Dubai2

Botanika - prvi dio

Dosao je konacno i dugo planirani dan u kojem smo odlucili nas novi dom oplementi biljem. Istini za volju, vec smo i ranije imali nesto malo bilja, ali to je bila samo nasa dvorisna tratina i dvije suho-sive palme, na koje je vlasnik kuce (vrag ce ga znat zasto) posebno ponosan. Sad su to dvije ruzne male palme, za 10 godina ce to biti dvije ruzne velike palme. Ja sam pak ponosan samo na travu. Pa nije mala stvar docekati Bozic lezeci na svojoj travi...



Bilje je najblize na Jumeira Beach Roadu, a najjeftinije u Sharjahu, a mi smo nasli zlatnu sredinu. Blizu i povoljno je odmah pored Garhudskog mosta, zadnje skretanje desno (za one koji dobro poznaju Dubai). Ili odmah prekoputa Grand Hyatta.



Nakon malo trazenja, pri cemu smo usred pustinje, na moje cudjenje, naletjeli na brodogradiliste, stigli smo do rasadnika. Cemu se ja cudim, pa trenutno najbolji hrvatski brodograditelj je iz Oroslavja, predivnog zagorskom mjesta sa dragim ljudima, izvrsnom kuhinjom, urusenim dvorcem, losim vinom i jos gorim nogometasima. Dakle, rasadnik se proteze na povecem prostoru i uglavnom se sastoji od malene nastambe i velikog skladisnog prostora.



Ispred nastambe je jeftinije bilje...



Onda ono nesto skuplje ispod tende ili negdje sa strane...



I onda kako ulazimo sve vise unutra sve je skuplje i vrijednije...



Da bi na kraju unutra bilo ono najskuplje...



Primjerice, limuni i narance su od 30 do 50 kuna, oleander 15 kuna, a ova palma, kad je malo veca dodje i do 5000 kuna. Kad se malo bolje podsjetim, jedu takvu ima nono na teraci. Pusaci u nasoj obitelji tresu pepeo od cigareta u nju. Ne bi sigurno, da znaju koliko kosta. Srecom, moj nono Mondo ne cita blog, pa nece ovo vidjet... Svakako, raspon cijena je velik. Primjerice, na ovoj slici vidite Miriam i Gernota, nase njemacko-austrijske prijatelje kako sa osmjehom na licu biraju boje ovog jeftinog sarenog cvijeca koje kosta 1.60 kuna po komadu...



...a na ovoj slici vidite Gernota, a da mozete "slusati" sliku culi bi repertoar najsocnijih amerikaniziranih stajerskih psovki nakon sto je saznao da ako zeli ovu palmu (koja mu se, inace, jako svidjela) mora izdvojiti 3500 kuna.



Posto se meni nije dalo cjenkati, ja sam isao okolo i razgledavao, pa posebno me je dojmio izbor nekoliko vrsta blitve, od cega se posebno izgledom, bojom, kvalitetom, aromom i inim osobinama isticala "Podgorska blitva" koju cak ni laik ne moze zamjeniti sa nekom drugom, nepodgorskom, blitvom. :-)



Uostalom, nije ju vlasnik uzaludno stavio na pocasno mjesto, izmedju drveca zivota....



...i bonsaija.



Dok sam se ja bavio ovim plemenitim drvecem, ostatak ekipe je radio prasinarski posao. Netko se trebao pobrinuti za logistiku, i kupiti..., hm, ja bih rekao "pitare", moja draga je imala svoj naziv, a ni Miriam i Gernot se nisu usaglasili oko imena na njemackom jeziku, pa smo svi skupa koristili rijec "pot".



Gotovo svi. Naime, ljubazni prodavac Shefeek je koristio samo rijec "Yes, yes!" kao vrhunac engleskog vokabulara i univerzalni odgovor na svako pitanje, tako da je zapravo imao u ponudi sve sto smo mi trazili, samo je nakon nekog "Yes, yes!" to i izvadio i pokazao, a nakon nekog drugog "Yes, yes!" bi samo nestao, kao da nije njegov posao. "Yes, yes!" pa ti pogadjaj, a vec smo naucili da se body-language ovdje ne koristi, jer za svaki odgovor imaju isti kruzni potez glavom kao Mariolino u istoimenom crticu. Sad sam se sjetio autora bloga dubai.blog.hr, koji je jednu konverzaciju prekinuo nakon sto je Pakistanac 77 puta uzastopno na svako pitanje odgovorio sa "Yes, sir!", pitanjem na hrvatskom: "A jesi li ti malo blesav?" na sto je Pakistanac opetovao "Yes, sir", cak i sa osmjehom na licu jer je shvatio da se radi o njemu...

Nismo se makli od auta, prosli smo tek tri-cetiri rasadnika, a vec smo umorni...



...a ispred nas. Stotine, tisuce, milijuni biljaka.... (I u daljini stadion Al Wasl.)



Ali, moramo ici dalje. Misija je jasna (samo meni), ove palme, macuhice, kaktusi i slicno su samo maska. Trazi se nesto posebno! Kazu da to ima samo Oakland Nursery...



Stvarno svega ima u Oaklandu, ispred je sve slozeno sa smislom za red...



...unutra ove palmice i sobno bilje za 50-ak kuna...



...iza narance, mandarine, limuni, grejpovi, limete...



...ali nema onoga sto ja trazim. Nakon pola sata ignoriranja, obratio nam se prodavac. Do tada je lezao u lezaljci, lijevom rukom je drzao mobitel, a kaziprstom desne ruke je "turpijao" nesto izmedju palca i susjednog prsta na desnoj, u ovom stoljecu neopranoj, nozi. Nesto boljim engleskim od Shefeeka, uputio nas je na susjeda, Libanonca.



Kud bas kod Libanonca? Njih izbjegavajte kad god mozete. Jos prije odlaska u Dubai, moj dragi prijatelj koji je tu proveo 12 godina, a porjeklom je iz Zenice, mi je rekao da se klonim Libanonaca. Onda je jednog dana u prosincu dosao sa svojom novom curom i od tada ne smijemo spominjati Libanonce. Ali, generalno, osim nje, ostali me nisu bas dojmili. Naprotiv.



Ali ovaj Libanonac ima, ono sta sam trazio. Cak nije napasan i dosadan kao onaj njegov zemljak koji mi je htio uvaliti auto: "Aj, Anton, aj kriscan lajk ju, aj never ciit ju, aj kriscan, dis gud kar, ekspat inglis ticer driven...". Na Jakusevcu je fenomen da su svi izlozeni automobili proizvedeni te godine koje pise u knjizici, ali u prosincu, a u Dubaiju je fenomen da je 70% vozila na prodaju prethodno posjedovala engleska profesorica i da je auto jako ocuvan i da nikad nije bio u pustinji. :-)
Bilo kako bilo, ovdje se moze izabrati ono sto sam trazio. I kupio sam. Moze netko pogodit sto?



Ocito, kupili su i ostali. Bio je to dan kada je Chevrolet bio premalen.



Medjutim, samo sat vremena kasnije, Gernot i ja smo bili u Ferrarijevim crvenim kombinezonima na go-karting stazi. Onda smo tek vidjeli sta je zapravo mali auto. Niti metar i pol, sa dva motora i luda jurnjava po stazi. Kao na Grobniku... Nazalost, slika nema, a tko bi ih u toj jurnjavi i napravio?