četvrtak, 27.11.2008.
Pada crni snijeg.. pada po nama..
Dodjoh danas na nashe 'staro' mjesto u nadi da chu te vidjeti. Ne znam zashto uopshte osjecham potrebu za tim. Jednostavno.. shta ja znam. Kontash ono....
Jebiga.
Evo uskoro che josh jedna nova godina, i pokoji rodjendan. Neko bi rek'o za godinu pametniji. Chisto sumnjam. Kako si mi ti? Ima li zime i snijega? Ne trebam ti govorit valjda koliko mrzim svaki Novembar? Ne znash zashto a?
Nema veze..
Sinoch sam stajala vani gledajuchi u nebo i bijelinu pahulja koje su padale. Bilo mi je jebeno hladno ali ono, volim taj prizor. Opet sam osjechala potrebu da te chujem, onako, prijateljski. Jache je od mene.
Sjecham se kad smo si krali po 5 minuta na telefonu, i samo tvoj izgovor mog imena mi je bio dovoljan da znam shta osjechash, i kako si..
Mrzim nostalgiju.
Fakat.
- 15:47 -
utorak, 25.11.2008.
Ponekad uhvatim sebe kako chitam neke stare stvari koje si napisao. Ponavljam ih u sebi tek tako, lagano, sjechajuchi se nekih stvari kojih se vishe niko ne sjecha sem mene. Pitash se zashto ih se sjecham? Teshko je dati odgovor na tako neshto. Ono chega se ne sjechash pada u zaborav, a poslije zaborava ne ostaje nishta.
Valjda tako spashavam djeliche sebe od nishtavila koje pokushava oduzeti i ono malo shto imam za sebe - u sebi.
Ne, nisam zaboravila iako ti ne pishem ovih dana tako chesto. Jednostavno nemam snage da se skupim na kamaru i dam si neki smisao kontash..
Kako si mi ti ovih dana? Jesi li sretan? Nadam se da jesi. Nadam se da neki novi ljudi gledaju tvoj osmjeh posvechen samo njima :) Nedostaje li ti ono nashe maratonsko svadjanje? :)
Ponosna sam na sebe. Nisam te mjesecima vech trazhila :) znam da ti je to kao olakshanje, i drago mi je shto jeste. Stvarno. Ma koliko ti mislio da me nije briga..
Znam da negdje.. daleko od mene postojish..
- 10:49 -
subota, 01.11.2008.
U snu se mozhe..
.. ulazim u auto, palim radio.. chuje se pjesma 'im a big big girl.. in a big big world.. its not a big big thing if you leave me..' i automatski me podsjeti na tebe. Znam ja da ti u stvari nemash pojma zashto me ta pjesma podsjeti na tebe svaki put kad je chujem, ali eto, htjedoh da ti kazhem.
Mnogo je vremena proshlo, i mnogo rijechi je ostalo nedorecheno, i ja josh uvjek neke zhelim da ti kazhem, ali ne znam kako. Nije to valjda vishe pozheljno.
Sjedim i gledam u prozor, kisha pada, kapljice ostaju na prozoru, skoro pa se vani i ne vidi, a ja i dalje gledam, ono, u prazno. Ne znam ni sama zashto. Valjda danas nije jedan od mojih dana.
Shugavo mi postalo kako god okrenesh :)
Zadnjih dana Berlin mi postao dom. Lijep grad za 'zaboravit' se. Kupih ti razglednicu, kao i uvjek.. samo ovaj put pred ulazak u avion za Amsterdam ubacih je u smeche. Nikome ona vishe nije potrebna.
Nadam se da te ovaj prvi novembar nashao u dobrom zdravlju, i josh boljem raspolozhenju. Nadam se da si sretan.
- 16:25 -