Photos and text by Ivana Janković - Mist
Dakle, kao što sam već pisala, našla sam se ja u Douzu i po drugi puta - ovaj put na svadbi!
Kako? Kao što sam već također pisala, tamo sam se, za vrijeme mog prvog posjeta Tunisu, skompala sa dosta škvadre, te smo razmijenili i brojeve i mailove, obečavši si da ćemo si pisati.Tako je i bilo, i uskoro, budući da sam bila još na godišnjem, a pozvali su me na svadbu - vratila sam se i po drugi puta!Na sveopće zaprepaštenje ljudi doma, i moje vlastito, ali eto - nisam požalila!
Smještaj sam ovaj puta našla u Douzu, u prvih par dana, kod rodbine same nevjeste i lika kojeg sam upoznala, da bi u drugom dijelu puta boravila opet na Djerbi, u jednom malom hotelu u Houm Souku :-)
A tuniška svadba je blago rečeno cirkus od nekoliko dana, tako da je fešta svaku večer; tu je tada puno plesa, glazbe i dakako, ljudi sa svih strana Tunisa.Najčešće se svadbe dogovaraju za ljeto, odnosno, sedmi i osmi mjesec, upravo zbog godišnjih - da bi se i mnoogobrojna rodbina mladenaca mogla što lakše okupiti.
Slijede slikice!
Svadbena ceremonija kreće...
...i zahuktava se!Na devici je skrivena mladenka!
Grofica sa ostatkom kokošinjca - u prvoj večeri svadbe muškarci i žene sjede odvojeno.
A kasnije sve je više rasplesanih ljudi...
Grofica s mladenkom, jutro nakon, mislim, treće noći raspošoja...
Photos by Ivana Janković al. Mist
A ponešto i o samom Douzu; nazivaju ga i "Vrata pustinje" , jer zaista - kada dođete do Douza, na samom ste rubu Sahare!Ako se nađete tamo, svakako si odite i malo u pustinju - zaista je nešto nezaboravno!U Douzu imate također i mnogo vodića koje možete unajmiti za izlete kroz pustinju kroz dan, dva, ili više - koliko vam paše!Naravno, tu je i jahanje na devama što ne treba propustiti.Meni je žao što i s toga nemam kakvu sliku, ali sam je zaboravila na kavi u hotelu - koza jedna...A fotić tamo nisam nosila jer je pijesak tako sitan i fin i svaprisutan, da se baš svugdje zavlaći...Meni je na tu foru već riknuo jedan mobić, pa nisam htjela i s fotićem riskirati, mada - šteta...Jer takvu pustinju i dine nisam nigdje drugdje sretala...
No, ajmo dalje...jedna od zanimljivosti tamo je i Festival u Douzu; događaj koji se zbiva u 10. mjesecu svake godine, te se održavaju utrke na devama, kojima, i sl. te još mnogo toga...Na Festivalu nisam još bila, jer se tamo nađem nekako uvijek tijekom 7. mjeseca, u skladu s godišnjim, ali i to mi je želja!
Tu je, naravno, i tržnica deva koja se održava svakoga četvrtka.Tada medina, glavni trg, doslovno vrvi ljudima, puno je posjetitelja i svi trgovci svoju robu, bilo kakve vrste, ponosno izlažu, nadajući se dobroj trgovini.
Tržnica deva
Photos by Ivana Janković al. Mist
Nakon par dana, kad mi je dosadio Douz, oprostila sam se od domaćina, i krenula opet put Djerbe.Najbolji način za doći do tamo je svakako luage (luaž) - mini bus koji služi lokalnom stanovništvu kao javni prijevoz, dakle - nešto kao taxi-bus za duže relacije. Budući da direktne linije nije bilo, krenula sam do Gabessa, i od tamo ulovila novi luage za Tamazaret, te za Djerbu, od kuda mi za nekoliko dana polijeće i avion natrag, za Ljubljanu.
To je dosta naporan put jer od Douza do Djerbe treba kojih 8 sati s luagom, uključujući stajanja, hvatanja novih luaga i presjedanja, te trajekta, kojim smo išli do Djerbe. Ali, opet, svakako se isplati, i stvarno je doživljaj! Doduše, nije mi ni dan danas jasno kako lokalnom pučanstvu, bar onom ženskom dijelu, uspijeva odvalit takav put, pri temperaturama od preko 40 stupnjeva Celz., i to još potpuno zamotanima i pokrivenima, i ostat normalan i štoviše - veseo!Svaka čast!
Kod Tamazareta, na putu prema Djerbi.
Po dolasku na Djerbu, prvo sam si doteglila stvari do hotela koji sam izabrala; sada mu se ne mogu sjetiti imena, no iskopala sam ga u posuđenom "Lonely Planetu" - nalazi se u blizini centra Houm Souka, glavnog grada Djerbe, i sasvim je ok ako ste ovako, u posjeti, a ne u potrazi za nekim posebnim komforom...Ovaj nije bio resort, niti imao bazen, ali sobe su čiste i imaju svoj wc, so...I took it! 
Poslje odmora, sljedeći dan, preostalo je još posjetiti i pozdraviti se i sa djerbanskim dijelom društva.Neki su tu, u Houm Souku, no neki su u Midounu, ili na drugim djelovima otoka.
Pri tome, načini putovanja mogu biti razni - taxi, koji je dosta jeftin, kao i u Egiptu, je jedan od njih. Ipak, ako ste fakat na knap s lovom, kao ja tada, jer to mi je bio sasvim neplanirani put, koji je usljedio nakon prvog, planiranog na kojem se istroših - imate opciju "rent-a-horse", haha!Ili kola!
Putovanje u Midoun kolima - pogled sa sjedala 
...potom u Midoun na leđima Bambine - rentanog konjića Bogte, TO mi je bila greška - dupe mi je otpalo, a o žuljevima (bez sedla, samo deka) i muskulfiberu da ne pričam!Idiot...nisam jahala barem par godina i sad se ja nađem od grada do grada tako..
Ali da je bio doživljaj - je!Jako lijepo, do trenutka kad sam si doslovno odrala komad kože s dupeta, da sam zavoje nosila sljedećih tjedan dana, huh...
S predragom Bambinicom; jako dobar konjek...
Kod Hakima u posjeti - ja sam tu dojahala, jel...i već sam polumrtva, al ajd - nedam se...
...ima i ovčica...
...i konačno, da se sjednemo i ispričamo se uz, naravno, tradicionalnu šišu!
I, toliko za sada!
Nadam se da ste uživali i u ovim tuniškim reportažama, a još ih nekoliko slijedi, stoga - navratite opet!
