Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

subota, 05.01.2013.

Inspektiraj ovo

Maksimalno sam alergična na ideju da si netko, bilo tko daje za pravo zabadati njušku u moje stvari. Tako da recimo kad susjedi po inerciji pitaju: „Kuda?Jel u šetnju?“ Redovito od uha do uha nasmijana kažem: „Ne“ i prođem dalje.
Kad netko kog se to ne tiče nazove i onako zdravoseljački ni bu ni ba pita di je ovaj ili onaj kažem: „ Vani“. Pa si ti misli di je to vani.

Jednostavno mrzim kad se zabadaju nosovi di im nije mjesto i takvo ponašanje nikad ne nagrađujem odgovorom. Ne zato što imam topničke dnevnike u posjedu nego ne mogu doći sebi da je ljudima tak normalno ispitivati gluposti koje ih se u krajnjoj liniji uopće ne tiču niti su od bilo kakvog značaja za njihov život. E to je kad su ljudi oko mene nekulturni i ponašaju se ko besposlene babe na klupi uz cestu dok nadgledaju kud mladež iz susjedstva ide i kad se vraća. A kad se država/institucije počnu tako ponašati...onda bi možda svatko normalan ostao bez teksta.

Na sreću takvih ovdje nema. ..+ moja pomalo konfliktna narav nekad jednostavno moli razlog da pravi cirkus. Ne moram se ni našikat da pravim haos.


Dakle inspektori koji hodočast okolo i traže ljude račune su mi posebno interesantni ovih dana. I oni kao imaju ovlasti kazniti onog tko po izlasku iz salona, restorana, kafića, trgovine nema račun dobiva novčanu kaznu.

Hipotetska situacija, ulazim u ćevabđinicu i pitam majstora za rešoom: „Imate li sojaburger“? Na što on odgovori:“ Nemamo“. Pozdravim i izađem van. Nemam račun, jer nisam koristila uslugu lokala. Vani me uhvati inspektor i kaže: „Molim vas račun“. I nakon kraće rasprave mi opali kaznu.

Ne znam doduše na koje ime, jer nema nikakve ovlasti dobiti moje osobne podatke. Odakle bilo kome pravo da me traži račun? Jesam nekom nešto ukrala? Ako jesam zaštitar će me odvući u sobu za ispitivanje i nakon što mi slomi duh taktikom dobar, loš, zao i kojim strateškim šamarom iznuditi priznanje.

U suprotnom klonite se moje vrećice s tabletama za smirenje i rumom jer ovoj valkiri se ne želite zamjeriti.

Zbilja, ne želite dragi inspektori. Ovo se po novom kaznenom zakonu možda može shvatiti kao prijetnja, ali vjerujte nije, to je obećanje.

Trgovac je dužan izdati mi račun. Ja s tim računom mogu ako mi je ćef obrisati guzicu.


Dakle plan je sljedeći. Ako me inspektor spopadne u posjedu prehrambenog artikla ili više njih, to što sam kupila pojesti na licu mjesta. Ako se spominje čiko koji je pojeo cijeli trapist na granici kao urbana legenda, nek novi spjev bude o curi koja je pojela kilu badema i na licu mjesta umrla od trovanja cijanidom(mislim da to nije moguće, ali dala sam malo mašti na volju).

Idući scenarij koji uključuje ono što ne mogu pojesti je onaj u kojem sjednem na pod i zahtjevam da zove policiju. Kad odnosno ako policija dođe uvidjeti koja budala maltretira sirote inspektore inzistiram na nalogu jer ni oni nemaju pravo zabadati nos u moje neprehrambene artikle.
I dalje sjedim na podu. Izazivam ih da me ponesu i dalje protestiram sjedenjem. Policija me ne može u tom položaju staviti u auto pa me zavežu za krov.

Pri svakom skretanju vičem weeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.

U policiji tražim pravdu više sati i protiv mene biva podnesena tužba za ometanje javnog reda i mira. Ja podosnim zahtjev za azil u Norveškoj oslanjajući se na ideju da me hrvatski represivni aparat maltretira kao čovjeka i građanina jer sam protiv ulaska u Europsku uniju. Oni će razumjeti.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi