Svete duše u Čistilištu

srijeda, 12.11.2008.

Iz "Molitvenika za duše u čistilištu" kojeg su izdali O. O. Kapucini u Rijeci 1914.

Jesi li se, mili čitatelju, duhom prenio u Čistilište i samo za čas slušao bolne vapaje, što ih oni upravljaju svojoj rodbini, prijateljima i znancima?

O prijatelji! već je toliko vremena, da vas čekamo, a vas nema, pa nema. Mi vas zovemo, a vi ne odgovarate. Trpimo od ovih muka, kojima se ništa ne može prispodobiti; a vi nas ne sažaljujete, uzdišemo, a vi nas ne tješite!

"Jao, jao! svi oni, koje smo za života ljubili najvećom ljubavi, ostavili su nas! Mi sirote plačemo u ovoj mrkoj noći patnja muka, a nema nikoga, da nas utješi!

"Ah! sve je svršilo, svršilo je za uvijek! Naši su nas vlastiti zaboravili i već nas ni samo jedna uspomena ne veže sa zemljom.

"Svagdje samo zaborav, zaborav nad svim našim životom i djelima, kojih se ni samo jednom riječcom ne sjećaju; zaborav za našim imenom, koje više nitko ne izgovara; zaborav za našim grobom, koji niko više ne pohađa; zaborav nad samom našom smrti, koju više nitko ne plače... Zaborav svagdje i posvuda!..." Posvuda? Oh! varate se, drage duše, ima na zemlji srce, koje nikad ne zaboravlja, srce, koje je uvijek pripravno, da dođe u pomoć svojim zapuštenim pokojnicima: to je srce jedne majke, srce katoličke Crkve!! Svaki dan preko svete Mise ona po ustima svojih svećenika moli za vas: pokoj, mir i svjetlost.

Kako se ugađa i sviđa Božjoj dobroti i milosrđu, kad Ga se moli da primi koju dušu u vječni pokoj, vječno blaženstvo! Siromašna dušo, koju Bog ljubi, ali s kojom On mora biti pravedan, dok ne platiš i ne zadovoljiš i do najmanje sitnice, kako te žalim! Kad će se tebe sjetiti tvoja rodbina, prijateljl i znanci, pa tvoj dug platiti! Oni to mogu učiniti, neka dakle ni časa ne čekaju!

Kako će sretan život sprovoditi i kako sigurno mjesto čeka u nebu sve one, koji su jednu dušu izbavili iz čistilišnih muka. Nema časa, a da ta sretna duša ne govori Spasitelju svome Ovoj duši moram zahvaliti, što sam Te, Bože moj, prije vidjela! Spasi je dakle! "Sve ono, što iz ljubavi darujemo svetim dušama u čistilištu – veli sv. Ambrozije – pretvara se za nas u milost, a iza naše smrti naći ćemo stostruku zaslugu".

E da bi se, pobožni čitatelju, još više oduševio, da moliš za duše u čistilištu, promotri časak razloge, radi kojih se moraš žrtvovati i za njih moliti.

Prvo – Morate radi Boga, kojemu su ove duše mile, jer ih On ljubi, ne samo što su Njegove kćeri, kao i sve druge, nego radi toga, što su Mu služile na zemlji, što su Ga ljubile; što Ga i dan danas mnogo ljube, ali koje On, jer je pravedan, ne može pozvati k sebi, dok ne zadovolje i za najmanju svoju pogrešku. One su određene, da iskazuju svome Bogu javnu počast u nebu, a ovu čast, koja je krivnjom zakašnjena, možete vašim molitvama pospješiti. One su određene, da se sjedine s anđelima i svecima, da Ga hvale i ljube; u vašoj je dakle moći, da doprinesete i da svojoj uzvišenoj zadaći što prije udovolje. One su određene, da tješe Presveto Srce Isusovo radi uvreda, koje Mu nezahvalnost i zloća ljudska prouzrokuju. Toga one radi nekoliko pomanjkanja ne mogu da još učine, uložite dakle sve, da njima taj blagoslovljeni i na uvijek sretni čas što prije osvane. Zar ćete još okilijevati?

Drugo – Vi to morate učiniti radi samih duša. To od vas zahtijeva osiećaj ljubavi i poštovanja. Jao! one podnose strahovite boli, što se ne može opisati; boli jedne posebne naravi, čije najmanje boli nadvisuje sve ono što čovjek na ovoj zemlji može podnijeti.

To traži od vas pravednost. Možda se između onih, koji trpe, nalaze oni, koji su osuđeni vašom krivnjom, koji su s vama griješili, koje je vaš primjer zaveo da sagriješe.

To zahtijeva od vas poštovanje. Što zar nemate u Čistilištu nijedne duše, koja vam je mila? – Možda oplakanu sestru, brata, oca, a možda i vlastitu majku.

Treće – Za njih se morate moliti, jer je to vaša korist. One sigurno neće biti nezahvalne za veliku sreću i blaženstvo, koje ćete joj svojim molitvama isposlovati. One će dakle kasnije moliti za vas. Sam Isus neće zaboraviti slave i blaženstva, što ste im svojim molitvama pospješili; On će biti s vama milosrdan, nagradit će vas i naplatiti stostruko za sve, što njima učinite.

Oh! kako spokojno i mirno umire onaj, koji je za svoga života molio, trpio za korist svetih duša u čistilištu. Velika je također i to milost, što nam je dozvoljeno, da molimo milosti, pa bilo duševne ili tjelesne, po zagovoru svetih duša u čistilištu. Katkada zavlada veliki saobraćaj i neki sveti odnošaj sa kakovom plemenitom osobom i svetim dušama. Prve žrtvuju i čine sve, da olakšaju muke siromašnim dušama, a ove mole od Boga milost, da mogu pomoći svojim dobročiniteljima, da napreduju u kreposti ili da postignu kakovo vremenito dobro, služeći im kao Anđeli čuvarl i štiteći ih na nevidljivi način. –" Često sam – piše sv. Katarina iz Bolonje – postigla po zagovoru sv. duša ono, što nisam mogla postići utičući se drugim svecima". Oh! kako je utješljiva i divna sama pomisao, da na neki način živimo još u društvu onih milih osoba, koje nam je nemila smrt odnijela pred našim očima. – One se nisu time udaljile- piše slavni Fenelon – što su postale nevidljive. One nas motre, ljube nas i žele nam pomoći".
Nastoj, vrijedni čitatelju, da živiš u ovome svetom saobraćaju sa svetim dušama, pa ćeš vidjeti, koliko će ti utjehe i snage to pružiti u teškim časovima tvoga života.
Preuzeto s www.molitve.info

| komentari (13) | print | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Opis bloga

Linkovi

Duhovna glazba

Duhovna misao

srijeda, 12.11.2008.

Svete duše u Čistilištu