četvrtak, 21.04.2005.
Ponovo se javljaju neka instant prijateljstva, neki ljudi koji che otichi, neshto odnijeti, neshto ostaviti... ne promjeniti me.
Prepoznaju na mom licu samo bore smijalice, dive se snazi, hvale davno zaboravljene sitnice koje ni sama vishe ne primjechujem.. smijemo se nekim shalama koje samo mi u nashem instant kosmosu razumijemo, grlimo se, chak im dopushtam da mi tepaju... a zaboravichemo se kao da nikad nismo postojali i jednom kad se sretnemo nechemo imati shta da kazhemo jedni drugima...
Pomalo sam tuzhna zato shto to znam. Po malo sam potajno ponosna na to shto znam prije njih da smo i oni i ja jedni drugima unaprijed izgubljeni. Izgubljeni na nekom propushtenom pozivu, na nekom nedolasku, na nekom pogreshno shvachenom loshem danu, na nekuim susretima instant zhivota sa stvarnim zhivotom... Oni che biti razocharani mozhda kad najednom pred njihovim ochima posivim, ja nechu, jer znam, desilo se vech toliko puta...
Ispunjavamo dane jedni drugima, ispunjavamo zhivote, popunjavamo praznine umjesto nekih koji su otishli, koji su nashi zauvijek, chiji osmijeh treperi u toplom ljetnom danu, chije suze chujem kako padaju na jastuke i odjekuju, chije ruke nisu hladne, nekih koji su zauvijek nashi...
Lagala bih kad bih ti rekla da mi je svejedno, da me zagrljaj ne ugrije, da ne pozhelim na trenutak da pred njih saspem sve tajne, sve priche, da im odgovorim na sva pitanja, da im pokazhem ovo ludo srce koje voli za dva zhivota... ali ne smijem, bojim se otichi che i odnijeche ga sa sobom u neke nepoznate sobe, u neke tudje gradove i shta che ono ovako ludo i naivno samo, bez mene? Ko che mu kupiti masku da ga grije, ko che ga pustiti da voli i kada smije, i kad ne smije? Ko che ga hraniti mrvicama sreche, ukradenim poljupcima?
- 08:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Nishta?
Nishta, i opet nishta.. i kada mislish da je neshto, nije nishta.. jer postoji samo nishta, i nishta ga ne mozhe unishtiti.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objashnjavati... niti joj trazhiti razlog.. KO OPROSTI, ON JE NAJVECHI!
Snovi?
.. uostalom za snove se ponekad vrijedi pomalo zhrtvovati, ako nishta drugo tek da saznash da li su ti snovi zaista ono pravo, ili da trazhim druge...ili da kradem tudje...U svakom sluchaju treba paziti shta zhelis, mozhda ti se ostvari...
Slabosti - ti nisi imao ni jednu. Ja jesam - ja sam voljela!
Zhelim?
Da te poljubim u oke tvoje sanjive.. da osjetim okus suze, i dodir trepavice na mojim usnama. Da te zagrlim kao da chemo bit' vjechno zajedno.. i da te ljubim kao da chemo se svakog trenutka rastaviti..
Dugo se jesen gnijezdi u mojim sobama, i crni oblak dodje, i kishi danima..
I nema vishe nikoga, i zhivot klizi do vraga.. a slijez u malim loncima..
kad pogledam.. o tebi razmishljam..
Eh shto ti ja malo manje nisam voljela?
Eh, sada bih.. ovaj zhivot.. lakshe nosila..
Da sam te manje voljela..
Kazhu da bog je mochan, i ljude podijeli.
Eh, shto te rano moja meni ne dodijeli?
I sve shto lijepo napishem, ja tuzhnim srcem potpishem..
i sve shto taknem ochima... ti budish se u mojim mislima..
Life..
If you die you're completely happy and your soul somewhere lives on. I'm not afraid of dying.Total peace after death, becoming someone else is the best hope I've got.
Ako me ikada budesh volio, uchini to onako kako ja zhelim. Ako me budesh volio onako kako ti umijesh voljeti... vjerovatno chu te ostati zheljna..
Evo josh jedno ljeto odlazi..
sjechanje na tebe ne prolazi. Da li tamo postoji duga?.. a pod njom klupa za sjechanje. Pitam za tebe, znane, neznane.. Trazhim po ko zna koji put da prestane, da curi tuga u venama, da venem s njom ja godinama.. zbog tebe..
Neka mi oproste svi shto bili su kraj mene, i shto bili su samo moj broj.. I ja tek nashla sam se.. kad ti ode od mene.. i za sve njih ti kazni zhivot moj..
Razloge trazhim, mislim da ih znam.. kakva sam bila, toga me je sram...
Jedino je samo da si odavno sakrio put..