Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

nedjelja, 14.03.2010.

Povijest osobnih apsurda i konflikta svijesti

Povijest apsurda

Ako se ikad netko pitao za moje psihičko zdravlje odmah da vas presiječem, nije baš blistavo. Osim toga što ja sama po sebi nisam baš sasvim čitava živim u uvjetima krajnje budalaštine koja stimulativno djeluje na moju budalaštinu.
Kraljica majka, odnosno moja majka žena koja me u mukama rodila i time dobila pravo da me doživotno uveseljava svojim biserima, kao i da unatoč totalnom nemanju kriterija i argumenata na kraju priče bude žrtva. Da. Inače jesam spomenula da su moji apsolutno nemarni?
Ako nisam evo spominjem. Oni su užasno nemarni. Stalno nekog klinca gube. I to ajde da gube pizdarije, ali oni gube kartice, ključeve, materijale za ročišta, ugovore koji sjedaju na naplatu, uplatnice itd, itd. Ne teatar…
Tako je neki dan kraljica majka nazvala s posla. Jesu moje kartice u sobi? Sestra priča s njom na telefon (čujem ja to sve jer majka viče nemilo) i zbunjeno kaže:“evo pogledat ću“. Gledale smo mi tako po sobi. I te njene stvari u kojoj kartice stoje nema nigdje (btw kako se zove ta stvar? Kartičnik?) Uglavnom stvari nema.
Zove ona ponovo. Sister kaže da stvar još uvijek nije locirana. Majka se sjeti spasonosne ideje. Što ako je stvar ispala iza zgrade dok je izlazila iz auta? Kaže sestri da pogleda. Sestra koja je učila za stolom za neki kolokvij još u pidžami (čudno uvijek sam mislila da se piše piđama, ali word kaže da nisam bila u pravu) me tužno pogleda i kaže:“ajde molim te ti idi ja se moram obući i staviti leće“. Nisam ja tako grozna sestra pa sam ipak otišla. Nisam ni tako dobra sestra da nisam psovala pritom i rekla da su svi ludi i ja najluđa jer ih slušam. Izađem van…snijeg do koljena tamo gdje je auto bio parkiran. Ja u patikama. Čarape kratke, snijeg upao u patike…bipolarna priroda moje ličnosti odmah je napravila svoje, malo sam psovala snijeg u čarapama (za što tvrdim da sam imala puno i legitimno pravo), a onda mi je palo na pamet da je ona jadna ahilova i moja lijeva tetiva možda zahvalna jer je na hladnom. Pa sam zašutjela. Naravno stvar nije nađena. Kraljica majka je došla kući. Unezvijerena skroz. Skupa zajebancija je izgubit sve kartice. Što ako ih netko nađe. Što ako ih netko počne koristiti?? Otišla je nazad na posao i pronašla stvar tamo. Došla je kući očigledno smirenija. Rekla sam joj da moje oranje po snijegu ispred ispred zgrade zaslužuje kompenzaciju. Pukla se smijat(Valjda misli da sam duhovita. Ali ja nisam imala namjeru biti duhovita!) Zašto kompenzacija? Jer niste vidjeli kako je odbor za doček aka komšiluk istog trena osvanuo na prozorima. Jedna ruka na telefonu da pozovu doktora (jer je djevojka očigledno skrenula), a s drugom na dalekozoru (valjda da vide koji kurac ta luđakinja radi). Ipak držim da nisam ništa luđa od bilo kog od njih.
Drugi biser u ovih tjedan dana je otac. Naime za njega ne vrijedi da je dovoljno jednom se opeći. Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Zašto? Dobio je od temobajla neki sms, aktivirajte opciju neku tamo, besplatni razgovori unutar mreže pet dana. Istina pet dana je bilo besplatno. Nakon toga produženje opcije se naplaćuje 10kn valjda. E on je popizdio:D zvao službe za korisnike:D i tako to. Uzalud (pitaš ko ide, uzalud pitaš…) Dok im je pisao mail o tome kako su lopovi (jok ja misla da žive od altruizma) ostavio je meni na stolu hrpu nekih papirića u formi smeća. Znajući ipak malo bolje papiriće sam mu odnijela u sobu i stavila na vitrinu. I spopadne on mene, pokažem mu gdje je i kažem da ne može ono što mu je od papira kao bitno ostavljati okolo po sobi jer sam isto tako to mogla i bacit. Da bi on na mene digao frku da od mog smeća baš njegovo nađem bacat. Reko ako nisi primijetio nema smeća:D Nije shvatio poantu. Nije ni bitno:D
Mislim da je moja budalaština sasvim shvatljiva. Normalnija ni nisam mogla ispasti


e da
ako dosad niste zaspali smijete škicnit:pokušaji nečeg:D

14.03.2010. u 23:29 • 5 KomentaraPrint#^

utorak, 09.03.2010.

ko o čemu kurve o poštenju...

Kad čujem ljude koji izgledaju prosječno do loše kako kometiraju da je neka misica ružna:) ili ljude koji ne znaju uhvatit loptu kako psuju i kunu Ivicu jer je promašio vrata i ne znam ti ni ja šta:) popizdim
Popizdim načisto kažem vam.
I nemate pojma kako me boli onaj stih iz naslova...jer citiram jednog od žešćih idiota s ovih prostora bez tendencije da mu se narugam.

Jednostavno ne podnosim taj trenutak u povijesti kad si netko tko nema pojma o temi, talenta za istu, ili iskustva na području kako pljuje po ljudima koji nešto rade.(ali nek vas ne zavara, nisam dosljedna a) Glazbena scena u ovoj zemlji je više nego komična. I da možda ne bole uši od mog glasa(što me vjerojatno čini boljom od nekih koji za to primaju lovu), ali je ključna razlika manjak interesa, volje, ambicije i prije svega vjere u "svoj talent" s moje strane da bi se bavila takvim nečim. Da bi netko bio pjevač nije dovoljno da pjeva podnošljivo.
Čula sam negdje jednu jako zanimljivu rečenicu ako se ne varam izjavila ju je Nina Badrić za vrijeme nekog multitalent nečeg...dakle: "takvog dečka ima svaka svirka...ali opet gdje su drugi takvi dečki?"
Izjava se odnosila ne nekog dečkića koji je svirao gitaru, bio simpatičan i nisu bolile uši od njega. Ključna razlika između njega i ostalih je ta što je on došao tamo.
I slažem se da se žiri ovaj i onaj na takvim natjecanjima nasluša svega ( postavljam si pitanje;nisu li oni za to plaćeni? )
ali bože moj i ja se nagledam svakakve odbojke dok sudim, ali za to sam plaćena(tu i tamo) i nije moje da kažem da od nekog djeteta nikad neće biti igrač. Možda neće odma, možda neće biti vrhunski, ali sve ipak ponajviše ovisi o radu i stručnosti trenera i volji tog djeteta.A i svako malo se sjetim izjave Slavena Bilića: s 15 godina ne mogu reći tko će biti velik igrač, nego po angažmanu eventualno tko neće. Naravno to ne znači da će gluvo štene bit pjevač. Ali pjevanje se također uči. Neki se rode sa apsolutnim sluhom i fantastičnom bojom glasa. Neki nisu nagrađeni takvim bajnim genetskim potencijalima, ali su se obrazovali, dali si truda. Shvatili zašto nešto zvuči kako zvuči i što treaju napraviti da bi to promijenili i poboljšali konačni rezultat. Što netko moj kaže ako ne znaš slova učiš text po text napamet i znaš samo njega pročitati, ako znaš slova čitaš bilo šta. Puno toga se da naučiti. Netko se rodi s više toga netko se više posveti istom pa konačni rezultat ne daje naslutit koja je razlika. Većina vas je nekad čula kako je zvučao bend Flare. Meni su bili fantastični. Svirka za oduzet se. Ali ono što je bolo uši je ta žena. To biće je naprosto netalentirano za pjevanje gotovo jednako kako sam ja netalentirana za ples. Mislim nisam ja motorički cirkus. čak što više smatram svoju motoriku izuzetno dobrom za curu svoje visine, ali ne znam plesat :D
Kvragu ni onaj ajrobik nisam mogla pohvatat. Osjećam se glupo i retardirano, vrhunac mojih plesnih vještina je skakanje na koncertima na sveopće oduševljenje malih ljudi oko mene :D Jednostavno ne znam plesat. Zapravo toliko sam loša da mi je bed i sprdati se na vlastiti račun. Slon u staklani. Dirljivo netalentirana.
Dakle, jednako dobro kako ja plešem, tako Anđa dobro pjeva. Da izvinete ta žena je svojedobno bila jako dobra pi*** . Svojedobno da. I sad isto to biće...ima obraza nekome reći ti nemaš sluha...Anđo bog ti pomogo... Ono što mene živcira je što mi je to biće bilo simpatično:) Veliki sam tvrdoglavac i mrzim se zajebat u procjeni. A zajebala sam se i to žešće jer sam tu osobu smatrala simpatičnom. Pogledala sam 10minuta ovog cirkusa i zaključila da Enđi treba preslušati svoje demo snimke. I potom pogledat slike iz Lara Croft faze i zaključiti čeg da se drži. Ja tvrdim da je dobra slika uvijek puno bolja od loše snimke;) Ako mene pitate žena je apsolutno promašen izbor za to. Fox je iz produkcije. Netaktilčni idiot koji eto odgovara nekom pa su ga tamo stavili. Ipak držim da unatoč osobnoj antipatiji koju osjećam prema tom nafriziranom pudlu vjerojatno nekog klinca o glazbi i distribucije iste zna. Na kraju krajeva to mu je posao. Toni...hmmm...znam da je narod lud za njim...i nikako ne kužim zašto:) ali ja sam fašist :) volim čudne interesantne vokale, volim dobre textove, volim električnu gitaru i kad netko zna svirati bubnjeve. Sama činjenica da netko ima dobar glas u smislu glasovnih mogućnosti ne čini pjevača kojeg želim slušati. Nisam mjerodavna, daleko bilo. Ali volim širit mudrost i dobru volju oko sebe. :D jedina njegova pjesma koju uzimam kao nešto što mi nije mrsko čut je ovo . Sve ostale su mu na isti kalup samo lošije po mom nimalo skromnom mišljenju:)) jer ako netko umire sto puta dnevno, dajte mi nešto oštro i hladno da mu prikratim muke. Ali po meni dakle u takvom žiriju treba biti netko iz glazbe, netko iz marketinga i netko sa dobrim piplskilsima. Recimo da smo prvo i drugo riješili, ali ovo treće očigledno fali. Jer postoji i kulturan način da nekom kažeš ovo nije za tebe. Istina boli, ali ne mora biti pored toga i nekulturna. Ali zašto bi ikome bilo stalo do toga. To je showbusiness zar ne:)?

09.03.2010. u 23:23 • 11 KomentaraPrint#^

nedjelja, 07.03.2010.

Od Bižuterije Do Ćilibara

Kod mene vam ne vrijedi ono nema nedodirljivih. Ima :) Momčilo spada u te. DIže mi se kosa na Bežiš od mene ljubavi izvinte druže Momčilo, ali proradi mi kiselina kad ovo čujem:))
Unatoč tim novijim izletima Bajaga je jedan od onih glasova (ne u glavi nego iz zvučnika i slušalica) s kojima sam odrasla i koji prate moje postojanje.
Neke pjesme brutalno bolesno dobre...ali onako dobre da osjetiš u prsima kako srce mijenja ritam:) E tako dobre.
Da se razumijemo, koncert je bio dobar, brdo ljudi,godina od 6 do 66, totalno pozitivno nabijeno sve....ali mi nije sjeo ni blizu kao onaj od 2006.
Nekako kao da je bilo premalo onih stvari zbog kojih ljudi dolaze na koncert i zbog kojih je Bajaga onaj pojam koji je. (mislili ste da nisam groopie:)?)
I je na kraju, samo nam je ljubav potrebna :)
Gost iznenađenja me istina iznenadio:)

Dakle ono što htjedoh reći, zanimljivo je kako kod takvih glazbenika ostanu neke stvari, i koliko god pokušavali progurati nešto drugo ne mogu. Ljudi ih vežu uz neke svoje uspomene i ostaju u tom kontekstu.Ne znam ime cure koja je imala rođendan i tražila Tišinu (iskreno i sumnjam u postojanje iste ali ako je ipak riječ o osobi, a ne nekom triku i pokušaju diverzije), ali hvala ;)

Gledam sad diskografiju recenziram si u glavi. Na albumu Pozitivna geografija ima jednu stvar koja mi je na koncertu pofalila :)
Limene trube
volim iz nekog razloga:)
Ljubim te nije najbolje.
Na nebu strasno znamenje.
Ljubim te bolje ne moze.
Marsira tesko kamenje.


Marlena je zapravo zakon:) izvukla ga je. Volim i Marlenu:))
Marlena
Marlena ima ljubicaste cipele,
Marlena nosi ruzicaste carape,
Marlena ima roken-rol u nogama,
i sitnije probleme s' lakim drogama.
Marlena ima slike ispod temema,
Marlena nikad, nikad nema vremena,
Marlena ima roken-rol u nogama,
i bele zube ostre kao ajkula.
Marlena kotrljaj se kao stena,
osecam te ispod vena,
bas te osecam.
Marlena od cipela do ramena,
osecam te ispod vena,
bas te osecam.

Odlična stvar je ako se mene pita i 220doduše profesionalno deformirano smo se pukli smijat, previše inženjera na malo prostora.



Možda više nikom ništa ne znači činjenica da više nije dvadeseti vek, rekla bi da ekipi tamo nije značilo baš ništa. Umirala sam od smijeha pri pomisli da sam okružena generacijom žena koje su prije 20ak godina bacale grudnjake. Danas to ne rade iz raznih razloga (možda više ne mogu bez grudnjaka u javnost ili ne daj bože da ju djeca vide šta radi :))
Zanimljivo je kako neke pjesme djeluju na ljude...i kako se većina ljudi sjeti nekog ko se ljubi na tako dobar način :) ili kog su ostavili s druge strane jastuka:)
Neke standarde stvari tipa Plavi safir i Ruski voz...e to su stvari zbog kojih se dolazi na koncert:)
Falilo mi je i u koži krokodila...kasnije sam pričala s ekipom i kaže lega:zamisli da je bilo ovo je ovde Balkan :D i zbilja, ajd zamisli kako bi to zvučalo, makar se pjesma doista odnosi na Balkan u globalu, ne na Hrvatsku:)) ali bože moj ljudi koješta izvuku iz konteksta :))

I sad gledam pjesme i razmišljam kako su mu noviji albumi drastično lošiji od starih...zapravo tvoja je gajba je jedini razlog zašto uopće otvaram folder u kojem je Bižuterija...
I sve mi se čini da je Nek svemir čuje nemir zadnji album za koji mogu reći da mi je baš dobar dobar.
Ali ima nedodirljivih.
I kao ne zna da ga gotivim
neke su malo bolje neke malo lošije, na neke me uhvati flashback i neko titranje u plućima koja se ponašaju samo kao rezonantna kutija, a ne kao organ koji mi treba riješiti pitanje kisika, na neke odmahnem rukom i kažem Momčilo jebem te u text...ali to je Bajaga. I ja ga gotivim :)

07.03.2010. u 22:15 • 3 KomentaraPrint#^

srijeda, 03.03.2010.

Ubojiti instinkti

Trenutak osobne povijesti kad bi uzela nešto što pouzdano uzrokuje smrt ili bar teške ozljede i bacila u smjeru osobe koja mi pije krv.
To su ljudi koji vide da spavaš, ali neki klinac trebaju i nemaju pardona probudit te. Nije važno trebaju li pitati nešto jako inteligentno tipa:"kad ideš na fax?"
ili "gdje je fen?"(a ja kosu sušim fenom samo poslije treninga u dvorani, malim fenom koji je uvijek kod mene u torbi, inače ju pustim ak sam kod kuće jer mi se ne da zujat tako da doista pojma nemam gdje je njihov fen) ili recimo ovo posebno volim:"hoćeš kavu?"(a kavu nisam popila 5mjeseci i znaju to)

Jučer zvoni mobitel(zašto o pobogu nisam isključila to sranje...a zapravo zašto se truditi, zvala bi me na kućni), a samo da dobijete osjećaj cijeli vikend sam bila na putu, u manje od 48sati odigrala 3 nimalo lagane utakmice i vozila se nazad iz Rijeke u kombiju u kojem nije bilo dovoljno mjesta ni za šta, došla kući u pola 4 ujutro, dok sam sa sestrom prokomentirala neke crtice s utakmica bilo je 4, legla sam ko (zdravo balkanska figura izražavanja) zaklana kobila i zaspala.
Znate zbog čega je zvonio telefon? Da bi netko tko već 13 godina ima računalo pitao:" kako isprintam prvih 5 slajdova, mi smo stavili na printanje, ali on printa sve"
Nisam znala dal da vrištim, dal da plačem, šta da joj uopće kažem. Krenula sam kako struja ide, linijom manjeg otpora i po sam bog zna koji put joj objasnila jednu te istu stvar. Znate kad je zvonio mobitel? U 8sati.

Općenito me živcira kad su ljudi glupi i lijeni i neće pogledati oko sebe nego odma viču:"DI MI JE......."
A tamo di si ostavio/la! Jebemu sunce jel tako teško pogledat?Zadnja moguća opcija bi mi bila probudit nekog. To mi je prije svega znak ogromne sebičnosti(znam da to doživljavam osobno:)) ali ne mogu si pomoć, ja trebam svoj bjutislip!) i nepoštivanje drugih ljudi. Ako je nekulturno zvati ljude za vrijeme ručka zašto nije nekulturno nazvati ujutro prije izlaska sunca, ako znaš da je osoba došla s puta i nije spavala. Jednostavno mi postaje jasno da što duže neke stvari toleriram oni podiži ljestvicu svojih budalaština. Ne misle oni time ništa loše. Jednostavno ne misle i nije ih briga. Mislim da je vrijeme da se krene. Ostarila sam :D ovo ću ubuduće rješavat urlanjem na telefon i to na način da dok oni spavaju odem u njihovu sobu telefonirat, lupanjem tanjurima dok si pravim doručak. Tko preživi pričat će...ili bježim odlazim van iz ovog grada:)

03.03.2010. u 08:54 • 7 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi