Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

utorak, 29.11.2011.

Nisi primijetila da sam se šišala?!?

Frizeri su čarobnjaci koji se kriju među nama bezjacima i otkrivaju svoje moći samo dok škarama rješavaju sve vaše probleme.

Frizer ima moć otkloniti tugu i izliječiti depresije, umiriti uznemirene i uljepšati zapuštene, frizeri su igrači iz sjene koji čine sve ono što skupa psihoterapija ne može.

Ma frizeri su zbilja fantastični ljudi koji izgleda za široku populaciju čine čuda po pitanju trenutnog doživljaja sebe.

A i mislim, imaju tu vilinsku prašinu na škarama od koje osoba netom nafrizirana sjaji

Pa sad…da jesam primijetila…nisam…što da lažem…


Prvo jer moje tehničko oko doista nije uočilo promjenu od 3.77mm na nečijoj pola metra dugoj kosi kao ni pramen+ u superšatiranoj grivi na kojoj ima pa brat bratu 4 različite boje, a drugo…jer me hmmm nije briga? Shvaćam ako je netko drastično promijenio izgled, pa oke, uoči se htio ne htio ako se Matovilka transformira u Šinejd, ali ovo je jednostavno smiješno.

Još jedna meni interesantna vrsta ljudi (jer sve dosad opisane jednostavno nisu bile dovoljne) su ti koji pate od sindroma kojem još nisam smislila ime. Ali hoću sigurno, obećajem
.
Zapravo, ovo se gotovo isključivo odnosi na ženske ljude, ne sve ženske ljude jasno, ali da, poneki ženski ljudi imaju ove probleme.

Pri dolasku od frizera trebale bi svirati fanfare.

Dakle dva reda fanfara, desno od vrata paž koji će ih otvoriti.

Zbog recesije imenujemo jednog paža koji će trčati otvarati vrata ispred dotične, moramo svi podnositi teret krize.

I može i jedan onaj u tajicama koji drži svitak od dva metra i čita ime princeze današnjeg dana.

E pa kad se koja od dama ošiša i opitura kao ona s plakata koja je najbolja kad je najteže, ali joj se nikako ne mogu sjetit imena od silne ignorancije, onda ću primijetit, i svoje primjedbu iskazat jednostavnim ali efektnim padom u nesvijest.

četvrtak, 24.11.2011.

Molim da mi netko objasni što su to profesionalni probiotici i kome su namijenjeni?

srijeda, 23.11.2011.

ma čisto ko suza, kad vam kažem...

Perverzija je da balavac od 13-4 godina u nekom tamo podmlatku nekog nogometnog kluba koji igra neku 4.ligu ima lovu koju pošteni hrvatski radnik može sanjati. Iz perspektive roditelja mi nikad nisu bili jasni oni koji su forsirali zanimljive cifre za svoju djecu koja su još bila u školi. Sport je sportašima, pogotovo u mlađoj dobi zabava puno više nego posao, i kad umireš radiš nešto što voliš i zato taj novac klincima ne ostavlja dojam zarađenog. Svaki od tih klinaca misli, e pa ja igram zezam se ovo ono i dobijem više nego netko tko radi. Jesam li baš lud raditi??

Ako ta zabava donosi puno novca klinci se pogube, nisu svjesni da je to što rade zapravo krvavo i mahom ne završavaju nikakve škole, ne zato jer su glupi nego zato jer vide da novac dolazi i bez toga i zašto se truditi oko nečeg kad vide svoje roditelje kod kuće koji rade pa baš i nemaju bog zna što. Još je bolje ako gledaju svoje roditelje koji su završili neku školu, a nemaju gdje raditi. A oni zarađuju.

E sad, kad to dijete ode u neku prvu ekipu nečeg i počne živjeti od svoje igre i kad ima obitelj o kojoj brine, on je na papiru možda preplaćen iz perspektive svakog od onih koji rade puno radno vrijeme za minimalac, koji ne stiže na vrijeme uvijek. I ja se slažem.

Jebeno su preplaćeni, ali se zaboravlja jedna stvar. PDV se plaća odmah. A njihova plaća kad dođe. PDV takvih ugovora nije zanemariv.

Zanimljivo mi je što ljudi kažu buhu jadni fudbaleri, baš mi ih je žao. U svakoj drugoj situaciji ja bi rekla tko ih jebe, ali ljudi imaju ugovore koji su sklopljeni na toliko i toliko. Ugovori nisu ispoštovani. Bez obzira radilo se o ugovoru na 2 ili20 tisuća kuna. On nije ispoštovan.

Sasvim je druga priča o tome mislite li vi da je nogomet glupost. Pa onda jedna priča o tome zaslužuje li taj nogometaš tu lovu. Ima jako puno priča. Ali ni jedna nema veze sa savezom.

Molim samo nekog da mi objasni a što pobogu ima veze sa savezom osim članarine savezu i toga što gule kožu kad igrač ide van iz zemlje. Što je svrha saveza?Kakvo je to nadzorno tijelo i čega?

Jer oni ne nadziru isplate plaća nogometašima i taksi sucima, oni nemaju veze s namještanjem utakmica niti rade na sprečavanju toga, oni je rade ama baš jebeno ništa.
Umalo bi se dalo pomisliti nešto blasfemično kao da svi klubovi i svi igrači postoje tu da bi savez imao kako upotpuniti svoje vrijeme između dva obroka, a ne da bi pazili na regularnost natjecanja da bi se zaštitilo igrače. I onda zašto da vam uopće idem pričati o odbojci kad u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu ne cvatu ruže

četvrtak, 17.11.2011.

Ignoriranjem do zdravlja

Nisam za prosvjede, nema to smisla više. Niti to više koga zanima, niti se ljudima da. Čemu prosvjedovati kad ekipa koja je kriva zato što se prosvjeduje sjedi u svojim foteljama i boli ih dupe, za one koji prosvjeduju, ne od sjedenja, udobne su fotelje.

Da potičem na nerede nisam luda. Možda neće naći 10milijuna eura navodnog mita, ali mene će naći i optužiti da potičem javašluke.
Istina jedina metoda za koju mislim da ima smisla je čekićem po glavi stanovnika sabora i vlade, pa da vidimo koliko će se brzo riješiti stvar. I potom uvođenje diktature, ali samo da bude jasno, ja NE POTIČEM na cirkuse.

Za građanski neposluh žao mi je što moram reći ali društveno smo infantilni. Ghandi bi vjerojatno podilkanio da s Hrvatima pokušava svoje građanski neposlušne metode.

Bilo bi sasvim efektno bojkotirati trgovine koje ne plaćaju radnike, tvornice koje ispuštaju otrovni otpad u pitku vodu, podizati novac iz banaka i ne dat im da vrte i zarađuju na nama, a kamatama gule kožu, ne točiti benzin, ne trošiti struju tjedan dana. Bojkoti su krasno i efikasno oružje koje nažalost ima vrlo visoke zahtjeve na ljudsku infrastrukturu. Pa se zalažem i za to da svatko izađe na izbore makar glasao za Paju Patka. Glasati za nikog nije isto što i ne glasati u opće.

Glasati za nikog je poruka. Ne glasati je lijenost. Ili kako mi se pokušava ovih dana objasniti građanski neposluh. Kad je riječ o neposluhu jednog građanina sumnjam da ima isti efekt:D

Nego dakle predlažem sljedeće!


Ako ste raspoloženi za budalaštine za koje ja budem raspoložena ugasite ton na tv-u i sinkronizirajte dnevnik.

Nagađajte što će sljedeće otvoriti.

Koji broš će biti idući i kakvu simboliku će nositi u sebi(broš dakako).

Dok maše prstom vičući da neprijatelji žele crvenu Hrvatsku promijenit postavke boje na tvu i gledajte ju crvenu.


Ili ju samo ignorirajmo. Počela sam s akcijom ignoriranja premijerke i širim akciju svim ljudima dobe volje. Mogu ja i sama, ali to je onda građanova(zapravo građankina)osobna zajebancija a ne akcija za dobrobit pučanstva.

Ignorirajmo ju zajedno možda nestane.

Znate u crtićima kad jako jako zamislite nešto i to se ostvari. Koeljo dokaži više kad nešto dovoljno jako želiš da se svemir uroti da to dobiješ.

Ako ju svi onako jako jako ignoriramo, možda nestane.

Javite kako je prošlo.

četvrtak, 10.11.2011.

Pranje savjesti 20kuna

Vrte se često oni promidžbeni spotovi kojima je valjda svrha i namjera da vas šutnu u želudac i oko vas plešu dok ste na podu.

Vrlo skupi deterdženti za lovu koji uzimaju stvari koje direktno ili indirektno bole ljude i time igraju na one zadnje karte suosjećanja koje nam nisu izlizane konstantnim pretjerivanjem u korištenju za sve i svašta.

Kad imate reklamu gdje vam netko ponovi broj telefona xyz puta i kaže djeca ne misle da niste htjeli nazvati , oni misle da se niste mogli sjetiti broja. Makar svi znamo da će novac koji donirate na taj način pojesti T-com, ljude boli činjenica da djeca pate. Kakvi god možda jesmo u svom svakodnevnom životu vrlo mali broj je onih koji mogu reći da ih ideja gladnog, napuštenog, zlostavljanog, bolesnog djeteta ne boli, da ne smeta njihov dnevni život i da im ne zvoni u glavi…a jebote pa danas sam popušio, popio kave, kupio novina, torbu, ovo ono….

Najgori trenutak je kad sjedim negdje na kavi i dolazi mi osoba koja prosi, ne zato što u većini slučajeva ne dam neku lovu…nego me smeta što mi se time daje na znanja. Da licemjerna sam, zbilja ne želim takav podsjetnik da mi je super u životu i da je mnogima puno gore i da na taj način preživljavaju. Vrlo često prose ljudi koji su sposobni raditi, jedna poznanica je tako ženu ok 30ak godina koja je prosila uputila da joj počupa travu ispred kuće za 100kn, ispred kuće govorimo o parkiralištu koje je popločeno i bilo je malo trave između ploča…moram li reći da nije htjela? Bilo je lakše obići još 50kuća da se dobije tih 100kn.

Neki ljudi će zbilja napraviti sve da ne bi morali raditi ništa, ali opet idem s pretpostavkom da ljudi prose iz potrebe, a ne iz lijenosti, da to ne bi radili da apsolutno ne moraju. Idem od sebe i razmišljam kako im je vjerojatno to teško.
Teško je i onima koji sviraju, makar oni ne traže ništa, rade za to što dobiju, ali ostaje činjenica da sviraš tu jer moraš, a ne jer ti se eto svira, a ponos je najveći centar boli za većinu.

U Beogradu sam vidjela pored obilaznice Ciganku (ne znam, je li to predrasuđeno ako navedem da je Ciganka) s troje djece kako obilazi aute…meni je istog trena pao mrak na oči…dijete od tri godine se muvalo okolo i podlijetalo pod aute…dala bi joj sve što sam imala kod sebe samo nek se makne otale da joj netko ne ubije dijete…prijatelj koji me vozio je rekao da ne budalim, da će si napraviti novo. Tako se to jednostavno radi rekao je, otvori prozor i ode torba, pa ju ti ganjaj po obilaznici, tebe će auto drmnit. Predrasuda ili? Svakako da je…a sad je li sasvim besmislena…pa i nije pokazalo se malo kasnije.

U Pragu je bilo valjda nešto najgore što sam ikad vidjela(što možda znači da sam vidjela malo, tko će znati)…oni ne samo da prose…oni prose s glavom okrenutom prema podu…ja sam to gledala kao maksimum poniženja i pitala se kako je tom čovjeku. Opet ni jedan od njih nije bio invalid, većinom su bili relativno mladi…i zašto to rade…je li moguće da nemaju alternative. Sobarica. Prvih 10ak sam se rastajala od duše…onda sam skužila da 11.ima psa…dakle on kleči s licem prema podu i grli psa (jer valjda je narod naklonjeniji čovjeku sa psom kao svjedokom karaktera), dakle čak je i ova sobarica shvatila da je to jednostavno način rada. Nešto što sobarice baca u depresiju i navlači im osjećaj srama – jer ti se zajebavaš, putuješ, a on ovako živi.

Pa je sobarica u jednom trenutku shvatila sljedeće…ti popravljaš kompove, on radi ovo.

I ima više para u džepu nego ti.


Postoji to nešto što oni zovu senzibilizacija javnosti…ako vam pokažu ožiljak od operacije srca na djetetu da će vas to kako kažu senzibilizirati, da ćete postati svjesni njihovih problema.
Iskreno, ja ne postajem svjesna. Postajem ljuta. Jako jako ljuta. Jer igraju na moje suosjećanje na ovako grozan i plitak način.

Što je iduće? Pretučeno dijete u promotivnom spotu za borbu protiv nasilja u obitelji?

Takav kontraefekt mi se čini da je puno češći od željenog efekta. Mislim da je to čisto navikavanje… Oguglaš. Oguglavanje je nužno evolucijsko rješenje od preizloženosti nečemu.
Zamislite radnika u šećerani koji kuka cijelo vrijeme da mu smrdi, što bi taj napravio? Pola radnog dana bi otišlo na kuknjavu. U tvornici papira su mi se kolege rušile i trčali van na zrak, ljudi koji tamo rade su radili i smijali nam se.

Jednostavno se navikneš.

Navikneš na manjak svjetla, višak buke, navikneš da ti netko donosi ruže svaki dan, ne veseliš se što ih donosi, ali se naljutiš kad ih ne donese, jer nešto fali, kako god okreneš ljudi se naviknu.
Svaki višak poticaja se vrlo brzo počne ignorirati. Kad ti tijekom sat vremena na kavi dođe njih 5 s tužnom životnom pričom šanse da će onaj 5.dobiti nešto su praktično nepostojeće. Kao i šansa da ćeš za 5.imati razumijevanja. Ne zato što je gori nego prva četvorica,ne zato jer misliš da je manje iskren ili da mu je manje teško, nego jednostavno, dosta je brate bilo.

Logika nalaže da će s takvom senzibilizacijom javnosti ljudima biti svejedno. Da ćemo imati prosjaka na svakom uglu, što profesionalnih po struci, što onih koji zbilja rješavaju tako neke svoje trenutne probleme i nemaju alternative…super smo se senzibilizirali.

Toliko smo senzibilizirani da ćemo uskoro prelaziti preko leša jer žurimo na posao, a on vjerojatno fejka. Jer on je ionako fejk i nebitan. U svijetu bez smisla smo jebeno retardirana vojska mrava, zašto kažem jebeno retardirana? Jer mravi znaju što rade. Mi nemamo pojma ni što radimo ni gdje idemo. Ali smo senzibilni.

Nadam se smaku svijeta, ovaj mi se kompletno više ne sviđa.

utorak, 01.11.2011.

Di si kume, kućo stara?

Puno se govori, a bome i često o komercijalizaciji blagdana. Pa tako kažu da je Božić iskomercijaliziran. Je, sigurno.

Ne gledam to iz perspektive vjernika jer ako je nekom promaklo vjernik nisam, ali kod mene se sve slavi. Oba Božića, oba Uskrsa(osim ak ne padnu na isti dan, onda se nasekiram jer me ošteti kalendar za kolače), pa spomenem se i svetog Nikole, i jednog i drugog (uporno stavljam cipelu u prozor, ali valjda me gore spomenuti Nikola ignorira jer misli da nisam dijete ako nosim 42, e pa Niki dragi, jesam), u srednjoj školi sam slavila i Bajram. Legica je Muslimanka pa smo nas par to obilježavali, onako, zbog nje i iz fore, vjerojatno bi i sad bilo tako da se još družimo ili da sam ja zapamtila kad je Bajram.
Dobro mi dođe i kineska nova godina zašto da se lažemo…


Pomalo mi je blesavo kad mi netko nabaci argument kako je licemjerno slaviti blagdan crkve koje nisi pripadnik. Slavim rođendan? Zašto, jer mi je netko rekao da sam tad rođena? U čemu je fora? Zbilja ne smatram da je nužno vjerovati u rođenje Isusa Krista da bi Božić provela s meni dragim ljudima u malo ležernijem tonu nego što je to nekakav radni dan.

Ja sam najveće dijete na svijetu, bor postavljam početkom prosinca i traje dok me ne natjeraju da pospremam ukrase, lampice su na prozoru cijele godine. Imam svoje razloge zašto nešto slavim, i totalno ne smatram bitnim vjerovati u razloge onog tko je to stavio u kalendar točno tog datuma da bi ti dani bili blagdani u pravom smislu. Ili zapravo praznici. Kad već cjepidlačim. Ne kužim Valentinovo.
nije mi jasno
Ubijte me, ali ne kužim i ne kužim.

Prvo mi nije bilo jasno otkad je to fol bitna stvar, a drugo mi nije jasno što ti ljudi rade ostala 364 dana u godini u svojim vezama? Tko voli nek izvoli, ako će mi netko za Valentinovo napraviti kolače, hvala, dolazim odmah(i izjavljujem ljubav na licu mjesta). Opet ako je to dan koji će netko posvetiti svom partneru i ako taj dan njima nešto predstavlja – rock on.


Dolazimo sad do današnjeg dana i silnih zašto da, a zašto ne i vješticama koje zajebavaju pošten svijet koji obilazi groblja. Volim ja i groblja…ali ne u svojstvu posjetitelja groba gdje je netko moj. Ta osoba nije tamo, i tamo ju ne tražim, ali groblja, kao mirna i dostojanstvena mjesta ispričanih i neispričanih priča volim. Da postoji kod mene neka burtonovska (nažalost ne talentom nego sklonostima) crta koja voli groblja, vještice, mračno, oklutno i frikiš.

Ne kuham ovčja jetra u noćima punog mjeseca na groblju i ne pijem šišmiševu krv, ali me zanimaju poganski rituali,obradna spaljivanja likova od slame kojim se pozdravlja proljeće i tjera zime, neka prošlost prije ove tradicije koja se silom gura kao jedina ispravna.
Vještice, čarobnjaci, vračevi, druidi…sve je to postojalo prije više tisuća godina, interpretacije su razne, varijacije još raznije, garantiram na cijeloj zemaljskoj kugli. Možda nešto nije kod nas pod tim konkretnim imenom, ali nešto slično u nekoj mjeri je postojalo.


Nisu ni te tradicije u Ameriku došle s Marsa, samo eto vratilo se natrag u Europu okolnim putem ponešto izmijenjeno, pa se ljudi maskiraju i cirkusiraju. Nije nešto što će mene zabaviti čisto zato jer klupsko partijanje ne volim, ali tko voli, nek izvoli, (ili je izvolio) nadam se da je sinoć bilo zabavno;). Ne vidim tu ništa loše, uostalom čini mi se da nekako ima jako malo razloga za smijati se, pa ako je to jedan od njih evo je opet – rock on:). Odnese me silna elaboracija malo van teme, dakle što meni nije jasno. Prvo,što pobogu na groblju radi štand koji prodaje pomfree(ne, nisam halucinirala, napisali su tako na štand), što radi šećerna vata? Baloni???? Drugo, zašto je važno pokazati se točno toga dana na groblju? Zašto je važno da baš taj dan, kad ljudi prođu pored groba nekog vašeg na njemu baš tad bude cvijeće, i pola palete svijeća?

Mnogima nije bitno inače, govorim o onom što vidim, bila sam neki dan na groblju i bila je jedna zbilja zanimljiva gužva…inače budem sama, tu i tamo netko prođe, neki dan je bilo barem 50 ljudi i svi su užurbano „pospremali“ grobove i čistili oko njih.

Oke…fasada da joj fasadex nije ravan.

Nije mi to jasno. Kao da se odjednom ujedine svi (i pokažu ekumenistima tko zna znanje), i vjernici, i efektivni i deklarativni i oni koji to nisu ni otprilike, jer je važno da taj dan grob njihovih pokojnika bude cakum pakum, i da oni u nedjeljnom ruhu prošeću grobljem.

U prolazu dobacujući: "Di si kume, šta ima? Evo i mi malo došli…da obiđemo, a jel se udala vaša Martina? Ni ovaj naš nikak da se skrasi…"


I onda su za sve krivi oni koji su se sinoć maskirali jer ne kuže blagdan.

Zbilja?

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi