Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

srijeda, 03.03.2010.

Ubojiti instinkti

Trenutak osobne povijesti kad bi uzela nešto što pouzdano uzrokuje smrt ili bar teške ozljede i bacila u smjeru osobe koja mi pije krv.
To su ljudi koji vide da spavaš, ali neki klinac trebaju i nemaju pardona probudit te. Nije važno trebaju li pitati nešto jako inteligentno tipa:"kad ideš na fax?"
ili "gdje je fen?"(a ja kosu sušim fenom samo poslije treninga u dvorani, malim fenom koji je uvijek kod mene u torbi, inače ju pustim ak sam kod kuće jer mi se ne da zujat tako da doista pojma nemam gdje je njihov fen) ili recimo ovo posebno volim:"hoćeš kavu?"(a kavu nisam popila 5mjeseci i znaju to)

Jučer zvoni mobitel(zašto o pobogu nisam isključila to sranje...a zapravo zašto se truditi, zvala bi me na kućni), a samo da dobijete osjećaj cijeli vikend sam bila na putu, u manje od 48sati odigrala 3 nimalo lagane utakmice i vozila se nazad iz Rijeke u kombiju u kojem nije bilo dovoljno mjesta ni za šta, došla kući u pola 4 ujutro, dok sam sa sestrom prokomentirala neke crtice s utakmica bilo je 4, legla sam ko (zdravo balkanska figura izražavanja) zaklana kobila i zaspala.
Znate zbog čega je zvonio telefon? Da bi netko tko već 13 godina ima računalo pitao:" kako isprintam prvih 5 slajdova, mi smo stavili na printanje, ali on printa sve"
Nisam znala dal da vrištim, dal da plačem, šta da joj uopće kažem. Krenula sam kako struja ide, linijom manjeg otpora i po sam bog zna koji put joj objasnila jednu te istu stvar. Znate kad je zvonio mobitel? U 8sati.

Općenito me živcira kad su ljudi glupi i lijeni i neće pogledati oko sebe nego odma viču:"DI MI JE......."
A tamo di si ostavio/la! Jebemu sunce jel tako teško pogledat?Zadnja moguća opcija bi mi bila probudit nekog. To mi je prije svega znak ogromne sebičnosti(znam da to doživljavam osobno:)) ali ne mogu si pomoć, ja trebam svoj bjutislip!) i nepoštivanje drugih ljudi. Ako je nekulturno zvati ljude za vrijeme ručka zašto nije nekulturno nazvati ujutro prije izlaska sunca, ako znaš da je osoba došla s puta i nije spavala. Jednostavno mi postaje jasno da što duže neke stvari toleriram oni podiži ljestvicu svojih budalaština. Ne misle oni time ništa loše. Jednostavno ne misle i nije ih briga. Mislim da je vrijeme da se krene. Ostarila sam :D ovo ću ubuduće rješavat urlanjem na telefon i to na način da dok oni spavaju odem u njihovu sobu telefonirat, lupanjem tanjurima dok si pravim doručak. Tko preživi pričat će...ili bježim odlazim van iz ovog grada:)

03.03.2010. u 08:54 • 7 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi