Hotel za pse Zagrebački duhek

Dragi moji,

budući da su moje ime i „slobodno poduzetništvo“ već sinonimi (Delboy iz „Mućki“ nek se sakrije! ), donosim vam još jednu novost iz moje poduzetničke kuhinje – „Grofica“, tj. moi, je već puno puta složila jaaako dobre kolače za tatu - šečeraša, pa sad širi i taj biznis!

Budući da sam nedavno otkrila i način kako složit stvarno dobre kekse bez šećera, sa sorbitolom, a da pritom ostanu prhki i isti kao orginalna verzija po teksturi i okusu, pa – voila!

Molim vas - spread the word, ako ste i sami zainteresirani ili ako znate nekog dijabetičara, ili nekoga kome je netko dijabetičar…;-) I, ako poznate nekoga tko bi mogao biti zainteresiran, molim vas i da mi javite o kakvom se tipu dijabetesa radi, jer o tome uvelike ovise i sastojci koji se upotrebljavaju!

Za sve zainteresirane, u većini slučajeva kao nadomjestak za šećer upotrebljavam sorbitol ili, rjeđe, fruktozu te neke prirodne zaslađivaće podrijetlom iz makrobiotičke kuhinje. Fruktoza je voćni šećer, i kemijski je po svojoj strukturi „teža“, te se izbjegava u slučajevima kada je bolesnicima zabranjeno konzumirati i voće. U tim slučajevima koristim sorbitol, koji je kemijski prihvatljiv organizmu osobe sa, u pravilu, oba tipa dijabetesa, dok je po okusu analogan šećeru, što mi omogućuje izradu kolaća i slastica koje po svojim svojstvima ne zaostaju za „pravima“, i ono najbitnije – nema uopće onog često bljutavog, sintetičkog okusa koji tako često prati takve dijetetičke proizvode!

A osim keksića, slobodno možete naručiti i tortu ili kremaste kolače, naravno!
Za sve informacije i dogovore slobodno mi se obratite na e-mail: ivana@ripup.hr (imate mail i u boxu!)!

Još ponešto o fruktozi i sorbitolu(preuzeto sa stranice www.vitamini.hr):

Fruktoza ili sorbitol, koji zaslađivač odabrati

Fruktoza
Fruktoza, levuloza ili voćni šećer, najslađa je od svih monosaharida, iako slatkoća varira ovisno o formi. U kristalnom obliku, od konzumnog je šećera dvostruko slađa. Ukoliko se otopi u tekućini, slatkoća se smanjuje.
Fruktoza uglavnom putuje prema jetri i tamo se može iskoristiti bez inzulina. U nedostatku inzulina, fruktoza ima sposobnost konvertiranja u glukozu u jetri i na taj način doprinosi rastu glukoze u krvi umjesto da se skladišti kao glikogen. Za razliku od saharoze i glukoze koji uzrokuju nagle promjene u razini glukoze u krvi, što kod dijabetičara može uzrokovati ometanje metaboličke kontrole, fuktoza se apsorbira mnogo sporije i uzrokuje samo manje promjene u razini glukoze u krvi.

Zaslađivači na bazi fruktoze su nutritivni zaslađivači, odnosno posjeduju određenu kalorijsku vrijednost te je stoga potrebno paziti kada se planira prehrana za dijabetičare. Drugim riječima, pri planiranju prehrane za dijabetičare potrebno je u obzir uzeti kalorijsku vrijednost ovakvih zaslađivača. Iako se fruktoza apsorbira sporije, i na taj način polučuje mnogo sporiji glikemijski odgovor nego saharoza ili škrob, pokazano je da prevelike količine (dvostruko veće od uobičajenih) imaju neželjene efekte na razinu kolesterola u krvi, pogotovo na razlinu LDL ("lošeg") kolesterola (Bantle et al., 1992).
Bez obzira na navedeno, nema razloga da se dijabetičarima uskraćuje fruktoza, bilo kao dio voća i povrća (voćni šećer), bilo kao zaslađivač na bazi fruktoze.
Preporuča se ne prekoračivati dozu od 50 g fruktoze dnevno.

Sorbitol
Sorbitol, poliol ili šećerni alkohol, je zaslađivač koji se nalazi u mnogim prehrabenim proizvodima. 60% je slađi od saharoze, a kalorijska vrijednost mu je za 1/3 manja. Ugodnog je okusa, nije karcinogen, ne pogoduje razvoju karijesa i koristan je oboljelima od dijabetesa. Koristi se već dugi niz godina u proizvodnji procesirane hrane, ali i drugih proizvoda, npr. farmaceutskih i kozmetičkih.
Sorbitol je veoma stabilan i kemijski neaktivan. Podnosi visoke temperature pa je pogodan za kuhanje, pečenje…
Sorbitol se sporo apsorbira , stoga kada se koristi, porast glukoze u krvi kao i inzulinska reakcija vezana uz konzumiranje glukoze uvelike je usporena. Kalorijska vrijednost (2.6 kalorija po gramu nasuprot 4.0 za šećer) sorbitola je u skladu je s zahtjevima koji se postavljaju kod kontrole tjelesne mase. Proizvodi zaslađeni sorbitolom umjesto šećerom mogu biti koristan izbor niskokaloričnih proizvoda bez šećera.
Hrana zaslađena sorbitolom može sadržavati sastojke koji doprinose povećanju kalorijske vrijednosti proizvoda te na to treba obratiti pažnju kod planiranja obroka.
Dnevna dozvoljena doza sorbitola kreće se od 30 - 50 grama. Veće doze mogu uzrokovati nakupljanje sorbitola u stanicama očiju i živaca, a kao posljedica toga može se razviti dijabetička retinopatija i neuropatija.

Photos and text by Ivana Janković al. Mist

Oko dva su sata ujutro, i nakon gotovo nimalo sna, prenuo me zvuk mobitela koji sam navila kao budilicu, ako uhvatim koji sat sna. Međutim, nisam baš mogla zaspati - što od vrućine, što od iščekivanja puta za Jordan i Petru, jer to mi je bila velika želja posjetiti već duže vrijeme, čak i više nego bilo što u Egiptu!

Još sam na Sinaju, u svom hotelu u Sharmu, odakle će me pokupiti bus za aerodrom rano izjutra. Avion nam polijeće tek za par sati, no kako je na aerodrom potrebno doći bar 1,5 - 2 sata prije, moram se ustati ovako rano i krenuti na spremanje. Stpalo, koje sam rasjekla na koraljnom grebenu jučer, još me zeza i peče, pa nešto vremena moram posvetiti i njemu.Zasad je zamotano gazom i više ne krvari, a natikače koje sad imam na nogama ipak se spremam zamijeniti tenisicama - ako mi uspije ugurati zamotanu nogu u njih - jer me čeka dosta pješačenja danas, a u natikačama ili sličnim otvorenim cipelama sam nepopravljivo nespretna, za popizdit, pa se bojim da bi, ako inzistiram na takvoj obući, uskoro završila i sa prijelomom, a ne samo ogrebotinom...
Ipak, nekak mi uspijeva zavit nogu i navuć tenisicu, a i sama posjekotina se sada već čini bolje...U početku mi je malo neugodno za hodat, pecka i sl., pa me malo i brine, no kako mi vrijeme ide, nemam više vremena za improvizacije i moram se dokraja obuć i spremit ruksak!

Uskoro izlazim u hotelsko predvorje, i nakon nekoliko minuta stiže i "kolekcionar" nas putničkih duša, koje smo se prodale agenciji koja vodi u Jordan.

**********************************************************************************************************************
Tak je!I opet ja sve željne puta do Jordana i Petre upućujem u središte Sharma gdje imate krdo agencija.Koliko god vam se želudac diže od pomisli da idete na izlet sa agencijom, ovo svakome preporučam - jer vas izađe ful jeftinije, a Jordan je sam po sebi, napominjem, dosta skuplji od Egipta.

Ovakva tura je zapravo cjelodnevni izlet, na koji krećete rano izjutra, a vraćate se oko 23 - 24 h navečer isti dan; putujete avionom i busom, i obiđete Aqabu i Petru, naravno. U samoj Petri se pritom zadržavate oko pola dana, i na kraju imate vremena i solo plaziti po ruševinama sasvim dovoljno da vam već pozli, vjerujte mi
Ovakav si trip možete uzeti kod lokalnih agencija, dakle, ali i tu se treba malo raspitati jer se cijene razlikuju.
Konkretno, mene je na ovaj način taj izlet izašao oko 1100 kn - dosta skupo, da, ali ako si to želite i raspitali ste se o tim opcijama i prije puta u sam Egipat, i uz malo štednje i kalkulacije - zaista se da sredit, i ipak ispada najpovoljnija solucija. Jer, da sam išla solo do Aqabe, pa otuda prema Petri (do koje ima btw. kojih 5 sati jahanja busom samo od Aqabe), ne bi stigla to bez noćenja posložit...A cijene noćenja u Petri i okolici su jako visoke, pa i ako se radi o "budget" travelu i organizaciji. Nema tamo šanse naći nešto u backpack aranžmanu; odnosno, ima - samo je taj backpack isto ful skup, u svakom slučaju - sve bi me izašlo najmanje duplo više nego ovako.

Kako to dalje funkcionira? Lik iz agencije uzme vaše podatke, i pobere vas iz hotela u kojem noćite, te vas odpelja na aerodrom, i usmjeri na avion - nakon što vam je dao kartu, naravno - a dalje, nakon leta, preuzima vas i dočekuje jordanska "podružnica", odnosno vodići-surdnici, sa busevima, kojima vas voze do Petre, ispričaju i prepelaju vas onuda, pa vas puste da si sami lutate kanjonima ako vam je gušt, i odpeljaju na ručak u hotel u Petri.
Nakon ručka, vraćate se u bus i nastavljate do Aqabe, malo se i tamo prošećete i razgledate, te idete na avion za Sharm, i doma.
*********************************************************************************************************************

Ujutro je još mrak, zaista je rano, no ulazeći u bus vidim da je tu već par ljudi iz drugih hotela, pospano kljucaju i žmirkaju prema meni.Dosta je mlađe ekipe, što me veseli, jer znam da ću imati zanimljivije društvo.Na putovanjima se imam običaj uvijek skompati s nekim tko mi paše kao suputnik; pa tako već polako razgledavam i vrebam nove "žrtve"
Budući da me svi pospano pozdravljaju na ulazu, i kartko se upoznajem sa suputnicima, već nalazim kandidate u dvjema mlađim Britankama, odprilike moje dobi - Gemom i Norom. Svi smo još jako pospani i ni ne trudimo se ulaziti u dublju komunikaciju; za to će biti vremena na aerodromu i na putu dalje.

Let od Sharma do aerodroma u Jordanu je zaista kratak, traje svega oko sat vremena! Nakon ukrcaja i poljetanja u malom aviončiću, nekom charteru od svega desetak mjesta, uživamo nakratko u dosta jakim turbulencijama, i sad već sasvim razbuđeni, nastojimo konzumirati posluženi nam obrok - za divno čudo; nisam si ni mislila da će nam za tih sat vremena dat i kaj za jest! Još da sam se uspijela oteti dojmu da ćemo se svaki čas stuštiti dole, i da proživljavam zadnje trenutke života, uživala bi u doručku više, no... Istina, prema turbulencijama totalno rezigniran izraz na stjuardesinu licu mi je ponešto pomogao prebroditi krizu, i samljeti keksiće do kraja...Naravno, cjela zgoda smo dokazuje moju tvrdnju da meni nikad nije prekasno ili prerano ili prenapeto za jest, jel'te......strašno nešto...

Ipak, sletjeli smo, živi i zdravi, i nakon kontrole putovnica i viza - koje btw. trebate imati za Jordan, ali ih lako dobijete na samoj granici, a naplačuju se oko 60 kn, koliko se sjećam, pa nije potrebno prije se s tim natezati posebno - krenuli prema busu, gdje smo se upoznali i s našim jordanskim vodićem, starim Židovom jordanskog podrijetla, Haniem.
Lik je stvarno totalno cool, jako puno toga zna i zaista se potrudi da ti sve ispriča i pokaže, i premda izgleda kao da bi zaista trebao u penziju i da je ovakav put za njega ipak preveliki napor, bez problema odradi izlet, sa svim, pa i onim fizički zahtjevnijim djelovima!Zato, Hani

Vožnja od granice do Petre je dosta dugačka, pa nas je čekalo još par sati trucranja busom do našeg odredišta.

Grofica na putu prema Petri, i pred Izraelskom granicom (u pozadini):

Nakon par sati truckanja i promatranja prostranstava jordanskih pustinja i pokojeg kanjona - koje su btw. još dosadnije nego one egipatske ili tuniške, ako ne iz drugog razloga kad ono jer nemaju dine poput saharskih, već dosta kamenjara kaj je zanimljivo isprva ali osobno meni brzo dosadi - našli smo se konačno nadomak Wadi Muse, i samim time, obećanja da smo skoro na "promised path" - u kanjonima Petre

Nakon konačnog silaska i iskrcaja s busa, krenuli smo prema hotelu u području Wadi Muse, neposredno uz ulaz u samu Pertu, i nakon kraće stanke, odmora i dogovora, krenuli dalje - ka Petri!

S ljeva nadesno: ja, Nora i Gema s rentanim magarcem, u obilasku Petre

Na ulazu u Petru

U vezi Petre moram napomenuti neke stvari; kao prvo, puuuno je veća no što ste mislili, i puno fascinantnija, te ima puno više hramova i građevina no što čovjek isprva misli.
Naime, koliko god slika iz Petre vidjeli i koliko god mislili da nam je teoretski taj predio poznat, kolko to može bit, kad tamo zaista i dođete - ostajete iznenađeni, bez iznimke!
Kao prvo, da bih vam lakše predočila koliki je to zapravo put, reći ću samo da smo Nora, Gema, Hani i ja pješačili dobra tri sata a da nismo pritom stigli običi cijelu Petru, te da smo Nora i ja poslije put još nastavile, koliko nam je vrijeme dopuštalo, i da opet nismo stigle baš do kraja, već smo obišle "highlights".
Potom, većina si ljudi na spomen Petre predočava samo onu glavnu građevinu, najveći hram koji možemo vidjeti na svakoj fotki iz tog područja, no to je zaista daleko od svega!Ima ih, naime, još na desetke.Doslovno.I, sve u kanjonu, izdubljeno u stijeni fascinantnih boja!

Grofica ispred jednog od manjih hramova, više prema ulazu u Petru

Kamen fantastičnih boja, pogledajte samo tu stijenu!Par komada kamenja sam si ponjela i doma!

Ispred svakog hrama je svojevrstan "trg", proširenje kao placa ispred velebnih ulaza, na kojima bez iznimke zatićemo ljude koji prodaju svoju robu na štandovima, policama, gdje možete nabaviti hranu i vodu, kakav suvenir, ili rentati konjeka, magarčića ili devu, ili kočiju, naravno.
Sve to pojačava dojam kao da ste u nekom drugom, minulom dobu. Žive "ulice" Petre odjekuju razgovorom na svim jezicima; i lokalci i turisti, u odjeći živih boja, doprinose vrevi pod moćnim pustinjskim suncem, i kao da vas nose u neko biblijsko doba...

Nakon poduže šetnje, oko 1,5 h hoda, počinjete se približavati kanjonom prema još jednom od Svjetskih čuda!Nu, samo pratite Groficu...

...i, tada, već krepani, prašni i sprženi, dolazite iz mraka na svjetlo dana, nikada sasvim spremni na prizor koji vas očekuje, i koji vam u trenu odagna sav umor - upravo onaj hram koji ste običavali vidjeti na reklamama za Petru, sada se uzdiže pred vama, u svoj svojoj slavi!Nešto zaista prekrasno i nezaboravno!

No, put se tu ne završava i slijedi još fenomenalnih građevina i prizora, poput ovog primjerice...

Photos by Mist

Zaista, da tamo provedete cijeli dan, još bi i prehodali sve, ali to ne bi bio gušt; ne, za Petru treba više...meni je moje vrijeme tamo bilo kratko, doduše, ali stoga možda i dragocjenije, i jako sam zahvalna da sam si to ipak uspjela skombinirati i vidjeti bar ove najimpozantnije djelove ove čudesne i prirodne i ljudske konstrukcije

Na povratku prema hotelu i na kasni ručak, bile smo pune dojmova, i jako umorne.Jako prašnjave, znojne i žedne, krenule smo nazad, a pri pomisli koliki nas put još čeka do hotela, ehm...Mene je moja ogrebotina on and off zezala, ali ne prestrašno, ugl. sve je prošlo i bolje no što sam se nadala. Cuglale smo sa sobom bocu vode, naravno, jer temperature su oko 37 celzijevih tamo, a podne nam se tek približavalo. Voda je za čas postala mlaka i nevjerojatno bljutava, pa smo bile upućene ili na lokalne prodavaće, ili na trpljenje.
I, da spomenem i najgoru stvar tamo po meni: za bocu vode u Jordanu deru 2 eura, i to bez razlike - i u hotelu, i kod uličnih prodavača, pa i u lokalnom dučanu, gdje čovjek očekuje nać ipak nižu cijenu.Pa si ti misli...A ja sam se zainatila ko onaj magarac na slici ranije pa nikak kupit vodu, makar sam već rikavala...kao, naći ću ja jeftinije, evo, iza onog ugla Srećom, dotle su Nora i Gemma već ispizdile i kupile par boca, pa me spasile od tvrdoglave autodestrukcije, haha...Inače mi nije u crti takva ustrajna tvrdoglavost pri cjenama, al nije mi nikak bilo jasno kak nemrem nać bocu vode od 1,5 l za ipak nekaj manje od 15 kn ?!Mislim, malo su pretjerali

Dalje, put se odvijao ok; nakon ručka, kada smo iskoristile priliku i da se malo isperemo i osvježimo, nastavili smo prema busu te nazad, prema Aqabi, te odatle do aerodroma.Na letu nazad opet su nas pratile dosta jake turbulencije, no ipak ne takva inteziteta kao jutros.
A s te točke, za čas smo bili i nazad u Sharmu, noseći sa sobom još jedno predivno iskustvo, pregršt uspomena na nevjerojatne vidike i, naravno, par novih prijateljstava

U svakom slučaju, put svakom za preporuku!

Photos and text by Ivana Janković al. Mist

Evo i nastavka!

Egipat je zemlja u kojoj zaista možete štošta vidjeti; preko mnoštva povijesnih i kulturnih zanimljivosti i "svjetskih
čuda" do prirodnih fenomena od kojih je daleko najzanimljiviji dakako podvodni svijet sa svojom šarolikom florom i faunom, o čemu sam već pisala i postala slikice u predzadnjem postu(skrol!skrol!), no kako sam ja freak za prirodom i čudima divljine, more than hystoric sights, tako sam i za svoju sljedeću destinaciju odabrala nacionalni park prirode Ras muhamed (u prijevodu bi doslovno značilo "Muhamedova glava").

Ulaz u nacionalni park Ras Muhamed

Ras Muhamed također je poznat i preporučavan ponajprije zbog podvodnog svijeta, i prilike da se isti vidi i doživi na jednom takvom izletu.Ovdje bih ponovila ono o čemu sam već pisala u postu o ronjenju na Sinaju i po Crvenom moru, a to je: ako idete na ronjenje i ako zaista želite vidjeti ta podvodna bogatstva - hodite solo.Amen.Ne sa autobusom krcatim turistima, ne sa brodom staklenog dna, već -solo.

(Bogte, ja stalno propagiram kak čovjek sve treba solo radit i svuda solo ić , da bi se moglo pomisliti da čitate blog teškog mizantropa, haha! Bu!)

Da, solo.Pazite, nije da se ovak u grupi niš neda vidjet - bila, i probala i to - ali da vam debeli Rus i prepečeni Švabo itekak poplaše ribice - to, bojim se, stoji (ne da imam išta protiv navedenih ili ikojih nacionalnosti!).

Ali, imam protiv gužve...Na takvim izletima imate doduše nekoliko točaka na kojima se staje i ide na ronjenje, neke su bolje, neke slabije...Ipak, napominjem, struje su tamo jako jake, a grebeni, mada dosta široki, nisu oslonac - tako su oštri da, osim što se ne bi smjelo, nije ni prepoiručljivo oslanjati se na njih...A u gužvi to zna bit dosta "tricky".Primjerice, moja suputnica na ovom izletu, jedna - pazi ovo! - prava FBI-evka rodom iz Texasa, s kojom sam se upoznala usput, i ja smo se OBJE na tom izletu, pri jednom ronjenju, izrezale ko' svinje...bez pretjerivanja...Ja stopalo, a ona ruku. Kaj nismo ni skužile dok nismo van iz vode izašle - srećom, pa nisu ni morski peseki nije da ih ima baš onih krvoločnih vrsta tamo, ali ipak.... Tek smo tada, po izlasku na obalu, osjetile jako pečenje i vidjele jedna na drugoj "štetu".
Meni, koju je čekalo hodočašćenje do Jordana sljedeći dan, i njoj, koju je čekalo hodočašćenje do Mojsijeva grma i sv.Katarine iste večeri, nije to nimalo bilo dobrodošlo...Anyway, povile smo ruke i noge, i nekako nastavile...

Ipak, nevermind našu šeprtljevost, ribice i koralji se fino vide i daju se i pofotkat!opet podsjećam - kupite si podvodne kamerice ako idete tamo!Nisu skupi a podvodne slikice su I opet - skrolaj malo dolje i vidi post o podvodnom svijetu i ronjenju, gdje ima i više slikica!
I svakako si odite ronit još i u "one-on-one" varijanti - dakle, vaš instruktor i/ili vodić i vi.Ili samo vi, ako imate nešto iskustva i nađete si dobar sight i pitomiji greben, s ne prejakim strujama - a takvih ima i da se nać; zapravo, lokalci će vas jako rado uputit, pa se slobodno malo raspitajte npr. u svom hotelu, ili sl., jer takvo se ronjenje kudikamo više isplati.

Koraljni greben s ribicama - slike s ronjenja

Što se tiče onog kopnenog dijela, nije ni on nezanimljiv, premda nije ni "Kenija safari", ako me shvaćate.Najzanimljiviji dio tamo, po meni, su - šume mandragore!Kao prvo, vrlo je neobično naletjeti na stabla mandragore usred Sinaja, a kamoli na cijele šume, zar ne?To je svakako vrlo osebujna cjelina i jedan specifičan eko-sustav, pa se svakako isplati pogledati.Na žalost, od životinjskih vrsta koje u njemu prebivaju - poput varana, na primjer, nismo naletili ni na jednog

Šume mandragore i riječna delta sa slano-slatkom vodom - usred Sinaja!

*****************************************************************************************************************
Na ovom mjestu ubacit ću jedan tekstić o Ras Muhamedu koji sam našla na netu, za sve koje interesira nešto više o tom mjestu:

Ras Muhammed
(Shark Reef)

Ras Muhammed is located on the tip of the Ras Muhammed Peninsula and is within the boundaries of the Ras Muhammed National Park. More has been written about this dive site than any other single site in the world. All of it is good and for good reason. There is no other dive site that has so many different wonderful diving conditions in such a small area. There is access to the area from the beach for snorkelers and shore divers. There are also mooring sites for boat divers. Ras Muhammed is a wall that begins at the point of the peninsula and descends down from the surface to over 300 feet. Along this wall are sharks, jacks and other open ocean animals that pass by here on the way in and out of the Gulf of Aqaba.

Heading south along the wall, you enter into a bay where the wall begins to slope to sandy shelves below. At about 60 feet, the bay begins to turn back toward the sea and this is where you will find Anemone City. Anemone City is a shelf on the reef that is covered with anemones that are filled with the clown anemonefish that live among them. There are so many clown anemonefish that it is hard to stop taking pictures.

The reef meets two submerged islands as it continues out toward the sea. These islands are called Shark Reef and between the two islands and the shore are the mooring sites for dive boats. Normally, the dive begins up-current around the Ras Muhammed wall and follows the currents past Anemone City to the northern tip of Shark Reef. The path you take around Shark Reef depends upon the current; either clockwise or counterclockwise. There is a very large drop-off on the outside of the reefs, that is covered with soft corals, large fan corals and many resident fish. Off the wall, there are many open ocean fish, such as rays, sharks and large groups of schooling jacks.

As you finish the path around Shark Reef, you descend down to a sandy channel between Shark Reef and the shore. There are the remnants of a freighter that sank in the late 1960's that contained pipe and bathroom fixtures. The wreck itself slid down the slope into depths unknown in 1986, however there are still some fixtures and other items still left behind. Some reef animals made some of these fixtures their home. It is quite funny to see a moray eel come out of a toilet fixture. There are also many large trumpetfish along this sandy area.

The typical depth range of Ras Muhammed is 30 to 300 feet and is best accessed by drift dive, boat dive or local guide. The expertise required is a snorkeler, novice with an instructor, advanced, dive master or instructor.
********************************************************************************************************************

I na kraju, za sve koje je Ras Muhamed zainteresirao, ili se jednostavno spremaju na ljetovanje u taj dio svijeta - kako doći do Ras Muhameda, i po kojoj cijeni?
Ako se nađete na području Egipta - lako; ako se nađete na području Sharm el Sheika - još lakše.
Svaka vam lokalna agencija, a mislim i svaki hotel ili resort, imaju Ras Muhamed u ponudi.Opet imate varijante na izbor, pa možete poći busom, pri čemu dakako vidite i kopneni dio, te imate nekoliko stanki za ronjenje od po cca sat i pol vremena za kupanac.
Zatim, imate ponude gdje do Ras Muhameda idete brodom, tako da u tom slučaju ne vidite kopneni dio, ali imate više prilika za ronjenje i obiđete više točki i grebena.
Neki su brodovi sa staklenim dnom, dakle, imate i tu opciju - nešto je skuplja, ali ne puno. Ne znam vam reći detalje o ovome jer se nisam vozila brodom, već sam išla busom, ali čula sam od ljudi da je isto super; a u "stakleno dno" varijanti, da zaista vidite fino ribice ispod! U to više ne sumnjam, jer ako vam o ovome mogu nešto potvrditi i iz prve ruke, onda je to definitivno da tamo čudo jedno ribica i boja možete vidjeti i doslovno samo stojeći na obali i primatrajući vodu, na nekim mjestima.
To, ponekad, više zahvaljujuću kretenima koji hodaju svuda sa dvometarskim sendvičima i osjete se ponukani prihraniti domaću faunu svojim extravurštom - na kaj mi je došlo da im počnem odgrizat glave jer time, naravno, ribicama ne čine ama baš ništa dobro...Ali da ih privuku u jatima - to stoji...
No, da ne skrećem dalje - ponudu za R.M. je lako čopiti, a cijena vam je oko, u protuvrijednosti, 150 - 200 kn.Tak se nekak kreće...Izleti su cjelodnevni ili poludnevni, i ima, velim, raznih varijacija.
Što se tiće opreme za ronjenje, ako imate doma masku za snorkling - uzmite je sa sobom (ja jesam); nije takva tlaka u prtljazi.No, ako vam se neda to vuć po avionu, nema veze - tamo imate toga ko u priči za kupit, ili za rentat! Rentanje opreme vam je najpovoljnija opcija, košta desetak - petnaest eg. funti/hr. kuna dnevno, koliko se sjećam...Iskreno ne znam sad točno jer sama nisam rentala ni kupovala opremu tamo, ali eto - odprilike...

I, evo nas i do kraja ovog posta

Pišući ovo, sjećam se točno kako je bilo - gotovo kao da sam sada još tamo! A u tom slučaju, večeras me čeka spremanje za Jordan, i svega par sati sna prije nego me budilica probudi oko 2 ujutro - I've got another plane to catch!

Photos and text by Ivana Janković al. Mist

I, evo nas u nastavku ovih putopisnih postova, i u - Cairu!

Da prije svega kažem nešto o samom Cairu i načinima kako do njega.
Ako dakle namjeravate putovati iz Sharm el Sheika do Caira poput mene, iskreno savjetujem avion.Cijene avionskih karti za tu relaciju nisu previsoke, a kod lokalnih agencija i organizatora izleta se može nerjetko naći i dosta jeftinije karte nego na samim stranicama Egypt Air-a, koji je glavni zračni prijevoznik.Nemam pojma zašto i kako to, no osobno sam naletila baš na takav slučaj, pa stoga i preporučam da se malo raspitate i na taj način!Inače, povratna karta Sharm - Cairo na stranicama Egypt Aira dođe oko cca 1000 kn, tako da vidite isplati li vam se to.Kod agencija(lokalnih), kao kod i fušera "samostalnih poduzetnika", se dobije i za dosta manje - tako sam je ja platila oko 600 kn, koliko se sjećam...

Naravno, imate i opciju posjeta Cairu autobusom, koja je daleko jeftinija i kreće se u rasponu cijena od oko 200 - 400 kn.Super stvar i da se izgurati ako imate volje i prije svega - vremena, jer takav put traje od cca 2 h ujutro, do odprilike 2 - 3 h ujutro sljedeći dan.Da se također srediti sa lokalnim agencijama ali takvu ponudu ima i svaki hotel, koliko mi je poznato, s napomenom da su takvi aranžmani tada i ful skuplji, makar se radilo o busu ili o avionu, pa radije prije malo prošećite centrom Sharma i raspitajte se kod lokalaca

Na ulicama drevnog Caira...

Cairo je prije svega drevni i ogroman grad.Na njegovim ulicama možete vidjeti svašta, a razlika između bogatih i siromašnih je ogromna i jasno vidljiva.
Cairo je uglavnom vrlo prljav grad, a s obzirom na način gradnje - a taj je da se na zgrade ne treba stavljati fasada ili išta što bi moglo makar i približno ukazati na to da je zgrada zapravo dovršena i da služi za stanovanje, jer bi se tada trebao platiti porez - i dosta vizualno "apokaliptičan".Zaista, ima toliko poludovršenih zgrada na svakom koraku da mi se činilo kao da sam upala u kakav slam hororac ili sf sa post apokaliptičnom tematikom.
Ima naravno Cairo i prekrasnih dijelova, četvrti i građevina, bogatu kulturu i sve u svemu dobre domaćine, tako da nipošto nije sve crno, ni približno!

Spuštajući se prema Nilu - pogled na prekrasan toranj, koji se zapravo nalazi na otočiću posred Nila.

Kako je slučaj sa gotovo svakim velikim gradom ili matropolom, i Cairo je nikao na obalama moćne rijeke - naravno, u pitanju je Nil, sa svim svojim čarima.

Nil je legenda. Ima ogromnu snagu a ima i takvu povijest... Rekla bi da je to jedna od najpoznatijih rijeka svijeta, i ponegdje je zaista čaroban, ali pongdje je i bizaran...Ploveći Nilom čovjek na neki način može vidjeti svu raskoš i bogatstvo te sjaj ljudskog roda, ali i najveću mizeriju, bolest i smrt. Kao da ste na proputovanju životom samim - s jedne strane oduzet će vam dah ljepota neke građevine, pjev ptica i topli povjetarac koji vam donosi miomiris prekrasnih teških glavica cvijetova u svim bojama što vise sa ograde raskošne kuće kao iz 1001 noći; a s druge vas strane čamca u isto vrijeme mimoilazi, ne baš elegantno plutajući, naduta lešina konja koja očito služi kao ploveći hotel ovećem broju muha, dok u ne prevelikoj daljini možete vidjeti par musavih dječaka kako s guštom skaču iz svoje blatne brvnare na drugoj obali, na jutarnji kupanac u toj divoti...

Egipat, Cairo, pa tako i Nil, područja su velikih suprotnosti i to je nešto što zaista trebate prihvatiti i priviknuti se na to, jer Egipat je iznimno "ogledalo" , i pretpostavljam da ćete uvijek vidjeti na jednom takvom mjestu upravo ono što vas u određenom momentu u životu preokupira!Ako je to siromaštvo i posljedice toga - to je slika koja će vam se najvjerojatnije urezati u mrežnice; ako je to bogatstvo - naletjet ćete i na takve prizore.U Egiptu ima svega, i vidla sam da se masa ljudi na neki način, totalno bespotrebno, "šokira" takvim stanjem.

"Grofica" (olti, autorica ovog bloga) na krstarenju Nilom

Posjet Cairu, naravno, ne bi bio potpun bez posjeta vjerojatno najpoznatijim simbolima Egipta - piramidama i Sfingi

Piramide su smještene na samom rubu grada, u području Gize, tako da ih, krenete li put jugo-zapadnog predgrađa, ne možete fulati.
Zaista su impresivne i zapravo puno veće no što se to čini na slikama ili filmovima.

Predgrađem Caira do piramida Već izdaleka ćete ih lako ugledati!

Postoje tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih faraona IV. dinastije: Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova i protežu se u pravilnom obliku (u međusobnom Pitagorinom trokutu sa stranicama u omjeru 3:4:5) na desetak km od samog Caira do Fajumske oaze u Gizehu.

Osim tih velikih piramida, tamo su i ove manje piramidice; radi se o grobnicama faraonovih dragih rođaka, ne sjećam se najbolje, no mislim da je jedna od njih grobnica majke jednog od faraona.

Evo me!Dočapah se ja i piramida!

Pod samom piramidom - pogledajte sada koliko je to stvarno veliko, ne nadzire se ni vrh ako stojite drito ispod piremide! I pogledajte kakve su samo dimenzije tih kamenih blokova od kojih su piramide građene!

Pogled s jedne od velikih piramida...

...koje su suptilni čuvari granice između dvaju svjetova - grada s jedne strane, i nepregledna pustinje s druge...

Naravno, posjet piramidama ne može proći bez spuštanja u njihovu unutrašnjost!

Spust je dosta strm a dolje nema baš zraka, ali se isplati!
Iskreno, fotkanje ovog silaska i unutrašnjosti grobnice nije baš dozvoljeno, ali eto - slike su tu, neh?

Nu, dakle -ekskluzivno za ovaj blog : vaš Zagrebački dušek, odnosno - zagrebačka avet! opsjeda egipatsku grobnicu!

A nakon piramida, vodim vas, naravno, i u posjet Sfingi!

Ukratko o sfingama i Velikoj sfingi: Sfinga (grč. ŁĆąłľ, Sphigx) biće je s lavljim tijelom, a ovnovom, sokolovom, jastrebovom ili ljudskom glavom; postoji u egipatskoj i grčkoj mitologiji, a javlja se i u hinduizmu.
Sfingino ime dolazi od grčke riječi ŁĆąłľ, Sphigx, [Sphinx], izvedene od glagola ĂĆąłłÉ, sphiggo, [sphingo] = "zadaviti". Naime, u grčkoj mitologiji govori se da bi zadavila svakoga tko nije znao rješenje njezine zagonetke.
Egipatske su sfinge mitološka stvorenja smatrane čuvarima. Prikazivane su u trima oblicima:
Androsfinga - lavlje tijelo, ljudska glava
Kriosfinga - lavlje tijelo, ovnova glava
Hijerosfinga - lavlje tijelo, sokolova ili jastrebova glava.

Najpoznatija je Velika sfinga u Gizi. Nalazi se u Dolini Gize na zapadnoj obali Nila, a okrenuta je prema istoku, s malenim hramom među šapama. Vjeruje se da njezino lice prestavlja faraona Kefrena (egip. Khafra) ili njegova sina Djedefrua, tako da bi datum gradnje mogao biti za vrijeme četvrte dinastije (2723. - 2563. p.n.e.). Natpis na Velikoj sfingi daje tri Sunčeva imena: Kheperi - Re - Atum.

Autorica ovog bloga topi se od miline pred prekrasnom i prastarom sfingom, čuvaricom tajni

Kako nakon svakog dugog puta treba i malo otpočinuti, evo i mene ko s reklame za pivu! Ovo pivo sam prvi puta susrela zapravo još u Tunisu, i stvarno sam se iznenadila vidjevši ga i ovdje!Inače nisam neki buzzer i ne konzumiram baš alkohol, ali ovo pivo je fakat preporuka svakome!

Iskoristit ću ovaj dio da ubacim i poneku o pivi i ostalim alkoholnim pićima, a i o vodi and do's and dont's tamo.
Pive i alkoholnih pića ima tamo u svakom hotelu ali i u dućanima, mada većinom u onima u blizini turističkih meka.Nije da lokalno stanovništvo ne cuga, samo to čini skrivečki Cijena pive još i nije tako strašna, više manje kao kod nas, ili neznatno skuplja, a za druga pića vam nažalost ne znam reći iz prve ruke, no mislim da su dosta skuplja, posebice kokteli i žestice.

Dalje, što se tiće vode, o cjenama sam već pisala, a mislim da znate da njihova voda nije nama za piće nimalo preporučljiva.Stvar je u tome da ona sama po sebi nije prljava ili zagađena, već je stvar u mikroflori toga podneblja, na koju mi nismo navikli.Posljedica je - diarea.
Dakle, treba se paziti, no ipak - ne treba biti prepranoidan u vezi svega od cuge i klope tamo; ne dajte da vam to upropasti put!

Osobno, voće, na koje svi upozoravaju, sam klopala na večeri svaki dan. Kao i ostalu lokalnu klopu... I, osobno - sraćku nisam dobila - bar sam mislila da nisam, haha! Ok, bar ne u Egiptu... No, kad mi je prašno stopalo u Marti dotaknulo slovensko tlo na povratku - počelo me šraufat...
Do vremena kad sam konačno doplazila do Zagreba, moja crijevna flora je otišla na "vekejšn" pa sam doma svoje starce, sve sretne kaj me vide živu i neotetu (jer, sama samcata plavuša koja šeće Egiptom = kćerka iz noćne more za roditelje ), samo pozdravila s vrata i uletila u zahod iz kojeg potom nisam izlazila tjedan dana
Voila. Je, udesilo me Ali mislim da me dotukao nesscafe koji sam naručila u bircu zadnji dan, nemam drugog objašnjenja...jer mi se isti činio nekak mlak, dakle s vjerojatno neprokuhanom, samo zagrijanom vodom, pa ak je još ta voda bila iz, kaj ja znam, bunara, pipe, ili sličnog izvora koji nije boca - gulp! What was I thinking?! O glavu mi se tako obila samosvijest stećena na prijašnjim putovanjima tim krajevima,a za koja vrijede ista pravila o klopi i vodi...
Više o tome i ostalim putovanjima u sljedećim postovima...

I, eto stigli smo i do kraja ovog posta i poglavlja o Cairu, piramidama i sfingi!U sljedećem nastavku krećemo opet prema Sinaju gdje vas vodim u egipatski nacionalni park Ras Muhamed, šume mandragore, te potom nepreglednom pustinjom prema Jordanu, njegovu najvećem blagu i još jednom od Svjetskih čuda, Petri, i Izraelskoj granici!

Photos and text by Ivana Janković al. Mist

Budući da sam konačno skenirala slikice slikane analognim fotoaparatom, donosim vam seriju priča s putovanja, započevši s Egiptom, pa preko Jordana i Tunisa, do zemalja Europe.

Nadam se da će ove moje priče nekome biti od koristi, prisjećajući se kako sam i sama prije puta tražila informacije o destinacijama po internetu, a one iz prve ruke su tu stvarno uvijek najkorisnije!

Na put u Egipat zaputila sam se prošle (2008.) godine, krajem lipnja, nakon što mi je to postao svojevrsni običaj za godišnji - tako si štedjeti i pokušati odputovati negdje dalje.

Išla sam avionom sa Brnika, odnosno, iz Slovenije, gdje možete naći dosta jeftinih čarter letova za npr. Sharm el Sheik, Tunis(Djerba), Grčku, isl.Pritom mislim, zaista jeftinih, jer mene je taj let Brnik - Sharm, koštao cca 1600 kn, kaj je za takav put zaista bagatela.
Ukoliko ne putujete sa agencijom, a iz Hrvatske ste, najbolje je u Zagrebu čopiti vlak za Ljubljanu, a ima zaista puno linija tako da nije bed za stići na avion.Karta za vlak od Zagreba vam također nije skupa, košta oko 100kn(mislim da je moja bila 106 kn), povratna.Kad vlakom dođete do Ljubljane, odmah vani pored kolodvora imate i bus za aerodrom, a karta je oko 1,5 eur., u jednom smjeru, čini mi se...

Po dolasku na aerodrom, slijedi ukrcaj na avion, i let od kojih 4, 5 sati do Sharm el Sheika.
Osobno, ne bojim se letenja pa mi nije to bio neki bed, no da zna postat neugodno-zna.Pa se vrtim po onoj stolici, pa nikak se namjestit, pa oću spavat a nemrem jer svako malo uspijem ritnut osobu koja sjedi do mene...pa sam živčana, pa stoga jedva čekam da nam daju nekaj za jest...pa ipak nekak zaspim, i probudim se točno na vrijeme da vidim da raspremaju tanjuriće i klopu.....to je bilo porazno, hehehe...
Any way, došli smo...sjećam se da sam imala let u oko 20 h iz Brnika, a sletjeli smo u Sharm poslje 2h u noći, i - ajmo do hotela.Već tada je temperatura vani bila nešto iznad 30 stupnjeva, ali kako je zrak tamo suh, nije bilo nekih poteškoća.Kako je meni to već treći put da idem u takve krajeve, nisam sasvim nenavikla; zapravo sam to i očekivala pa mi nije bio problem.

Welcome to Sharm el Sheikh, Egypt

Ovo nije moj hotel, no svakako je plaža na kojoj sam se sunčala i kupala, te ronila.Doduše, malo sam se prikrala na nju...istina je da je namjenjena gostima tog hotela, ali Bože moj - ko veli da ja nisam, ne? No risk-no glory, a ovo je jedna od najboljih točaka koraljnog grebena za promatrati ribice, kojih ovdje ima u svim bojama, oblicima i veličinama.

Deva, zapravo, dromadar(Cammila dromadar, lat.) Sjećam se kada sam prvi puta putovala u Tunis, prošle godine-o čemu će također biti rijeći ovdje; jedva sam čekala na devicu naletit...Ovo je doduše valjda 500-ta deva na koju sam naletila, no moj fotografski entuzijazam time ne jenjava

Dalje, što će zanimati svakoga tko se uputi u Egipat, i stopama sinovia Mojsijevih, jesu - cijene.Cijene svega:hrane, vode, pića, kave, izleta, žvaka, suvenira, i svega ostaloga.
U Egiptu je službena valuta egipatska funta, a njegova vrijednost je približno jednaka kuni.Dakle, ako sa sobom nosite eure poput mene(a slobodno možete jer ih cijene i vole i prihvaćaju baš poput US dolara, u koje se svi kunu da ih treba nosit), tada za 1 eur.dobijete oko 4,3 egipatskih funti(e.f.).
Cijene su vam tak-tak.Ljudi vele da su niske, no kako gdje i za šta.Kao prvo, ako ste u Sharmu i nisu tako niske, voda je cca 5 e.f.(oko 5 kuna), ali u dućanima.NE dakle na plaži ili u hotelskom dućanu.Bože nas sačuvaj toga!Tam bi vam komotno naplatili 11 ili 12 e.f.

Ostale cijene su više manje kao kod nas, a to se odnosi i na gazirana pića, kavu, klopu, čokoladice, kekse(na kojima sam ja živjela tjednima plazeći tako po Africi), isl.

Tamo imate za kupiti sve kaj vam treba, pa se ne morate brinuti za klopu, cugu ili mpotrepštine iz ljekarne, jer ih ima ko Rusa(a Rusa u Egiptu STVARNO ima previše, no kidding...)...velim, u biti su cijene kao i kod nas, i po mom mišljenju ono što se tamo zaista isplati kupovati jesu stvarčice od dragog i poludragog kamenja.Nakit, isl.Alabastera, žada, ametista, malhita, kvarca i rosenkvarca ko u priči...I da se iscjenkati zaista super cijena.I samo se po tom pitanju može proći jako dobro; da sam se tada većpočela bavit izradom nakita, dovukla bi toga da bi me carinici čudno gledali - ma , zbilja super!

Dalje - izleti.Sada kada ste u Sharm el Sheiku, sigurno tamo ne želite i ostati.Mislim, osobno mi se mjesto ne sviđa.Osim Sinaja i Crvenog mora, koji su mu apsolutni highlights, nem tam niš...Hrpa neukusnih resorta napućenih crvenim, prepečenim turistima, i isto takvog mentaliteta domaćinima.
Dakle, dalje.Ako smo u Egiptu, moramo vidjet piramide, pa logično slijedi i put u Cairo, što si možete najlakše realizirat i opet sami, jer cheap letova iz Sharma do Caira ima ko u prići. Ili ako vam je bed sve solo, slobodno svratite u koju od lokalnih agencija - u centru Sharma ih ima desetke na glavnoj aleji,a cijene su im manje više iste, no isplati se malo i oko toga raspitati, jer se nađe i razlika.Napomena:svi tamo otvaraju butige tek poslje podne, pa ako ste ranoranioc kao ja, i nađete se u centru Sharma oko 10 h ujutro, kao da ste došli u grad duhova...Ono, ne radi ništa, scena apokaliptična...
Prije 14 h ne dozivajte si taxi, dakle, ako idete kaj obavit do grada! A, kad ga dozovete, cjenkajte se ko ludi!Neki će vas odbit i pustit da pješaćite sami pustinjom, bez da trče za vama, naravno - ali ne dajte se! Naći ćete vi drugog i doplazit do centra ili starog Sharma i za 10-15 e.f.!Naravno, nakon što ste si to snizili s početnih 20 i kusur...
A izleta imate svud i svakud od tamo: u Kairo avionom, busom , mazgama ako treba; zatim, do Luxora, do Aleksandrije, ili do susjednih Jordana i Izraela.Dakle, svega u ponudi, pri čemu su najskuplja putovanja avionom, naravno.Neka se međutim isplate - Cairo, na primjer, te Jordan, jer su zaista iznimna, pa toplo preporučam!Točne se cijene sad ne sjećam, ali znam da nije zapravo bilo tak "nepriuštivo" ( a ja sam uvijek na putu ko bogec, ono - budžet budžeta, pa...).Prosurfate si malo i o tome; dosta je uguglati npr. "Egypt+excursions", et voila!

Među izletima možete zatim naći i one na koraljne grebene, što preporučam samo ako u vašoj uvali nema nešto takvo.Ozbiljno, raspitajte se malo u svom hotelu, ili još bolje, kod lokalaca i odite ronit solo, i sa jednim pratiocem.Grupni pohodi na grebene su poražavajući; struje su tamo jako jake i kad se puno ljudi počne sudarat plivajući na dva metra kvadratna - nije dobro...a da ribice jednostavno popizde i zbrišu, ne moram ni napominjat...
Zato ima puno ronilačkih klubova i pojedinaca koji se time bave s kojima je puno bolje sklopiti deal i zapravo nešto i doživjeti.Dalje, ako idete na ronjenje, svakako si kupite i podvodni fotić!Ima ih kako u Sharmu na svakoj trafiki, tako i u Zagrebu, kod svakog fotografa u centru - ja sam svoj kupila u Masarykovoj - s tim da su oni u Zagrebu jeftiniji.Ja sam ga platila kod nas oko 50 kn, dok bi u Sharmu iskeširala laganih 120 e.f. za istu stvar, so...
Ostalu opremu za ronjenje i snorkling možete nabaviti i tamo, jer cjene su u tome odprilike iste, a opremu si možete i rentati!
Par slikica iz Crvenog mora Slikane su na ronjenju oko hotela na čiju sam se plažu, dakle, jel'te, svakodnevno ubacivala..ah, bože moj!

Kak je velika ljepa ribica ispod mene, ha? Malo te štrecne kad se nečujno samo pojavi pored ili ispod ili iznad tebe, ali kako mirno plovi dalje...

Bogatstvo morske flore i faune na ovom je mjestu fascinantno; zaista kao iz dokumentaraca!

A boje tih ribica zu zaista nevjerojatne! Ako se zateknete u tim djelovima svijeta, nikako nemojte propustiti ronjenje!

Kako se ovaj post odužio, a na put Egiptom smo tek krenuli, nastavak sljedi u idućem postu, kada vas vodim u Cairo, taj drevni i ogromni grad, koji svakako zaslužuje post za sebe, te u posjet piramidama i sfingi!

Dotle, lijep pozdrav svima i - uživajte!

Photos and text by Ivana Janković al. Mist

Maksimir vrvi od žabica...

...očito im je sezona i pored jezera se mogu vidjeti na svakom koraku!

Lisa je naišla na jedan takav par; gleda ih u čudu jer do sada još nije vidjela žabicu! :-)

Uskoro dolazimo na jezero, Black, njemački ovčar, je oduševljen vodom...

...i zabava počinje!

Nakon nekog vremena, Black oduševljeno kreće u vodu...

..no Lisa ipak oklijeva; obožava vodu u obliku potoka i lokvi, no u jezero se još ne usudi, mada je jako privlači!
Sve bi dala za bućnut se malo, ali trta je još ipak jača... .:-)
Black je ohrabruje iz vode...

...ali Lisa se ipak neda! ;-)

Pa i Black izlazi van, nadajući se da će je bar uspjet malo pošpricati-to mu je specijalnost!

I, dok se Lisa skriva iza granja, Black je, nastojeći iskoristiti moment, i ne traćeći vodu u krznu, doskakutao pošpricati - nas, naravno.

Evo toliko za danas:-) Nadam se da vam se ova topla priča o prijateljstvu i dogodovštinama ovih mladih peseka svidjela, a nastavak - i ove priče, i ovog bloga - svakako slijedi.

Photos and text by Ivana Janković al. Mist

Maksimir vrvi od žabica...

...očito im je sezona i pored jezera se mogu vidjeti na svakom koraku!

Lisa je naišla na jedan takav par; gleda ih u čudu jer do sada još nije vidjela žabicu! :-)

Uskoro na jezero dolazi i Black, mladi njemački ovčar i, nakon upoznavanja, Lisin novi frend...

...i zabava počinje!

Nakon nekog vremena, Black oduševljeno kreće u vodu...

..no Lisa ipak oklijeva; obožava vodu u obliku potoka i lokvi, no u jezero se još ne usudi, mada je jako privlači!
Sve bi dala za bućnut se malo, ali trta je još ipak jača... .:-)
Black je ohrabruje iz vode...

...ali Lisa se ipak neda! ;-)

Pa i Black izlazi van, nadajući se da će je bar uspjet malo pošpricati-to mu je specijalnost!

I, dok se Lisa skriva iza granja, Black je, nastojeći iskoristiti moment, i ne traćeći vodu u krznu, doskakutao pošpricati - nas, naravno.

Evo toliko za danas:-) Nadam se da vam se ova topla priča o prijateljstvu i dogodovštinama ovih mladih peseka svidjela, a nastavak - i ove priče, i ovog bloga - svakako slijedi.

Photos and text by Mist

U ovom postu nastavljam sa slikicama iz Maksimira, posutim šafranima, koji su sada još izražajniji!
Ako sam prije pisala o šafranima i ostalom cvijeću i dolasku proljeća i postala slike, sada se moram ponoviti, jer prizor je zbilja fascinantan!Doslovno se sve bijeli i ljubičasti od šafrana, a ljubičice su sve brojnije.A buđenje biljnoga svijeta slijedi i životinjski, pa se bimbare može vidjeti na svakom koraku, leptiri započinju svoj ples a žabice se sunčaju na obalama jezera, ne mareći za prolaznike...i plašeći Lisu, haha!Koja zbriše sveki put kad se žabica odluči izaći iz vode na obalu...
Dakle, evo još nekoliko slikica iz Maksimira, slikanih 8. ožujka (il'ti 8.mart - Dan žena, Majčin dan) 2009.

Bijelo-ljubičasta simfonija

Pogledajte pozadinu iza Lise, sve je prepuno proljetnog cvijeća!

...šafrani, još većih cvjetova, čini se....

Lisa s tatom - uživancija na proljetnom suncu.

Malo mutna slika ljubičice - neka ga, dok je ne zamjenim novom...

Maksimirska žabica izlazi na sunčanje...

...gdje sreće komada i kreće u akciju...and they lived happilly ever after, kaže priča...

***
I, za kraj: Lisa na cesti.Ne, nije je trknuo auto, niti je spolomljena...Nije čak ni umorna!Baš suprotno-još joj nije dosta, pa se nikak neda doma, i na ovoj slici beštija protestira!Jednostavno se hiti na pod, na cestu po mogućnosti, i - ne mrda.Ni keksić, ni ništa...Neće ić!Samo u smjeru iz kojeg je došla i s kojeg je nastojim odvuć, to da...Pa si ti misli...a nemreš maknut sam tak mrcinu, ima 35 kg...hahaha...Naravno, ljudi znaju stat i ponudit nam pomoć, pitaju jel dobro i kaj se dogodilo, dal treba prevest je do veterinara na što ih ja uvjeravam da ne treba i da je Lisa dobro, ali uvjere se tek kad eventualno prođe još kakav pes pa Lisa, sva orna, u hipu skoći za njim!

Photos and text by Mist

Savjetujem svima tko je u prilici da posjeti Maksimir, posebno sada u ove proljetene dane, kada je sve puno šafrana i ostalih proljetnica; meni osobno predragih ljubičica također već ima, a pjev ptica razliježe se cijelom šumom.
Uživancija je to i za ljude i za peseke poput Lise...

..koja među mnogobrojnim šetačima ovog divnog proljetnog dana, sreće i jednog njemačkog ovčara...

...a potom, ode ona dalje za svojim poslovima - naravno, bez kopanca nemre proć...

...slijedi čista uživancija u lišću...

Šetnja nas dovodi do trećeg jezera...

...pa padinom pored Vidikovca koja se konačno kupa u proljetnom suncu...

...da bismo nastavili do 2. jezera, gdje živi i labudica Nada - znam da joj je to ime jer sam već u nekoliko navrata čula hranitelje da je tako zovu :-)

Sada kad su se već dobrano upoznale nakon mnogo susreta, Lisin posjet drugom jezeru pretvara se u sastanak prijateljica: Lisa svaki put svrati do Nade, malo je obići i popričati o svemu što se dogodilo kroz protekli tjedan...

Ova kiša vani, koja ne jenjava danima, mi već fakat ide na živce...Nimalo mi ne pomaže prebroditi radni tjedan, baš suprotno.Danas je četvrtak pa je do vikenda još malo, a i objektivno - nije mi sad tak neki bed na poslu, ali subjektivno je...Osjećam se baš nekak umorno i besciljno - a to mrzim.Mislim da živim za ciljeve...ako ih nemam ili trenutačno ne radim na realizaciji kojeg od njih - rather shoot me.A ovaj period u proteklih nekoliko mjeseci baš i nije the most brighter za mene...Kad sam spomenula ciljeve, moram napomenuti i da sam ih gomilu bila prisiljena promjeniti ili barem odgoditi za kasnije nakon što mi je mama preminula.Stvar je u tome da jednostavno ne mogu mrdnut jer sam naslijedila i kredite, za otplatu kojih ću trebati sljedeće tri godine.I tu sam zapela...Ova, prva godina, će biti najteža iz tog razloga što imam dva kredita u iznosu od po 1100 kn mjesečno - summa sumarum, od plaće mi, nakon kredita, standardnih izdataka za klopu i račune - ne ostaje ništa.Ni za cipele...(a sadašnje marte mi se raspadaju)...I, da - moja plaća nam je jedini prihod.Amen.
Od sljedeće godine, imam jedan kredit manje, pa mi bude ostalo cca 550 kn više, al do tada će me ovakav lifestyle ubit u pojam...
Do sada mi je zapravo modus operandi kroz mjesec i godinu bio štednja tih 1000 do 1500 kn mjesečno (kaj sad ide za kredit), pa od toga na put za godišnji - a imam običaj putovat solo i dosta daleko - a potom i ostane nekaj za neke stvari (tipa, nove marte ili korzetić, isl.).
Ugl., you get the point.
Nemam ništa protiv posla, nemam ništa niti protiv extra-posla, odnosno, honorarca uz stalni posao, i to sam već činila - no sad trenutno nemam ništa.Nakit se proda tu i tamo i ful dobro dođe, ali nije to - to.Peseki dođu povremeno na čuvanje, ali to je još rjeđe a i ne naplaćuje se puno - tipa 40 kn po danu, a nitko nije kod nas duže, pa ni to nije baš nešto...
Poanta je u tome da sada radim, i općenito, kao da živim, samo za te kredite, bogte!A to je blago rečeno - koma.Jer ak već delaš, logično, oćeš imati bar nešto od toga, biti si u stanju nekaj priuštiti ali ja trenutno nemam ni za vražju čokoladicu u dućanu.Ak si Colu hoću kupit, moram kalkulirat da vidim dal mi stane u buđet za taj dan...Ono, koma.Prije su se oni odplačivali od mamine penzije, a sada su na meni - jer maminu penziju nismo dobili; ja radim a tati je rješavanje njegove penzije u postupku i dok se to ne riješi, nema niš.A rješava se već sto godina, i vjerojatno će još tolko, pa ajmo...
I najgore od svega - ovo nije najteže razdoblje kroz koje prolazim, a ne!Bilo je i puno gorih!Sad bar imam za ono osnovno, mislim - baš osnovno.A bilo je perioda kad nisam imala ni za to, i u tome je stvar.Bilo ih je previše.
Pa mi je već svega toga dosta...Ono, imam dojam da tek kako sam se oporavila malo i actually počela živjeti i malo si realizirati neke stvari u životu - bum!, ode opet k vragu.Velim, ne tako drastično kako je, sklopom nesretnih okolnosti prije bilo, ali dosta da te osujeti po mnogim pitanjima.
Nema puta, nema vozačkog, nema kučice s dvorištem...
Ajde, sad nek mi neko objasni - kako da JA sebi ušparam za npr. neko zemljište, na kojem bi gradila kućicu.Kako?Gdje?Ha?
A to mi je životni san.
U redu , godina dana se da prevalit, ma kak teško, a onda bu ipak lakše.No za neku konkretnu štednju ipak nedovoljno.
Kaj da radim?

***

Ipak, nakon cjele ove žalopojke i istresanja duše na blog, vaš Zagrebački Dušek ipak neće početi bjesomučno opsjedati okolo, tulivši nad svojom sudbom kletom, nego se ugiba na drugu stranu - slično se sličnim privlači, neh?Odnosno, način na koji razmišljamo uvelike određuje našu svakodnevnicu i iskustva koja u njoj proživljavamo, bilo dobra bilo loša.
Pa da vidimo malo taj Aladdinov princip...Svatko tko je gledao ili čitao nešto u stilu "What a bleep we know", shvatit će o čemu govorim.
O utjecaju nas samih i naših obrazaca mišljenja na našu realnost i svijet oko nas...
Zato pazite kaj mislite, a i ja ću!
Aladdinov princip zove se tako upravo po uzora na onog Aladdina i njegovu svjetiljku.Da bi mu se nešto ostvarilo, Aladdin protrlja svjetiljku iz koje tada izađe Đinn - Duh, i priopći mu svoju želju, a Duh je tada i ostvari.
E, pa tako funkcioniramo i mi, odnosno - funkcionirali bi da možemo utišati onaj "negativni" dio svog uma.Mi sami smo posuda, a naš Duh i Duša ona energija koja nas pokreće; a naš um onaj koji stvara sinkronicitete i privlači slučajnosti koje nam trebaju.
Po toj logici, trebali bismo biti svemogući, ali nismo - zbog?Zbog onog djela nas samih koji ne kontroliramo(negativne emocije); zabog uvjerenja da je nešto nemoguće, isl. Dakle, jednostavno, zaista jest stvar vjere a potom i uvjerenja kakvu ćemo si realnost servirati...

Evo, ja primjerice očito imam nekaj protiv bogatstva podsvjesno, ili sam totalno izromantizirala besparicu kao nešto plemenito još-bogte-pitaj-kad pa i dalje to vucaram dok se ne izexcaliburiziram od takvih perverzija, ili me u prošlom životu usmrtila vreća love bačena s kata meni na tjeme... Ugl., ako si hoću kaj promjenit - imam bogme vlastito dvorište tu za mest...

Pa još jedna jako zanimljiva stvar; vidite primjerice ovo - ako uzmete običnu vodu i upučujete joj misli - njena struktura se mijenja ovisno o prirodi upučenih joj misli, tako da ako joj šaljemo pozitivne misli, poput ljubavi, ili samo napišemo "hvala" na ceduljicu i stavimo na čašu vode - kristali molekula vode postaju prekrasni!S druge strane, ako joj upučujemo destruktivne misli, pune straha, sumnje, očaja, mržnje...pogađate - nastaje kolaps sisema, odnosno, vodaje sva nekakva žučkasta, čini mi se....

Čekajte, pokušat ću vam naći kakvu sliku ili nešto više o tome...

"After seeing water react to different environmental conditions, pollution and music, Mr. Emoto and colleagues decided to see how thoughts and words affected the formation of untreated, distilled, water crystals, using words typed onto paper by a word processor and taped on glass bottles overnight. The same procedure was performed using the names of deceased persons. The waters were then frozen and photographed.


Destilirana voda


Prije molitve...


Vodica nakon molitve


Voda iz lourdskog svetišta


Voda s porukom "you make me sick"


Ljubav


Voda s porukom "Thank you"

Eto, vidite sada1
Dakle, ako su samo naše misli u stanju učiniti ovo vodi, zapitajte se - što mogu učiniti nama?
Zato oprez!
Možda sada nisam ajbolji uzor ovakvog promišljenijeg razmišljanja i življenja, ali i sebe sad ponovno usmjerujem prema tome, kao i masu puta prije...
Jer, znate što?
Sve se ostvaruje, ponekad samo ne znamo u ovom trenutku načine na koje to može teći.Ipak, duboko vjerujem da postoji sila koja zna, veća od svijesnog dijela mene ili bilo koga od nas...Bog, Univerzum ili podsvjest, naš vlastiti Promatrač, možda...

Toliko za sada, a u međuvremenu si svakako pogledajte "What a bleep do we know" (ili, Koji k**** uopće znamo?") - imate na dvd-u u videotekama, ili si posudite istoimenu knjigu u knjižnici - i uživajte!
Ima zaista fascinantnih stvari unutra, od kojih neke već i znate, ali ima i puno toga novoga ili tek sada znanstveno dokazanog; o načinima utjecaja naših misli i osjećaja na pojavni svijet i materiju, naša niskustva u odnosima s drugim ljudima, isl.

Stoga -navalite!

A sada malo prezentacije mog nakita za ljude, ali i canine, ponosno nošenog na mojoj Lisi!
Feel free to order, of course!

Smeđe-zlatni kompletić(ogrlica, narukvica, naušnice), 120 kn

Naušnice, 30 kn

Moja manekenka sa show - canine smaragdnom ogrlicom , 50 kn

Ljubičasto-zeleno-zlatna show canine ogrlica, 60 kn

Bordeau show canine ogrlica, 50 kn

e-mail: ivana@ripup.hr
All jewellery hand-made by Ivana al. Mist
Model: Lisa

Lisa u maksimirskim šumama šafrana, pic by Mist

Prekrasni maksimirski divlji šafrani, pic by Mist

I, konačno dolazimo i na priču o biljkama s lukovicama!
Takve su česte a kako nam je polako došlo i proljeće, uparvo je njihova sezona cvata.Kuda god pogledate, možete vidjeti šafrane, a i ostale biljke iz ove skupine.Tako su kod mene primjerice i zumbuli u punom cvatu, narcise i tulipani krase placeve dok se kumice trse prodati vam pokoju lukovicu ili mladicu nekog od navedenog cvijeća...
Da, lukovice su trenutno vladarice ove cvjetne scene, sa sigurna sam, mnogo obožavatelja, pa da predstavim i njih u par rijeći!

I, kako rekoh, nastavak slijedi
Jučer sam, dakle, pokupila još jednu ružicu - čajevku, Double Perfume Th., koju sam i posadila

Sadnica ruže Double Perfume Th.

No, idemo redom...kako svatko tko je imalo luknuo ovaj blog može uočiti da ja izvodim i izrađujem sve i svašta, da nabacim malo tutorijalnog karaktera!

Dakle, šta vam treba za sadnju ruže u stanu?
Treba vam, kao prvo, dosta duboka i široka posuda - imajte uvijek na umu da većini vrtnih ruža treba cca oko 30 cm prostora i u dubinu i u širinu!To je prva stvar na koju treba obratiti pažnju, pa ukoliko se odlučite na sadnju vrtne ružice(najčeće su to čajevke ili penjačice) u stanu, svakako si nabavite dosta veliku posudu.
Pritom pomaže i ako ste imali baku koja je imala običaj kupovati npr. domaću svinjsku mast u velikim kantama Šalu na stranu, ovakve su kante estetski grozne ali po dimenzijama i dubini zaista idealne pa ih se isplati razmotriti za sadnju ruže...Sama kanta se može, naravno, i pofarbati i ukrasiti - to će i ovu moju sa slike najvjerojatnije zadesiti kad vani malo zatopli...

Zatim, treba vam i dosta zemlje; meni je konkretno za ovu sadnju trebalo oko 10 kg!
Također, kupite si i neko od tekućih gnojiva, kao što je Substral ili Guano, koji se vidi i kod mene na slici.Ova gnojiva možete dobiti u poljoprivrednim apotekama - imate jednu primjerice na Dolcu, pa kod Trga - u ulici Pod zidom, a imate jednu i na Maksimirskoj, blizu Zagrebačkog plavog!To je jako dobra stvar jer oplemeni zemlju i biljke imaju puno potrebnih hranjivih tvari što im olakšava da se "prime" i počnu zaista bujati!Naravno, ukoloko ste nabavili sdanicu i zemlju, a nemate pri ruci neko gnojivo, biljku možete posaditi i odmah i dohraniti kasnije, premda se preporuča imati i gnojivo odmah jer na taj način korijen možete dolijevati odmah prilikom sadnje, što omogućuje bolju disperziju hranjivih tvari.
Zatim, kod sadnje ruža trebate imati i dosta vode - one vole vodu, i nakon sadnje potrebno ih je obilno zaliti bar s par litara vode.Na uputstvima najčešće piše da treba 10-12 l vode, no ako ružicu sadite u kantu, poput mene, sumnjam da će vam baš sve to stati.Stoga, zalite s onoliko vode koliko je to za ovakve prilike optimalno.Meni je trebalo cca 3 litre; s tim da ja ipak ružu zaljevam više od jedamput tjedno, pa za više vode niti nema potrebe.Zemlju im ipak ne smijemo pretvoriti u močvaru!

Ovo bi dakle bio potreban pribor za sadnju: kanta(ili hamper, velika zdjela, isl.), zemlja, gnojivo, voda i naravno - sadnica.

A dalje vidimo sam postupak sadnje - prvo na dno kante nasipamo malo zemlje, te po njoj i malo šljunka, ako imamo - radi boljeg upijanja i propuštanja vode.Na taj način smo dobili svojevrsnu podlogu za korijen ruže, da ga ne bismo stavljali baš direktno na golo dno kante.
Zatim uzmemo sadnicu, i nakon što smo je oslobodili od ambalaže(osim u slučajevima kada se ambalaža ne skida - no tada to i piše na samoj ambalaži, ne brinite...), smjestimo je odprilike na sredinu kante, pridržavajući je jednom rukom, dok drugom počinjemo nasipavati zamlju oko nje što ravnomjernije sa svih strana...

Kada smo nasipali već dosta zemlje te je biljka fiksirana, možemo je pustiti i slobodno na ovom mjestu zaliti djelom vode koji smo si pripremili; na taj način voda lakše i ravnomjernije dospijeva do svih slojeva zemlje, što je posebno bitno kada se radi o ovakvoj sadnji kod koje trebamo puno zemlje; tada je i korjenu biljke lakše se napojiti, a i sama se zemlja bolje sliježe i poravnava!

I potom nastavljamo dosipavati zemlju dok ne pokrijemo i gornji dio korijena biljke što je posebno važno ako je vani ujutro još mraz i temperature su ispod nule jer se tada mlada biljka još može lsko smrznuti.Na ovaj način ćemo je zaštititi od smrzavanja a i kasnije će, kad se zemlja slegne, imati bolju ravnotežu, odnosno, manje će se nagibati kad poraste i oteža.
I tada, kada smo ružicu u cjelosti zasadili, slijedi nam još zaljevanje ostatkom pripremljene vode...

...te spremanje na počinak(o.p.a.: u ovom mom slučaju baš doslovno na počinak, jer dok sam došla doma s posla i završila sa svime već je pao mrak), na balkonu njenog novog doma

I, toliko od mene za sada.

U nastavku bloga biti će rijeći o njezi i uzgoju i drugih sorti biljaka na balkonu, pri čemu ću se osvrnuti, kako već najavih u prošlom blogu, i na sadnju lukovica!

Budući da mi je protekli vikend (a i danjašnji dan), obilježila sadnja ruža, ova tema je posvećena njima, ali i ostalom bilju koje imam po balkonu!
Kako sam veliki ljubitelj ruža, oduvijek mi je san bio posaditi svojih par ružica.Još od prošle godine sam u potrazi za sadnicama, onako, na mahove - kad se sjetim i imam vremena za pozabaviti se njima - njih nema, ili bi nalijetala samo na one male mini-ružice koje se često mogu naći tijekom čitave godine, i koje imam.Ne, ja sam si željela baš pravu, veliku vrtnu ružu - ali na balkonu.Imamo dvorište, ali kako se radi o stambenoj zgradi, nije mi to to...I ove subote konačno, prošavši kraj poljoprivredne apoteke "Pod zidom", naletila sam na sadnice.Naravno, jednu sam uzela odmah, a danas se vraćam po još dvije
Ova subotnja već je zasađena, i radi se o čajevki prekrasnih tamno-crvenih cvjetova; nadam se da će se primiti...Ta ružica bude nešto ovako:

Danas još idem po njenu "sestricu", isto čajevku ali malo višlju ružicu, crveno-žutih cvjetova, sorte "Double Parfume"...

...te po jednu penjačicu, ako naletim...Ili još jednu čajevku, ali bijelu, koju sam namjenila posaditi pored maminog grobeka.

Dakle, ruže obožavam, i svako ljeto, prolazeći pored dvorišta u mojoj ulici, razmišljam o svojim ružicama - sada su tu, i nadam se da će se primiti i procvasti

Sađene su u velikim kantama, odnosno, u hamperu gdje je stalo čak 10 kg zemlje, kao i cijeli korijen ruže.

Sljede moje slikice postupka sadnje ruže, a također ću postati i tekstove o uzgoju i održavanju nekih drugih ukrasnih biljaka, poput suncokreta, ljiljana, šafrana, bršljana, jaglaca, zumbula i lobelija - također stanovnika mog "vrta" (balkona ;-).

Nadam se da će ovaj post biti koristan svakom ljubitelju cvijeća, i da će poslužiti kao inspiracija još nekome tko nema svoj vrt a želi posaditi ružice - na balkonu

U sljedećim nastavcima stavit ću i fotke postupka sadnje mojih ruža u kantu , te više o biljkama s lukovicama i njihovoj sadnji, poput zumbula, šafrana, isl.!
Uživajte!