Koferi, Amman, izbori...
Koferi
"...Laktom ce se ocesati o svakoga kako bi dosli do svog cilja, ugurati se u sve pore zivota, narocito tamo gdje je nesto kupuje-prodaje-sverca, sve sto je mutno s njima je blisko. Odrastaju na uzarenom kamenu, a medjusobno se razlikuju samo po tome jesu li u glavni grad odmaglili prije ili poslije gimnazije. Istinu govore rijetko, cak i kad se kunu Bogom, a u njega se kunu kad god treba i ne treba. Imaju posebnu fasadu od najskupljih robnih marki, a kuci ih rijetko posjecujete, jer u njima nema nista osim najmodernijeg kucnog kina ili neceg bijesnog u garazi. Druze se u zatvorenim obiteljskim krugovima i medjusobno stite ledja, tako da svaki problem brzo sklizne na drugog. Price o pretvorbama, mutne veze u Vladi i na visokim mjestima gotovo uvijek su vezane uz njih..."
Je li vam ovo odnekud poznato? Mozda ste prepoznali jednu neopravdano stigmatiziranu skupinu Hrvata u gornjem opisu, ali sjetite se da ovaj blog nastaje u Dubaiju i da pricu morate gledati sa bliskoistocne perspektive. Dakle, ovi nisu oni. Ovo su Libanonci. Kao sto vidite, lako ih je opisati u svega nekoliko redova, a ideja da ih opisem na ovaj nacin pala mi je na pamet u srijedu ujutro na dubajskom aerodromu. Petorica nas je krenula na jednodnevni-dvodnevni put u Jordan. Sirijac, Kurd, Libanonac, Indijac i Iranka. Koliko vam treba stvari za dvodnevni put? Pa taman toliko da u dvije carry-in torbe mozete smjestiti sve neophodno, pa i vise od toga. Kolegici sa perzijskim korjenima mozda malo vise, ipak je dama. Medjutim, u business loungeu smo svi cekali bas Libanonca. "Sigurno cekira svoja cetiri kofera!" - rekao je Sirijac, ocito empirijski potkovan u putovanjima sa Libanoncima. Stvarno, nas kolega je na dvodnevni put uzeo sa sobom ni manje ni vise nego tri velika kofera jer "nikad se ne zna sto se moze dogoditi". Nekoliko odijela za svaku prigodu, za svako po dva para cipela, nekoliko kravata, dvije trenirke za pojavljivanje u teretani, garnitura za jutarnju setnju... Nepisano pravilo je da je kolicina garderobe obrnuto proporcionalna pripremljenosti za sastanak. I uvijek isto, kad god na put ide neko iz Libanona. Naravno da smo trosatni let iskoristili za ismijavanje "sminkera" i od svih poslovnih putova, a u nasoj firmi ih ima na stotine mjesecno, bas ovaj put su Libanonci dosli na svoje. Povratak je ocekivano pomaknut za cetvrtak, a u cetvrtak za petak, no let za petak je bio pun pa je sve odgodjeno za subotu.
Dok se kolega sepurio po hotelu (iz kojeg nismo izasli) u nekoliko kopiranih Pierre Cardin odijela ja sam improvizirao sa svim mogucim kombinacijama koje se mogu sloziti iz onoga sto sam imao u torbi, a to se svelo na tri kombinacije: jedna kravata, druga kravata i bez kravate. Posebno je ucinkovito ako izmjene radite u svakoj pauzi. Srecom, odjedom se stvorila i jos jedna kosulja, pa se nesto moglo kombinirati. Ali od sada, na svaki put ide, ne bas libanonska kombinacija, ali definitivno ne ni prazan kofer.
Amman
Kako su pregovori sa Iracanima trajali od dorucka do ponoci Amman nisam ni vidio. Zapravo, vidio sam ga sa prozora na desetom katu Crowne Plaze. A od tamo se nema mnogo toga za vidjeti...

...nego samo djelovi metropole koja je izgradjena u drugoj polovici proslog stoljeca, prema pricama samih Amanaca, na temeljima rimskih rusevina i na tudjoj nevolji. Naime, u potresnoj drugoj polovini proslog stoljeca, Jordan je imao reputaciju oaze mira i gdje god bi se u regiji dogodio neki sukob hasemitski kralj Hussein je mudrom politikom usmjerio novac iz nemirnog podrucja prema Ammanu, od Palestinaca (koji cine 80% jordanske populacije), pa preko Libanonaca do Iranaca i Kuvajcana. Kad bi mu novca ponestalo, posegnuo bi za kreditima Svjetske banke, koji su opet kasnije mudro izbrisani uzajamnim priznanjem Jordana i Izraela, i tako je Jordan "plivao" ravnopravno sa naftom bogatim arapskim susjedima, iako u samom Jordanu nafte nema vec zive od trgovine, fosfata i cuvanja tudjeg novca na sigurnom mjestu.
Dakako, to ne znaci da u Jordanu nemate sto vidjeti, sam Amman i njegov rimski amfiteatar, anticku Petru i mnoge ostale znamenitosti koje se protezu uz rijeku Jordan i Mrtvo more, sve do wadija koji vode do luke Aqaba na jugu (sjecate li se Lawrencea od Arabije?). Fotoaparat nisam nosio, tako da i na ovoj jednoj slici koju vidite mozemo zahvaliti mom starom Siemensu S65, pa vam necu skidati slike sa interneta, jer cu se svakako vratiti u Jordan, na detaljni pregled.
Saznavsi da cu ici u Amman, moj prijatelj Mohammad, koji je trenutno na tecaju u Milanu je naredio svojima da mi pokazu grad. Zadnjeg dana, kada su zavrsli pregovori, ljubaznoscu obitelji Tabari vidio sam Amman u nekoliko sati, od superbogatog brda Abdoun na kojem su velike rezidencije i ambasade, do sirotnjskih djelova koji se nalaze cak i u samom sredistu Ammana, pored kraljeve palace. Osim obilaska, isprobao sam palestinsku kuhinju (janjetinu u jogurtu) na rucku kod Tabarijevih, tipicne palestinske obitelji koja je nakon odlaska iz rodnog Tiberiasa krenula od nule, preko skolovanja u tadasnjoj Jugoslaviji i dugog "gastarbajterskog rada", da i se danas skrasili u velikoj cetverokatnoj vili u elitnom zapadnom predgradja Ammana, odmah pored rezidencije bivseg kralja Husseina.
Izbori
Danas je veliki dan za bliskoistocnu demokraciju. U Emiratima se odrzavaju prvi demokratski izbori za Vijece Emirata. Slozeni postupak uvelike olaksan najmodernijom tehologijom provodi se u dva stupnja, slicno kao u SAD. U prvom stupnju gradjani prenose svoja prava na tzv. Electorial College, cijih oko 6200 clanova imaju ulogu americkih elektora. Medjutim, dok su u SAD elektori stranacki i po sazivu elektora zna se konacan rezultat, ovdje se prijenos glasackog prava radi na mjesnom, plemenskom, obiteljskom ili nekom drugom principu, a svaki pojednac moze i samostalnom odluciti kojem clanu Electorial Collegea ce dati glas. U drugom stupnju kandidati, koji su prethodno izlozili svoje programe, lobiraju samo kod clanova Electorial Collegea, nema masovnih skupova i okupljanja. Naravno, samo "lokalci" mogu birati, biti birani i biti clanovi Collegea. Oko 2200 clanova Collegea iz emirata Abu Dhabi i Fujeirah su glasovali danas, Dubai i Ras Al Khaimah ce to uciniti sutra, Sharjah, Umm Al Quwain i Ajman dan kasnije.
Vijece Emirata ce imati 40 vijecnika (Abu Dhabi i Dubai imaju po osam, Sharjah i RAK po sest, a ostali po cetiri vijecnika). Samo polovina ih se bira na izborima, ostale imenuju sheici.
A sad ozbiljno, sutra cemo o Sana'i.
|