Manama
Jedna zena za dvodnevnu konferenciju treba najmanje tri para cipela, dva odijela, nesto za navecer, sportsku opremu, 2 litre kozmetike, i par knjiga, neka se nadje. Nakon sto sam jutro provela u dilemi koja odijela i koje cipele ponijeti sa sobom, otisla sam na dubajski aerodrom. Predam putovnicu, predam kartu i cekam da me teta chekira. Gleda ona putovnicu, gleda mene, lista i trazi, vrti glavom i zove nadredjenog. On pogleda moje dokumente i zavrti glavom. "Da li je Bahrain vasa konacna destinacija?" Nakon mog potvrdong odgovora, slijedilo je sljedece pitanje: "Da li imate pismo vaseg muza da smijete sami putovati?" Sok i nevjerica! Pa zar oni stvarno traze od mene pismo? Nakon vise od tri godine provedene u Dubaiu, prvi put me netko pita pismo na javnom mjestu! Objasnjavam im da radim, da sam doktor, i da po dubajskim zakonima mogu biti na muzevoj vizi i legalno raditi, ali nista od toga kad u vizi pise "Housewife-not alowed to work". Objasnjavaju mi da mogu na avion, ali da je bolje da imam pismo, jer cu mozda dozivjeti neugodnosti kad sletim u Bahrain. I tako ja organiziram pismo. Neka se nadje. Preponosna da bahrainskom policajcu kazem da me muz pustio, isla sam drugom taktikom. Pokazala sam mu doktorsku licencu, nabacila nevini osmjeh, i pustise me u zemlju-otok.
Nakon toga dva dana predavanja, radionica, ruckova i druzenja. Ipak, naslo se par sati vremena za razgledanje Maname, glavnog grada Bahraina.
Bab al-Bahrain (Vrata Bahraina) su nas docekala uspavana i oblivena poslijepodnevnim Suncem. Sagradjena 1945. i renovirana 1986. nekada su bila carinski terminal, a sada simbolican ulaz u stari dio Maname i uspomena na davna vremena trgovanja biserima i zacinima.

Ulice centralne Maname kao da zu zivjele svoje ime (Manama-uspavano mjesto), docekale su nas poluprazne, s nekoliko slucajnih prolaznika.

Neki od njih su se okretali za jedinom nepokrivenom zenom na ulici....

....dok je grupa lokalnih zena sigurna iza svojih abaya i marama nesmetano setala.

Rijetki su se zaustavljali pitati za cijenu zacina ili kupiti neku potrepstinu...

...a bolesni su u okolnim ducanima mogli naci eliksire za lijecenje raznih bolesti, od nadutosti i poremecaja probave do onih za vjecni zivot....

I za kraj, dzamija koja me podsjetila na crkvu...

Odlazeci prema aerodromu, nakon sto smo unaprijed ugovorili cijenu voznje (da nebi bilo zabune), ostavili smo uspavanu Manamu, razmisljajuci o guzvi koja ce nastati nakon zalaska Sunca.
|