Dodjoh danas na nashe 'staro' mjesto u nadi da chu te vidjeti. Ne znam zashto uopshte osjecham potrebu za tim. Jednostavno.. shta ja znam. Kontash ono....
Jebiga.
Evo uskoro che josh jedna nova godina, i pokoji rodjendan. Neko bi rek'o za godinu pametniji. Chisto sumnjam. Kako si mi ti? Ima li zime i snijega? Ne trebam ti govorit valjda koliko mrzim svaki Novembar? Ne znash zashto a?
Nema veze..
Sinoch sam stajala vani gledajuchi u nebo i bijelinu pahulja koje su padale. Bilo mi je jebeno hladno ali ono, volim taj prizor. Opet sam osjechala potrebu da te chujem, onako, prijateljski. Jache je od mene.
Sjecham se kad smo si krali po 5 minuta na telefonu, i samo tvoj izgovor mog imena mi je bio dovoljan da znam shta osjechash, i kako si..
Mrzim nostalgiju.
Fakat.
Post je objavljen 27.11.2008. u 15:47 sati.