokajnička i duše obraćeničke, gradeći most koji veže Boga i čovjeka, nedogledni ružičnjak nad kojim bdije brižno pognuta Majka.
Dok Gospa od njih plete niske ljubavi i nade, dok nam ih daruje da bih nas zaštitila od zaboravljivosti i malodušja, da bi nas obranila od zavodljivosti svijeta, od propadljivosti lažne svjetlosti, nama je moliti dok nam molitva ne postane radost, dok nas ne približi Srcu Bezgrješnome, dok nas ne uvede u kraljevstvo mira i ljepote.
Draga dječici, zavolimo Gospu, prigrlimo krunicu što izrasta iz njezine Čistoće, iz ružičnjaka praštanja i ljubavi, prigrlimo ružine ogrlice iz kojih se na nas izlijeva milosrđe Isusovo. Zahvalimo Bogu i njegovoj dobroti što nas i ove jeseni, šaljući nam planinski vjetar, uz bogatstvo šarenoga lišća, zasipa i mirisima blagoslovljenih ružinih latica.
Preuzeto sa Međugorski glas
|
komentari (27) |
print |
# |
srijeda, 05.11.2008.
Gospina krunica
U ovom mjesecu Gospine krunice prisjetimo se nekih poruka u kojima nas Majka poziva na molitvu ružarija.
27.rujna 1984.
Pomogli ste mi svojom molitvom da se ostvare moji planovi.Molite dalje da se ostvare u potpunosti. Molim obitelji župe da mole obiteljsku krunicu.
25. lipnja 1985.
Pozivam vas da pozovete sve na molitvu krunice. Krunicom ćete pobijediti sve nedaće koje sotona sada želi nanijeti Crkvi katoličkoj. Molite krunicu svi svećenici! Posvetite vrijeme krunici!
8. kolovoza 1985.
Danas vas pozivam da stupite, napose sada, molitvom protiv sotone. Sotona želi više djelovati sada kada znate da djeluje. Draga djeco, obucite se u bojnu opremu i krunicom ga pobijedite.
12. lipnja 1986.
Danas vas pozivam da počnete živom vjerom moliti krunicu. Draga djeco, vi želite dobiti milosti, a ne molite. Ja vam ne mogu pomoći jer se vi ne želite pokrenuti. Pozivam vas da molite krunicu i da vam krunica bude obveza koju ćete obavljati s radošću. Tako ćete shvatiti zašto sam ovako dugo s vama.
25. veljače 1988.
Svjedočite svojim životom. Žrtvujte svoje živote za spas svijeta. Ja sam s vama i zahvaljujem vam, a na nebu ćete od Oca dobiti nagradu koju vam je obećao. Zato dječice, ne bojte se! Ako molite, sotona vam ne može ni malo nauditi jer ste vi djeca Božja i Bog vas nadgleda. I neka vam krunica uvijek bude u rukama kao znak sotoni da meni pripadate.
25. siječnja 1991.
Bog me je poslao među vas da vam pomognem. Ako hoćete, prihvatite krunicu! Već sama krunica može učiniti čudesa u svijetu i u vašim životima.
25. kolovoza 1997.
Živite sve riječi koje sam vam davala u ovom milosnom vremenu i obnovite molitvu dok vam molitva ne postane radost. Posebno pozivam one koji su se posvetili mome Bezgrješnom Srcu da postanu primjer drugima. Pozivam sve svećenike, redovnike i redovnice da mole krunicu i uče moliti druge. Krunica mi je, dječice, posebno draga. Preko krunice otvorite mi svoja srca i mogu vam pomoći.
25. travnja 2001.
Kad ste umorni i bolesni i vaš život izgubi smisao, uzmite krunicu i molite, molite sve dok vam molitva ne postane radosni susret s vašim Spasiteljem.
Eto, tako zbori Gospa o ljepoti krunice, o blagodati kruničina zrnja, o svjetlosti i snazi koja zrači iz ružina vijenca, o milostima koje nam donosi molitva ružarija. Jasno nam poručuje da ćemo krunicom prebroditi sve prepreke kojima nas sputava zavodnik od početka, da ćemo molitvom spriječiti zlo koje namjerava nanijeti Crkvi katoličkoj. Zajednička molitva krunice u obiteljima spriječit će naopakosti svijeta da se nastane pod kućni krov, da unesu nemir u srca i raskole koheziju i svetost familije. Pomoći će da sebičnost i uskogrudnost ne nadvlada praštanje, dobrotu i ljubav, spriječiti rastave, pobačaje i preljube, odagnati poroke kocke, alkohola i droge. Zato na Gospa i poziva da se obučemo u kruničinu bojnu opravu i da oružjem ljubavi pobijedimo mrak i mržnju, sjeme razdora koje sije napasnik.
Budimo iskreni, pa priznajmo, koliko smo puta preskočili molitvu krunice zbog banalnih razloga, zbog nevažnog sastanka, sportskog događaja, ispijanja pića na nekoj terasi ili odlaska prijateljima. Koliko je puta tome bio razlog bezrazložni umor, koji se upravo pojavi kad želimo moliti. A umor se, draga dječice, vjerovali ili ne, u tome trenutku javlja pod utjecajem zloga.
Preporučio bih da se s molitvom započne već pri ustajanju iz postelje, neka nam prvi riječi nakon buđenja budu Bogu zahvala za novi dan, a zatim počnimo moliti krunicu. Ako smo ponekad u strci i obvezama i ako stvarno ne možemo odvojiti vrijeme za molitvu otajstava, onda molimo dok obavljamo druge obveze. Dok se umivamo, peremo zube, vozimo se automobilom ili tramvajem, dok čekamo na red u liječničkoj ordinaciji ili pred kojekakvim šalterima, za vrijeme stanke, u šetnji, pri povratku u mjesto boravišta. Molitva krunice može se prekidati, a zatim nastavljati, pa je ona upravo zbog toga zahvalna molitva. Osim molitvenih učinaka, ona donosi i plodove mira, grije nas blagim plamenom Gospine nazočnosti i vraća povjerenje u Božju svemogućnost, otkriva nam negovu blizinu. Oslobađa nas straha i napetosti i sprječava nepotrebne brižne misli da nam izjedaju srce. Ona liječi obnavlja i rasterećuje, a pogotovu kada molitva traje satima. Ako smo se već zavjetovali Bezgrješnom Srcu Marijinu, koje pobjeđuje sve zamke zloga, onda će nam molitva krunice donijeti ne samo radost, već i nebrojene blagoslove. Iz nas će izvlačiti sumnju, malodušje, prevrtljivost i kukvištvo. Bit ćemo svjedoci Isusovi i prepoznavati znakove vremena.
Molitvom krunice možemo usporiti protok vlastitog vremena i u jednom danu obaviti puno više negoli to dopuštaju naše naravne sposobnosti. A Gospi je krunica, kako je i sama naglasila, najdraža molitva što je izgovaraju njezina dječica jer nam upravo, uz Božje dopuštenje, preko krunice najviše može pomoći. Zato, neka nam krunica uvijek budi u srcu i u rukama kao jasan znak sotoni da pripadamo Kraljici neba i zemlje, da smo joj vjerna dječica, da smo njezini, sada i u vijeke. Može se on žestiti i ljutiti koliko god hoće, ali sve mu je uzaludno. Gospa će na kraju pobijediti, njezino će srce trijumfirati.
pruzeto sa bloga MEĐUGORSKI GLAS
|
komentari (12) |
print |
# |
ponedjeljak, 03.11.2008.
Spomen svih vjernih mrtvih
Jedini je htio umrijeti da mi zauvijek živimo
Grci i Rimljani prvog stoljeća štovali su pokojnike treći dan od ukopa, zatim sedmi, četrdeseti i na godišnjicu smrti. Pritom su naglašavali žalost nad pokojnima. Prvi kršćani preuzeli su od njih te građanske običaje, ali su odbacili obredno naricanje i gozbe na grobovima, a umjesto toga uvodili molitve za pokojne s misnom žrtvom kao pridruživanjem pokojnih Kristu raspetom i uskrslom. U vrijeme progona groblja su bila najsigurnija mjesta za okupljanje kršćana, jer je državni zakon dopuštao sabiranje na grobovima.
Godišnji spomen svih vjernih mrtvih počeo se ustaljivati na dan 2. studenoga u samostanima klinijevske reforme od početka 11. stoljeća i brzo se proširio po cijeloj Crkvi. Od 15. stoljeća nastao je običaj u Španjolskoj da tog dana svaki svećenik smije slaviti tri mise za pokojne, a Benedikt XV. proširio je taj običaj 1915. na sve prezbitere Crkve. Sabor je u Konstituciji o liturgiji odredio preradu sprovodnih obreda da "jasnije izraze vazmeni značaj kršćanske smrti te bolje odgovore prilikama i običajima pojedinih krajeva" (br. 81). Misal sadrži tri misna formulara današnjeg spomena. Molitve tih misa izražavaju vjeru u uskrsnuće mrtvih zato što su krštenjem i vjerom bili pridruženi Kristu Gospodinu. Ovaj je spomen tako važan da se uzima misa vjernih mrtvih ako 2. studenoga padne nedjeljom.
Obnovljeni misal kaže: "Crkva prikazuje za pokojnike euharistijsku žrtvu Kristova vazma da bi, zbog uzajamna zajedništva svih Kristovih udova, ono što jednima isprosi duhovnu pomoć drugima donijelo utjehu nade" (OURM 335). Saborska reforma donijela je 4 nova predslovlja za pokojne s temama: II - jedan umrije za sve; III - Krist je spasenje i život; IV - čovjek u Božjoj ruci; V - novi život kao Božji dar, a tema dosadašnjeg, koji ostaje broj I je: tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. Kristocentričnost kršćanskoga gledanja na smrt lijepo je zgusnuta u pokojničkom predslovlju II: "On jedini smrt prihvati da nas zakona smrti oslobodi; jedini je htio umrijeti da mi zauvijek tebi živimo."
Za čitanja smo upućeni na ona u Redu sprovoda, gdje je ponuđeno 7 odlomaka iz SZ, 18 odlomaka iz poslanica, Dj i Otk te 17 odlomaka iz evanđelja. Ovdje predlažem tri o kojima donosim kratak komentar. Nalaze se u Redu sprovoda, str. 41, 49 i 78.
Probudit će se jedni za vječni život, drugi za sramotu (Dan 12, 1-3)
Knjiga Danielova pisana je na vrhuncu progona Židova od strane sirijskog vladara poganina Antioha IV. Epifana (175-164 pr. Kr.), vjerojatno 165. pr. Kr. Taj je vladar tražio da svi državljani prihvaćaju njegovu vjeru, zabranio je Židovima obdržavanje obreda te im naređivao da prihvate poganske običaje. Nadahnuti pisac u ovoj knjizi bodri svoje sunarodnjake da ustraju, makar morali i umirati za vjeru.
U ovom odlomku imamo najstariji starozavjetni tekst u kojem se prvi put izričito spominje vjera u uskrsnuće tijela. Do tada su Židovi vjerovali da pokojnici idu u podzemlje (šeol), gdje nema puno razlike između dobrih i zlih. Pod utjecajem pretrpljenih nevolja iskristalizirala se vjera u osobno uskrsnuće - dobrih na život vječni, zlih na muke vječne.
"Mihael, knez veliki" (r. 1) jest anđeo čuvar židovskog naroda (usp. Dan 10, 21, gdje se on prvi put spominje). Ovaj sveti pisac pretpostavlja da i drugi narodi imaju svoga anđela čuvara (10, 13.20; usp. Pnz 32, 8).
"Sinovi tvoga naroda" -odnosi se i na žene u narodu, ali su ponajprije muškarci bili silom dovođeni na sudove i osuđivani na smrt, ako nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima. "Zapisani u Knjizi" - ta se knjiga spominje i drugdje u SP (usp. Ez 2, 9-10; 3, 1-3; Ps 41 ,8; Ps 139, 16). Bog u njoj vodi popis svih koji postoje na zemlji. Ovim je istaknuto uvjerenje da su svi ljudi odgovorni Bogu kao vrhovnom gospodaru, makar i ne priznavali njegovo postojanje.
"Probudit će se mnogi koji snivaju" (r. 2). To je eufemizam za smrt. U njemu se krije i uvjerenje da umrli nekako postoje i dalje, iako nije jasno kako. Iz hebrejskog teksta proizlazi da je ovaj sveti pisac prije svega vjerovao u uskrsnuće pravednika, a tek u Novom zavjetu - osobito u Isusovoj prispodobi o sudnjem danu u Mt 25,31-46, prema kojoj će Sin Čovječji suditi ljude po tome što su činili za oskudne -iskristalizirana je vjera u tjelesno uskrsnuće svih ljudi o svršetku svijeta.
"Umnici" i "oni koji su mnoge učili pravednosti" vođe su vjerničkog naroda u vremenu krize. Ovaj starozavjetni pisac pod "sinovima tvoga naroda" mislio je samo na progonjene Židove svoga vremena. Mi u svojoj liturgiji mislimo pod tim na sve pokojnike koji su umrli u krsnoj vjeri, ali i na sve ljude u svijetu.
Živimo li ili umiremo - Gospodinovi smo (Rim 14, 7-9.10b-12)
U poglavljima 14. i 15. Poslanice Rimljanima Pavao potiče na međusobnu ljubav u napetostima između tzv. "jakih" i "slabih" unutar iste zajednice kršćana. Glavna uočljiva razlika jest stav prema starozavjetnim propisima o tzv. obrednoj čistoći koji je dolazio do izražaja u pitanju trošenja mesa žrtvovana idolima. "Slabi" su osuđivali "jake" za moralnu razuzdanost, a "jaki" "slabe" za skrupuloznost i konzervativnost. Jednima i drugima Pavao na početku poglavlja dovikuje: "Ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada" (Rim 14,3-4). Traži da se svatko drži onoga što mu naređuje vlastita savjest (r. 5), ali da vodi računa o dobru bližnjega.
Zato: "Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire" (r. 7)! Krist je oslobodio novozavjetne vjernike od zakona grijeha i smrti (usp. Rim 8, 2), ali ta sloboda mora služiti dobru bližnjih: "Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje" (Rim 15, 2). Ovaj odlomak uzima se u liturgiji za pokojne zbog središnje misli: "Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo... Svi ćemo stati pred sudište Božje... Svaki će od nas za sebe dati Bogu račun" (r. 8, l0b i 12). Biti Gospodinov u času smrti znači ne prijeći u ništavilo. Tko je u Gospodina kršten, nosi u sebi sjeme uskrsnuća na život vječni. Naši suvremenici ne vole misao o polaganju računa Bogu za sebe. Međutim, ona je utješna: ljudi nas mogu krivo razumjeti, osuđivati, zgaziti. Bog jedini očinski primjećuje sve pretrpljene nevolje i kvalitetno nagrađuje. Sve što ljudi mogu ponuditi premalo je za čovjeka pozvana na transcendenciju.
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 44-49;24,1-6a)
Ovo je završni dio prizora Isusova umiranja na križu i otkrića praznog groba na uskrsno jutro. Središnju misao možemo gledati u Isusovoj molitvi pred izdahnuće (r. 46) ili u pouci anđela da ne treba tražiti Živoga (ton zonta - jedincato Živi!) među mrtvima (r. 6).
Luka je u prikazu muke Isusove namjerno istaknuo Isusovu strpljivost na putu križa i na križu. Tama u Jeruzalemu od podne do Isusova izdahnuća znak je da priroda žali za nevinim pravednikom koji biva okrutno pogubljen. Jedini Luka donosi završni molitveni usklik: "Oče, u ruke tvoje ; predajem duh svoj." To je zapravo citat iz Ps 31, 6 uz dopunu "Oče...". Bila je to večernja molitva pobožnog Izraelca. San je slika smrti, pa je Izraelac pred počinak predavao životni duh Bogu zahvalan što je u proteklom danu doživio Božju dobrotu. Isus je tim psalmom na kraju svoje povijesne misije predao duh Ocu. To znači da je umro svjestan kako je ispunio svoju zadaću, iako je protestirao zbog nepravde koja mu se nanosi (usp. Lk 23, 31). Prihvatio je nasilnu smrt kao posljedicu svoje vjernosti Ocu tijekom vršenja mesijanskog poslanja. Ta ga je vjernost dovela u sukob s vjerskim i političkim poglavarima naroda. K. Rahner u svom članku o teologiji smrti kaže da je Isus tim usklikom s križa obuhvatio umiranje svih ljudi - onih koji umiru siti godina i onih koji umiru prerano, bilo posječeni bolešću bilo zgaženi ljudskim nepravdama. On je time osmislio ljudsku smrt pokazavši da čovjek može ostati otvoren Bogu i na križu.
Anđelova pouka da ne trebamo tražiti Živoga među mrtvima navještaj je dogme o uskrsnuću mrtvih. Kao što je Isus uskrišen snagom Očeva Duha, tako će biti uskrišeni i naši pokojnici. Ta utješna pouka upućena je ženama koje su hrabro stajale pod križem a preko njih svima koji žale za svojim pokojnicima.
(KTA)