Pozivam se malo malo na teatar apsurda. Mrzila sam ga u lektiri, a uviđam ga posvuda. Evo vam jedna apsudna stvar. Transparent radnika Đakovštine. Slavonci krenuše. Dakle najboji pokazatelj koliko je ova država u kurcu da oproste svi kulturni posjetitelji ovog nekulturnog mjesta. Jer ako su se pokrenuli Slavonci, koji su općepoznati kao kompletno gdje sam tu sam, pasivci koji se rijetko bune, a još rjeđe nešto poduzimaju, mora da je sranje velko. Loša sam Slavonka, ja se stalno neki klinac bunim, pa i protiv tog sindroma, a šuti, proći će to jednom...ovaj put ipak neću. Čekam krš i lom i pokušavam si rastumačiti koliko su ti ljudi u očajnoj situaciji kad je slavonski sindrom dobio cjepivo. A državi bi nam vjerojatno bilo bolje da propadne od sramote jer ako ljudi za svoj odrađen posao ovako moraju tražiti isplatu...za to ne treba država ni zakoni, ni vlast. To se može i u postapokaliptičnim ostacima društva.
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi