Hotel za pse Zagrebački duhek
28.01.2014., utorak
Sniježne radosti u "Duheku"
Pozdrav svima!
Vani se sve bijeli od prvog snijega ove godine, a evo mene konačno opet s vama i s novim postom o Lisi, Lady i našim divnim gostima! I dok četvoronožna „Duhekova“ postava jedva čeka baciti se u snijeg, moram priznati da ja njime baš nisam toliko oduševljena pa kaskam za njima proklizavajući, sve u nadi da neću sletjeti na prvom zavoju. Iz nekog razloga, da ne kažem snijega radi, čini se da je livadica za pse tim veća hit – destinacija što je staza do nje zaleđenija, pa kako Lisa, Lady i svatko tko se nađe u njihovu društvu ubrzavaju putem do livadice, je se susrećem s realnim problemom kočenja za njima... Uz malo sreće, stignem na odredište bez većih lomova, moleći se svaki puta Višoj sili i da susjedna mačka ne odlući protegnuti noge u trenutku kada mi prolazimo - jer tada se ne mogu nadati više ničemo negoli kočenju na prvom stupu ulične rasvjete... :-D A na livadici uobičajeni raspošoj zbog snijega poprima sasvim nove razmjere – osim loptica i općenito drugih pasa u igri, jako su popularne i sniježne grude koje, na način jasan samo njima, svi psi koji drže do sebe uspijevaju formirati i zarolati. Onda slijedi naganjanje i lov na iste – a nama slijedi naganjenje i lov za njima! – i tako u nedogled! Psi koji se ne puštaju posebni su pak izazov - prvenstveno zbog potrebe održavanja ravnoteže naspram njihove potrebe da potrče za ostalima i moje potrebe da bar donekle očuvam fizičku cijelovitost, hehehe... Nakon šetnje, puni sitnih grudica od snijega – barem ako ste dugodlaki pas ili ja osobno, dakle, s tendencijom skupljanja istih po svuda – kaskamo svi skupa sretno doma, bez mačaka na putu ako nam je sudbina sklonija toga dana... :-D A po povratku doma, kreće novo veselje – brisanje! U tome posebno uživa većina naših gostiju, uključujući i domačicu Lady, na čijoj kratkoj dlaci, na njenu žalost, ne ostaje ništa – pa je brišemo samo reda radi jer to obožava. Lisa pak, koja se pretvori u snjegovića čim vidi da snijeg pada vani, takoreći bez potrebe da na njega i izađe, ili se smoči čim na prognozi najave povišen stupanj vlage u zraku, brisanje podnosi kao svojevrsnu kaznu i uvredu retriverskom joj biću koje ima plivače kožice među prstima i gustu poddlaku, pa smatra da joj suho stanje ne laska frizuri... Onda muku mučimo oko brisanja, da me sve sram pred gostima – Lisa s patničkim izrazom lica samo što ne koluta očima, pa se pitam što će ostali svjedoci mog zločinstva pomisliti da joj radim s tim ručnikom... :-D Kada završimo s brisanjem njih, sebe, podova i ručnika samih, u miru odahnemo – ovu smo rundu preživjeli! Tada, naravno, svaki pas još vlažne dlake legne prvo na moj čisti jastuk, zaključi da nije dobro obrisan pa nastavi sam prebacujući mi se na poplon, da bi na poslijetku svi, koliko god da ih ima, na neku foru grupno završili ispod istog tog popolona i deke ... :-D Kao i sve igračkice, posebno blatne i slinave loptice s livade! Ali to samo kada je vani bljuzga ili iznimno blatno! :-D I tako, kod nas dakle sve po starom ... Za svaki upit o čuvanju pasa ili drugih kućnih ljubimaca i dalje nam se možete obratiti na mail ivana@duhek.com ili na stare nam brojeve 091 7334 – 456 – Ivana ili 091 7261 684 – Ivica, a za više informacija svakako posjetite i naše službene stranice www.duhek.com Puno lijepih pozdrava od mene i svih „Duhekovih“ četvoronožaca  Milka  Lisa i Lady  Unkas i Chloe Oznake: socijalizacija pasa, čuvanje pasa, hotel za pse, hotel za mačke, aromaterapija za kućne ljubimce, udruge za zaštitu životinja, šetanje pasa |
