Međugorski glas

nedjelja, 01.02.2009.

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2009. godine

Zaljubimo se u život vječni

Neka se milozvučnost širi, neka obostrano teče iz vrela rajske radosti i ljepote naših srdaca, neka se blagoslovljene i zagovorne Djevičine molitve plodonosno uliju u zdenac duša, neka iz njih nahrupi pjesma zahvalnosti i odanosti. A darovano sjeme vjere, koje je Gospa, sjajem Duha Svetoga, posadila u naša srca, trebamo s povjerenjem i ljubavlju ponovno predati čistoći Srca Bezgrješnoga, u kojem će ono rasti i donositi plodove, u kojem će se oslikavati pročišćena jasnoća naših bića. Nama je priznati i prihvatiti milosti što se slijevaju iz dobrote i milosrđa, na njih odgovoriti dubokom i iskrenom molitvom, žarkim proplamsajem predanosti i prepuštanjem svjetlosti koja liječi, oplemenjuje i preobražava. Do kraja se predajući Gospinu srcu, mi u stvari prekoračujemo prag vječnosti, uranjamo u raskoš radosti i krasote, upoznajemo ljubav Božju, kupamo se u sjaju njegove volje, odmaramo se u stvaralačkom miru i beskrajnom prostranstvu slobode i tako oslobođeni prolaznosti i navezanosti, odbacujemo brjeme tjeskobe i gorčine. A Majka nam obećava da će sve naše molitve, kojima se odazivamo Gospodinovu pozivu, a koje su skupljene u riznici njezina Prečistom srcu, biti predane Isusu za spas naših duša, biti zalog nadi u kojoj buja život vječni ili kako pjesma kaže: Prosut će radost u nebeske zjene/ plodovi zlatni međugorskog klasja. A put spasenja je put molitve koji vodi u ljepotu, otklanja sumnje i prepoznaje stranputice. A molitva bez Gospe i nema pravu snagu jer ona je najveća moliteljica i zagovornica pred licem Božjim, ponizna službenica, prožeta neizrecivom ljubavlju, dobrotom i svjetlošću Presvetog Trojstva
A mi bismo se, kako nas Gospa uči, trebali zaljubiti u život vječni, misliti na vječnost i trajati u njezinu sjaju, koji je već sada u nama i oko nas, koji nas ispunja radošću, koji nas, unatoč prividima i mukama svakodnevlja, preplavljuje ljepotom na koju često ne znamo odgovoriti i koju, u svojoj zaslijepljenosti i nepotrebnim ovisnostima, gotovo i ne vidimo. A naša budućnost nije propadljivost i smrt, već kraljevstvo nebesko u kojem nas čekaju radosti nad radostima i ljepota nad ljepotama. Sve što je zemaljsko treba služiti nama jer Bog nam je dao svijet da ga sebi podložimo, a ne da postanemo robovi vlastitih umotvorina i zabluda te se klanjamo osobama i stvarima i priklanjamo mudrosti svijeta, prepustivši se zakonu kneza propasti.
A mi smo, eto, na krivom putu, srljamo u vlastitu propast, svađamo se i gložimo, ratujemo i ubijamo, mrzimo i zavidimo, iskorištavamo i omalovažavamo, razaramo i uništavamo, nanosimo boli bližnjima i onečišćujemo vlastita srca. Govorimo o ljubavi, a živimo površnost, ne znamo praštati, ne umijemo se poniziti, ne razumijemo jednostavnost velikodušnosti i odricanja, ne uspijevamo napraviti ni najmanji koračić koji vodi na put istine, koji nam ozdravlja sljepoću i vraća slušnost. Začarani iluzijama i uspavani lažnim obećanjima, nestrpljivo iščekujemo čudo koje će nas izvući iz nemoći, obamrlosti i pospanosti, sanjamo da se dogodi preokret bez našeg aktivnog sudjelovanja u zbivanjima, pasivno promatramo gaženje Božjih zapovijedi i mlako niječemo ramenima. Velike su preprjeke koje nas dijele od punine jer ne shvaćamo da smo na Zemlji tek prolaznici kojima je zadaća činiti djela ljubavi, radovati bližnje i žrtvovati se za one koji još ne upoznaše ljubav Božju.
Pozna Gospa naše slabosti i zato nam poručuje da ćemo samo uz njezinu pomoć uspjeti otvoriti oči, da ćemo tek u mudrosti njezina glasa i jasnoći Prečistog srca otkriti obnoviteljsku snagu kojom možemo i brda premještati, da ćemo tek iskrenom i dubokom molitvom odškrinuti vrata nebeske stvarnosti, da će nam se u njezinoj blizini preporoditi srca, vratiti izgubljeno povjerenje i hrabrost. Jer onaj tko traje u plamenu ljubavi nema se čega plašiti, nije podložan nikakvim ustupcima koje nudi svijet, mrska mu je laž i prenavljanje, odurna mu je dvoličnost i licemjerje, isprazna koristoljubivost i gramzljivost.
Moramo priznati da je Marija u Međugorju, ispunjena svjetlošću Duha istine, mnoge probudila iz pospanosti i učmalosti, da je obnovila ljepotu vjere, da je svijetom proširila evangelizatorski duh, da je mnoge raspršene ovčice vratila u Isusovo stado, da je ozdravljujućim melemom preporodila duše i tijela, da nam je ponovno otkrila snagu molitve, ljepotu Euharistijskog klanjanja i čašćenje križa Gospodinova. Zato nam je toliko puta i ponovila da se nije umorila i da se nikada neće umoriti jer su u pitanju životi njezine dječice.
Kako je lijepo čuti Gospine riječi kojima nas obavještava da njezin dugogodišnji ostanak u Međugorju nije bio uzaludan jer puno dječice živi njezine poruke. A još je ljepše čuti kada nam kaže kako obraćenici i sami shvaćaju da su na putu svetosti koja vodi prema vječnosti. Iz promjena koje su nastale u njihovim životima, razlila se rijeka milosti koja donosi preobražaj u bližu i daljnu okolinu. I sami vide kako svjedočka riječ i život utječu na one koje sretaju na putu, kako i sami, prepušteni svjetlosti, mogu činiti djela za koja do jučer nisu ni sanjali da ih mogu ostvariti. A tek znakovi i nesvakidašnja iskustva Božje blizine najbolje im govore da su na pravom putu, da im treba još više rasti u svetosti i prepoznavati krjeposti koje im se nude.
Zahvalimo Posrednici svih milosti što je za nas od Gospodima isprosila darove koji nas mijenjaju i preporođuju, koji nam otkrivaju smisao i ljepotu življenja, koji nas vraćaju izvoru naših duša. Unaprijed joj zahvalimo za dane što dohode, za milosno vrijeme u kojem će ublažiti gnjev Božje pravednosti, za nježnost, ljubav i požrtvovanost kojom će nas štititi pred navalama zloga kad se počnu događati međugorske tajne.
A dotle, pokažimo da smo Gospina dječica, uzljubimo Mariju, priđimo Majčici s potpunim povjerenjem, otvorimo joj srca i predajmo joj se čitavim bićem. Napravimo bar mali korak koji vodi u dubinu njezina srca, u središte svih radosti i milina. Osluhnimo glas koji nas zove još od fatimskih vremena: „Posvetite se mome Bezgrješnom Srcu!“

Post je objavljen 25.01.2009. u 19:45 sati.

prenijeto s bloga http//:medjugorskiglas.blog.hr

| komentari (9) | print | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Opis bloga

Linkovi

Duhovna glazba

Duhovna misao

nedjelja, 01.02.2009.

Međugorski glas