subota, 24.07.2004.
Odluka
Ustala sam u 9 jutros. Subota je. Vani tmurno, hladno, uzhasno. Osjecham se tako usamljeno danas. Ovaj vikend je tako tih. Nigdje nikoga da ubije ovu tishinu. Odluchila sam. Napushtam sve. Nema vishe smisla ova chitava situacija. Nije nikada ni imala do dushe. Vrijeme je krenuti drugim putem, ma koliko to teshko padalo. I koliko malo znachilo. Nisam josh sigurna kako da se odreknem svega u potpunosti. Kako da ubijem ovu ljubav shto osjecham. Umrijet che ona sama, vremenom. Nishta nije vjechno. Ljubav se treba hraniti. A moja je vech odavno toliko gladna..
Pozhelila sam biti sretna. U potpunosti. Nisam to odavno. Vech par mjeseci. Izgubila sam ono shto je moglo biti dobro. Zamijenila za neshto shto mi je jako nedostajalo. Za neshto shto sam mislila da che biti bolje ovaj put. Za neshto shto sam osjechala da je dio mene. A nije. Znam da nije.
Stojim sada ovdje, i trazhim novi put. Prazna. Ali i bez onog kamena koji mi je pritiskao dushu zadnjih dana. Ne mozhe se nishta na silu. Ne mozhe se dokazati nekome koliko grijeshi, ako taj neko to ne zheli da vidi. A ja vishe nemam niti snage, niti volje da ispravljam krive drine. Jer znam da se one ne mogu ispraviti. A ne mogu se pomiriti s tim. Moj zhivot ipak vrijedi malo vishe nego jedno pishljivo nishta. Vrijedi. Nekome je to i vrijedilo, prije. Samo shto ja to nisam znala vidjeti. Ljudi uvjek vide shto gube onda kada je jako jako kasno. I kaju se zbog toga. A ne treba. Jer i kada bi to ponovo vratili, bilo bi isto. Nebiste znali cijeniti, kao shto niste nikada. To sam osjetila na svojoj kozhi. Nisam bila cijenjena. Bila sam obichan objekat za koji se znalo da che uvjek biti tu, kada je potreban. Koji je mogao biti shutan kada nije trebao. S kim se moglo igrati. To sam bila ja. Da kazhem da me je stid.. ne. Nije me stid. Jer sam voljela. Bar sam mislila da je to shto osjecham ljubav. Jer sam zhivjela za minut proveden s osobom koju volim. A ta osoba nije voljela mene.
I sada pokushavam da krenem dalje. Ishla sam ja dalje mnogo puta, i taman kada mi je uspijevalo da prebolim, on me je vrachao sebi. A ja sam uvjek iznova vjerovala. Vjerovala sam da che svaki put biti bolje. A nije. I umorila sam se. Jako. Od svega. Ako on nije svjestan toga, i nije voljan ispraviti situaciju zajedno samnom. Ako nije spreman na neke kompromise, ako nije spreman pogledati mene.. ja tu nemam shta trazhiti.
Ja sam odluchila
da ostavim sve.
- 03:28 -