Komentari

drugopoluvrijeme.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • NF

    u berlinu sam obožavao alexanderplatz. sad je policija rastjerala alternativce s trga, a njihovo mjesto je zauzela horda mladih prosjakinja s malom djecom u naručju, prilaze uniformno s dujuspikingliš, popizdim totalno.
    s druge strane našu blogericu andreu razumijem.

    avatar

    10.11.2011. (11:23)    -   -   -   -  

  • so far away...

    auu...
    baš i ja razmišljam o istoj temi...koliko ima ljudi koji prose, naprasno nas ometaju na kavama, u tramvaju, posvuda...

    i pitam se da li baš svi takvi trebaju prositi? ima ih dosta mladih sa dvije ruke i noge...i koliko god da je teška situacija posla se uvijek nađe, provjerila sam to i na svojoj koži...

    a ponos mi nikada ne bi dao da prosim...

    i ljuta sam...znam da postoje ljudi kojima treba pomoći, volontiram i u jednoj udruzi, no tamo tek ima problema kojekakvih...od roditelja koji traže laptope i kavu i čuda za sebe, a djecu ni ne hrane (udruga je za djecu) do toga da udrugu progone neki pacijenti koji tvrde da je lažna...
    no, ipak ustrajemo, jer sreća jednog djeteta znači puno više od hrpe pacijenata...

    da, sve to je baš udar na savjest, onakav kakav ne želim doživljavati...baš kao i sva sila reklama koje nas zasipaju odasvuda...
    i vijesti...i svega...

    a nemoguće je izolirati se od svega toga jer je sve agresivnije, naprasnije, napasnije...

    avatar

    10.11.2011. (11:42)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    otkako me naguzio (znam da je prost izraz, ali je prikladan) navodni gluhonijemi mulac, kojeg je pola sata kasnije čudesno ozdravio dvije ulice dalje, a ne vidjevši da mu se nalazim s ledja, ne dajem više ni lipe nikome. isto tako sam kao naivna sobarica pobrala na autostop ženu u crnini sa djetetom od cirka 12 godina, koja je nešto baljezgala o poginulom mužu i bolesnoj djetetovoj nozi, dok je mali kopao po mom ruksaku. na sreću sam novčanik i dokumente imala pri sebi. niš joj nisam rekla, pustila sam ju dalje blebetat, nego sam je odvezla u neku uličicu, koja nije baš bila na putu za bolnicu (kamo je navodno krenula). živa se usrala, ona i mali seronja, na što sam joj samo rekla : a sad trčite obadvoje, p**** vam materina. ma da vidiš kako su trčali.
    izgleda da imam iscjeliteljske sposobnosti. možda bi mogla i zaraditi na liječenju ovakvih "invalida".
    a sad tek počinje sezona tužnih priča s kojima se igra na savjest. na moju ne više. brinem se jedino i isključivo tužnim pričama ljudi čije sudbine osobno poznajem.

    avatar

    10.11.2011. (12:15)    -   -   -   -  

  • MKK3.

    Navika je, da, gadna stvar. Ja padam na te tužne oči i bolesti i uglavnom im uvalim nešto kad mi priđu. Ima i neugodnih priča, dakako. Jednom me neki prosjak (izgledom) najebao da mu trebaju dvije kune za cigarete, rekoh 'ma može rođo, kao da ne znam kako je to', još se lijepo i ismijali - a tip ode na kiosk i kupi bijeli Marlboro. -.-' Čovječe, to se ne radi.
    Jučer sjedim u kafiću i ulete neko dvoje, možda brat i sestra. Priča cura od tako jedno 12-13 godina kako ih ima devetero i kako nemaju što jesti, a ja razmišljam za koji ih kurac ima onda devetero. Zašto raditi djecu ako znaš da ih nećeš moći prehraniti? Za to vrijeme, njen brat se ceri sa strane i radi neke glupe face.
    Svega ima.

    avatar

    10.11.2011. (12:43)    -   -   -   -  

  • Wall

    kao i ti, osjećam jad, žalost, želju da pomognem, ljutnju...u različitim omjerima, ovisno o danu i situaciji...jedno sam vrijeme čuvao sitniše da imam, da mi se nađe kad zatreba (jer kad zatreba, nikad nemam/š); jedno sam vrijeme sućutno/ljutito/sumnjičavo davao hranu- banane,pecivo,kruh-prosjaku..neki su me podsmješljivo odbili, drugi s prezirom.na kraju, mislim sve češće slično Arapima, gdje su prosjaci sveti ljudi, a davanje prosjaku siguran put u raj; nije važno kako malo, nije važno iz kojih razloga prose, nebitno... ako imam/imaš, daj. ako nemam,nemaš, nemoj...ali nemoj im držati prodike (sigurno ćeš kupiti cugu, cigare, otkud ti mobitel, itd). tko ima - ne zna kako je nemati. osobno, da me život stisne, da mi treba za hranu djetetu- prije bih krao, nego prosio, ali to je opet moj problem.

    avatar

    10.11.2011. (12:47)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    Wall-ima jedan lik u pored kojeg često prolazim, ima karton na kojem piše za pivo, i jedan na kojem piše put oko svijeta, svira gitaru, zanimljiv čovjek nadasve;) imam sličan problem...vjerojatno iz tog razloga popizdim kad netko ide osuđivati prostitutke..nekako ne vidim svrhu u prodikama, nije da će išta što ja kažem promijeniti stvar...

    avatar

    10.11.2011. (13:27)    -   -   -   -  

  • annabelle

    Ja se skroz slazem sa Wall-om, a takodjer i sa tobom. Bas razmisljam jucer o jednoj udruzi koja je sad izbacila reklamu za pomoc gladnoj djeci, ali to je toliko agresivno, toliko bez postovanja prema toj djeci koju tako beskrupulozno paradiraju pred kamerama, zgadilo mi se. Ne djeca nego ta udruga, i sigurno njima nebum dala lovu. S druge strane, sponzoriram dijete u Africi (dok ne krene na posao ili faks) i dajem udruzi za zastitu pasa, isto ih znam jako dugo i znam sto rade i gdje moj novac ide. Srecom, nemamo puno prosjaka, ovdje, zato mislim da svako ko prosjaci to radi jer mora (pa cak i ako je to jedino sto zna radit u zivotu, jebes takav zivot) i uvijek sam i cu dat koliko mogu i ne zanima me na sto ce potrosit. Malo boli ako misle da si ti budala koju su preveslali, ali ipak, ja znam da je meni stoput bolje nego njemu, i da mozda tim prkosima cuvaju ono malo dostojanstva koje im je ostalo.
    Ne znam, meni je zao.
    Vrlo interesantno, sad me je podsjetilo na jednu emisiju od prije par godina, doveli su predstavnike nekog bas ono zabitog plemena iz prasume u Englesku, i svaka emisija je bila oni provode tjedan dana sa jednom familijom. Poceli su sa familijom radnika, pa onda srednja klasa i na kraju neki aristokrat u dvorcu (od koga su se usrali od straha zbog oruzja koje mu je visilo na zidu, vidis kako ljudi odmah vide u sustinu stvari).
    Ne moram ti ni spominjati da su se najbolje zdruzili sa radnickom familijom, onda su se odusevili u onoj slijedecoj jer je muz bio crn a ona bijela a djeca mijesana, to nikad nisu vidjeli. A najteze im je bilo razumjeti nas koncept beskucnika. Oni to jednostavno nisu razumjeli. Kazu, pa kako, ako nema kucu zar se ne mozete udruziti i sagradit im kucu? Jer oni tako rade u svom selu, i niko nije ni gladan, ni bos ni bez krova nad glavom ni bez roditelja. Poglavica, koji je isto bio tamo, jako mudar covijek, on je plakao. Jednostavno, to je njima divljastvo. Ovo sto mi radimo. I u pravu su ljudi.

    avatar

    10.11.2011. (14:29)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Čekala sam s tatom u bolnici red za neki pregled. Ljudi mali milion. I dolazi cura i prosi. Ono - bolesna, treba pomoć.... A ostali su kao zdravi pa sjede u čekaonama iz hobija valjda. Vidim da su se ljudi svi usprcali i svi redom vade novčanike i daju joj novce. Inače sam i ja tako blesava kao i oni, ali u tom trenutku se nešto u meni prelomilo i strašno sam se naljutila. Kad je stavila meni pod nos taj papir rekla sam: NE DAM! I moj brat je bio teško bolestan i umro je u dvadeset trećoj godini od raka pa mu nije padalo na pamet da prosi po ambulantama. E, kad sam ja to rekla onda su svi skočili i počeli mi odobravati. Jesam li odvratna? Možda. Ali odvratan je i život.

    avatar

    10.11.2011. (14:51)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    uvijek nekako idem iz perspektive da mi uopće ne pada na pamet situacija u kojoj bi to radila, pa pretpostavljam( jasno pretpostavka je majka svih zajeba) da su oni koji prose u zbilja bezizlaznoj situaciji, i iz te perspektive radije dam, na njihovoj je savjesti za što sam dala, ali emocionalnu ucjenu iz raznih reklama i ponekih tužnih priča koje isti likovi ponavljaju unedogled(i ne znaju da su mi već 350puta ispričali to, jer sam za njih bankomat, ne pamte lica) ne podnosim...sve može, ali ova sobarica odbija dozvolit da je ucjenjuju...

    avatar

    10.11.2011. (15:03)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nadam se da će svijet roknut sutra prije nego odem na savjetovanje u hzz :)

    avatar

    10.11.2011. (15:27)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    eh...daj..masa njih..to radi jer to radi...ovdje u zgb..uglavnom rumunji...časna riječ..po tramvaju..po ulici ..pred katedralom..nudi katolički kalendar a kad ga nećeš kupiti psuje na tebe..klinka od 8-10 godina..
    btw bila jedna na trešnjevačkom placu..zgrbljena zakrabuljena..par ulica dalje sasvim normalno se uspravila skinula maramu i otšetala..biznis, velim ti..
    nekad nazovem..zavisi što je i kak je prezentirano..

    avatar

    10.11.2011. (16:54)    -   -   -   -  

  • Binarni kod

    Ljudi moji, nebi tija ispast ni vakav ni nakav (ionako svi znate da san debilan...), moga san samo pročitat post i ne komentirat ali ipak ću napisati svoje mišljenje: prošnja je biznis, i to unosan.

    avatar

    10.11.2011. (17:29)    -   -   -   -  

  • Marina kuharica

    prosjacima dajem rijetko i to ako mi se cini da stvarno nemaju puno izbora. oni koji mi se unesu u lice i prose su obicno pripadnici organiziranih kriminalnih bandi kao sto smo to gledali u filmu oliver twist. i to nije prazna fraza, policiji su poznati i u hrvatskoj i u austriji. posude ili kidnapiraju i djecu u npr. rumunjskoj i stoje na glavnoj ulici s trgovinama, svakih 15 metara s obje strane. u becu su ih sada protjerali. ja sam u zagrebu prestala davati lovu nakon sto je jedan klinac prosio i govorio kako je gladan, ja bila na povratku s cjelodnevnih predavanja i uzasno gladna jela neki slanac. kupljen valjda sa zadnjom lovom. mali me pogledao i bacio taj slanac na pod. super! tu u becu sam bila s klincem na bankomatu i neka zenska molecivim glasom mi se unijela u facu i skoro u novcanik. dala sam joj 50 centi jer mi se to cinilo prikladnim (u vrijeme dok je jos bio siling a jedan euro nije postao toliko bezvrijedan) a ona meni: zasto tako malo, to mi nije ni za kavu. popizdila sam u tom trenutku na tu nezahvalnost jer ona ocito nista drugo i ne radi nego prosjaci (a cisto je normalno i cisto izgledala, austrijanka) i ostro rekla joj da sam joj dala koliko sam mogla i jel se ikad pitala jel mozda ni ja nemam i jel mi to mozda velika suma novca...

    avatar

    10.11.2011. (19:23)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Neki dan je bila vijest da je neki tip prošnjom zaradio 80.000 kuna..pa ti sad vidi.
    Inače sam alergična ljeti na sve one koji prolaze između stolova, šute i pružaju ruku.
    Najjače mi je kad me jedan naoko zdrav 20-godišnji tip pitao kuna. Ja mu dala 5, a on ih pogledao na dlanu i reka " Uuu jebote sad mogu kupit hotel" Prva mi je reakcija bila ljutnja na samu sebe što sam dala išta, a onda sam se ostatak dana smijala kad god bih se sjetila. :))))

    avatar

    11.11.2011. (11:19)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Postoje različite prošnje, a i svako davanje jadnima nije milost. Briga oko jadnih bi se trebala učit u školi u vidu društvene odgovornosti, ali mi umjesto toga imamo vjeronauk i mentalitet pružanja milostinje.

    Kad razmišljam o jadnoj djeci za koju udruge ili pojedinci (beskrupulozno) prose dolazim do zaključka da smo mi - zdravi Hrvati za to uistinu odgovorni svojim inertnim ponašanjem, socijalnom neosjetljivošću i nepoduzimanjem nikakvih zajedničkih društvenih akcija koje bi popravile društvo.

    Pošto nismo odgovorni i svjesni svoje društvene uloge u zbrinjavanju invalida, i bolesnih (za nezaposlene je druga tema) onda se sve svodi na to hoćemo li im dat, ili možemo li im dat bar milostinju.

    Ovo malo tko zna osim onih koji su pogođeni problemima, nitko ne zna da je u Hrvatskoj briga za prave invalide gora nego u Albaniji, i nitko ne zna koliko ima npr. ustanova za slijepu djecu sa posebnim potrebama i koliko ima uopće programa za ljude koji bi se školovali za ta zanimanja. Npr. koliko takve djece ima u Hrvatskoj a koliko ima mjesta za njihovo stvarno zbrinjavanje. Kakve su sve rupe u zakonu kako bi se u zakonima prikazali kao socijalna zemlja, a koja smo u praksi krkalina.

    avatar

    11.11.2011. (12:58)    -   -   -   -  

  • Zezimir

    Pranje savijesti - znači da mislite da se suodgovorni za njihovo stanje?
    Ne razmijem od kud takva ljutnja na ljude koji prose. Sretnete jednog prevaranta (ili njih 10 nebitno) i prenosite to na cijelu skupinu.
    Možda imate pravo biti ljuti na njih - da ste siguni da imaju alternativu, i to pravu alternativu. Vi mislite da u Hrvatskoj zaista postoji alternativa?
    A i među onima koji su "odabrali" prošnju kao zanimanje - Koliko mislite da među njima ima osoba s "normalnim" backgroundom. Koji s odrasli u stabilnim obiteljima?
    Ako nekom djetetu date 5 kuna da ima što jesti a ono kupi za tu lovu čokoladu - vi ćete biti ljuti. I njemu je ta čokolada fina isto kao i vama. I to djete isto kao i vape zaslužuje tu čokoladu.
    Ni ja ne mislim da je milostinja rješenje. U klipiću na youtubu to žižek odlično objašnjava: http://www.youtube.com/watch?v=hpAMbpQ8J7g
    Trebate osjećati grižnju sasvjesti ne zato što vi imate (osim ako niste Horvatinčić, Sanader ili slični paraziti), nego zato što živite u svijetu koji im ne pruža alternativu - i dalje podržavate taj ustroj

    avatar

    11.11.2011. (18:33)    -   -   -   -  

  • hannah

    Ja trošim gomilu novca nazivajući raznorazne telefonske
    brojeve za pomoć djeci, starcima, invalidima, svakakvim
    udrugama... I znam da sam glupa, ali ne mogu si pomoći.
    Nekako mislim, njima je na dušu ako im taj novac ne uruče.

    avatar

    11.11.2011. (20:47)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    hmmm Zezimire ne ljutim se na njih, ljutim se recimo na spot u kojem mi pokazuju bolesno dijete igrajući na neku kartu na takav način na koji spot igra, uopće mi ideja djeteta koje prosi na ulici ubija volju za životom, i uopće nije problem što će kupiti od tog novca, smeta me što to treba raditi iz bilo kojih razloga, što nema omogućene barem neke osnovne stvari, mene osobno smeta ta senzibilizacija javnosti jer se od silne senzibilizacije takve vrste ljudi operiraju od emotivnog angažmana, oguglaju i naviknu se na to da eto ima patnje ima gladi ima bolesti i šta sad da oni tu rade...a što se tiče ovih profesionalaca na polju oni su najbolji dokaz za djelovanje takve senzibilizacije, jer pored tih nekih faca uspjevam proći svaki dan, jednostavno otupiš i osjećam se loše baš zato, jer prolazim pored njih, nekako mislim da imam premalo godina da bi na bilo što bila tupa a postajem polako na puno toga u ovom društvu

    avatar

    11.11.2011. (23:32)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Meni je najtužnije kod toga što je cijelo polje prosjačenja postalo toliko zamućeno da čovjek više ne zna daje li stvarno nekome kome treba, ili nekome tko samo traži za cigarete, ili nekome tko ne može raditi ali ga je netko "posadio" na taj ugao da mu skuplja pare...

    avatar

    12.11.2011. (14:02)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    slažem se s Inforamtičarem. pa valjda ste gledali Prosjake i sinove???

    avatar

    13.11.2011. (08:34)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    I meni se nekako čini da se dijelom prosjakâ trebaju baviti socijalne službe, a dijelom policija. :
    Inače ih sustavno ignoriram već godinama. Ne držim novce ni pomoći ni rješenjem. A nisam još primijetio da je ikoji tražio išta drugo. :G
    Humanitarne akcije su mi pak već dugo odvratne. Možda radi prešećerenosti koja ih prati, možda jer sam nehumana škrtica. :G

    avatar

    13.11.2011. (16:31)    -   -   -   -  

  • sekasmith

    Ovih dana - valjda je to to vrijeme godine, se vrti ova tema u ogromnim količinama i kad ovak ostariš i malo izmatematiziraš (zračunaš), shvatiš, a nakon što si se počeo osjećati ko zadnji kreten, da nisi baš ti pozvan spašavati svijet. Ni kvalificiraniji i pametniji ne znaju procijeniti, a često ni zakon tu ne pomaže - kome treba pomoć a kome ne, informacija drito iz prve ruke. Ali: Najčešće oni koji doista nemaju - ne pružaju ruku i ne cvile za dvije kune (tarifa se povećala), držeći tuđe dijete od cca 6-7 godina (držalica ima 15 godina), pred sobom, kao ajde daj za to njeno dijete. Ponudiš li voće, opsuje ti mater. Nema više. Dam siću iz džepa ovoj mladeži koja predivno svira po svakom vremenu negdje tamo...

    avatar

    13.11.2011. (19:41)    -   -   -   -  

  • so far away...

    ne znam. ne usudim se pitati. možda mu jednostavno jednom dam link na blog...pa pročita...kukavica sinja...

    avatar

    14.11.2011. (09:39)    -   -   -   -  

  • so far away...

    a kaj ako me ulovi? ;)

    avatar

    14.11.2011. (10:35)    -   -   -   -  

  • kikiriki

    Mislim da se, ako se želi pomoći, može pomoći na mnogo efikasnije i neposrednije načine. Za početak, mislim da je najveća pomoć cijelom društvu to da se završi fakultet i radi u struci ono za što si sposoban i obrazovan. Zatim, pomoći prvo nekome u učenju, susjedi pomoći odnijeti/donijeti nešto, dati svojoj baki novac ako ima malu mirovinu (ona je možda davala džeparac u djetinjstvu), biti odgovoran - ne voziti pijan, biti dobar partner svom suprugu/supruzi, dobar roditelj svojoj djeci i sl... A nazvati telefon i donirati novce za koje ionako ne možeš biti sigurna kamo odlaze, dati par kuna nekome - to ni tebi iz džepa ni njemu u džep. I kad se ponašaš na gore naveden način i usto se trudiš biti dobra, pozitivna osoba - nema ni potrebe za pranjem savjesti.

    avatar

    16.11.2011. (19:28)    -   -   -   -  

učitavam...