borac

subota, 30.12.2006.

Kratki post...

Evo samo kratko... Počastio sam vas (i sebe) novim izgledom. (ako imate primjedbu ili prijedlog -slobodno se javite!)
Puno hvala svima koji svraćaju u moje utočište i daju mi snage i volje da nastavim. Hvala na svakoj lijepoj riječi, komentaru, podršci i kritici. Želim vam svima puno uspjeha u Novoj 2007!
Neka vas prati obilje Božjeg blagoslova i Božje ljubavi.

30.12.2006. u 20:57 • 12 Komentara • Print • #

petak, 29.12.2006.

Otac i sin

Jedan vrlo bogati čovjek i njegov sin imali su veliku strast prema slikarstvu. Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Zajedno su se divili velikim umjetničkim djelima.
Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca. Nakon primitka takve vijesti oca je shrvala tuga.
Mjesec dana kasnije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koji je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno pred oca te rekao: „Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trena.
Mnogo je pričao o vama i vašoj ljubavi prema slikarstvu.
Mladić je ispružio ruku da preda platno: Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.

S mnogo divljenja je razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći da mu plati sliku.
„Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar!“.

Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portret svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.

Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.
Bio je izložen portret sina.
Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe.
„Započinjem dražbu s portretom „SIN“. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovu sliku?“

Velika tišina… Odjednom netko povikne iz dubine dvorane: „Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!“
Aukcionar uporno: „Nudi li netko nešto za ovu sliku?! 250Kn? 500Kn?...“
Opet drugi glas: „Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa… Dajte nam prave slike!“ Međutim aukcionar nastavlja: „Tko želi SINA?“

Napokon, jedan glas: „Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.“

Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromaša i to je bio jedini novac koji je moga ponuditi.
„Imamo 25 kuna! Tko daje 50kn?“ vikne aukcionar.

Ljudi su već postajali uznemireni, nitko nije htio sliku SINA, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.
Tada aukcionar udari čekićem: „Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!“

„Krenimo sada s kolekcijom!“ – viknu netko.

Aukcionar odloži čekić i reče. „Dame i gospodo, jako mi je žao, ali dražba je privedena kraju.“ „Ali slike?!“ – pitaše zainteresirani.

„Uistinu mi je žao“, reče aukcionar, „kada su me zvali da napravim dražbu, u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna.“
„Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika SIN trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike“.
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!

Onaj koji daruje sve za Sina, ima kao nagradu sve nasljeđe koje daje Otac.

29.12.2006. u 14:59 • 3 Komentara • Print • #

srijeda, 27.12.2006.

Znakovi

Naletio sam na stranicu na kojoj su bili napisani razni natpisi koji su se mogli vidjeti na crkvama u Americi. Bilo je nekoliko stvarno originalnih i smiješnih. Ovdje ću napisati samo njih nekoliko, pa da se i vi malo nasmijete ili zamislite… (neke sam morao ostaviti na engleskom, jer se smisao izgubi prevođenjem. Unaprijed sorry ako prijevod nije nešto… pokušao sam biti što točniji originalu).

„Besplatan put u Raj. Detaljne informacije unutra.“

"Searching for a new look? Have your faith lifted here!"

Jedan oglas na crkvi je bila slika dvije ruke kako drže dvije table na kojima su napisane 10 zapovijedi. A natpis uz sliku je bio: „Za brzo,brzo, brzo olakšanje – uzmite dvije table(te)“

„Dođite raditi za Gospodina. Posao je težak, sati su dugi i plaća nije bajna, ali umirovljeničke beneficije su izvan ovog svijeta!“

"No God - No Peace. Know God - Know Peace!"

„Ako idete u krivom smjeru, Bog dopušta nagle zaokrete!“

„Ostajete bez goriva u vjeri? – Stanite i napunite se!“

I meni definitivno najbolja:

„Ako ne možeš spavati, nemoj brojati ovce. – Pričaj sa Pastirom!“

27.12.2006. u 09:41 • 0 Komentara • Print • #

petak, 22.12.2006.

Spremamo se svi

Bliži se onaj dan… da onaj dan koji svi iščekujemo! Brojimo dane, sate, minute kada ćemo napokon moći radosno ustati iz kreveta i reći: „Božić je!“
Svi se na svoj način polako spremamo za taj dan, izvana i iznutra. Evo primjerice ja sam pokušavao ukrasiti i počastiti svoj desktop na kompu sa novim wallpaperom sa temom Božića. Otišao sam u svoju omiljenu tražilicu (gugl), te počeo upisivati određene riječi u nadi da će me pretrpati divnim slikama Božića i Isusovog rođenja. Ali, nakon par upita ostao sam malo iznenađen. Gotovo 90% slika koje sam dobio bile su samo slike borova i slike djeda božičnjaka (ili Mraza), ali slike Svete Obitelji kao da je netko skrio. Počeo sam polako upisivati sve točnije i preciznije upite, ali rezultati su bili isti. Božić, Isusovo rođenje, Sveta Obitelj… svi ti upiti jednostavno su se vraćali sa lošim rezultatom. Malo sam se odmorio od traženja slika, i počeo klikati po netu i stranicama koje su mi se činile zanimljive. Svugdje se spominje Božić, a odmah uz njega izrazi (koji kao da su se zalijepili za njega) kao što su: „Santa… xmas… ukrasi… odmor… i naravno obavezni – sniženja i akcije“. Taman kada sam već bio malo ljut na sve ljude, začuo sam pjesmu koja mi se vrtila u winampu: „Do they know it`s Christmas time of year“ (Da li znaju da je Božićno vrijeme godine). Uz malo sjete i tuge u srcu primijetio sam da ljudi polako gube pravi smisao Božića. Isus je polako izguran iz cijele priče, i događaji kao da se ponavljaju i nakon 2 000 godina. Svi nešto slave i raduju se, a mjesta za Isusa nema.
Zastao sam na tren i pogledao oko sebe. Pa… iskreno rečeno, htio ja ili ne, polako sam i ja upao u taj vrtlog i maglu koja zaklanja pogled na pravi smisao Božića.
„Hm, mislim da bih trebao dobiti ovo za Božić… Pa hoće li mi itko išta darovati? A ja, sada moram ići i kupovati svakome darove jer netko bi mogao ostati povrijeđen ako ništa ne darujem…“
Koliko toga mi se vrti u glavi, koliko želja i obveza, a od Isusa ni traga ni glasa u svemu tome. Posramljen sjetio sam se one izreke koja kaže: „Kakve koristi da se Isus rodi tisuću puta ako se nijednom nije rodio u tvome srcu?“
Ovaj Božić želim Isusovo rođenje više od svega. Ma zapravo – jedino to i želim. Previše puta se Isus morao roditi kraj moga srca jer ga nisam pustio unutra. Previše puta je Njegovo mjesto zauzimala neka druga stvar ili osoba. Ove godine je došao red na Njega.
Samo Njega željno iščekujem i tražim.
Ovaj Božić darujem samo jedan poklon: Samog sebe!

22.12.2006. u 17:56 • 11 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.12.2006.

iznenađenja

Hodam, šetam i gledam...
IZNENAĐENJE!!!
Skok prijatelja i smijeh...

Zamišljen sjedim i gledam u jednu točku...
IZNENAĐENJE!!!
Ruke na mojim očima i riječi: "Pogodi tko je?"

Klikam stotine stranica, otvaram i zatvaram...
IZNENAĐENJE!!!
Smirujuća stranica, divan tekst, slika koja ostavlja bez daha...

Ležim u krevetu i slušam iste pjesme mjesecima...
IZNENAĐENJE!!!
Prvi puta ČUJEM divan tekst pjesme!!!

Nemotivirano gledam TV bez razloga...
IZNENAĐENJE!!!
Slika ljudi koji se vesele i raduju, i zovu mene da se pridružim!

Sviram gitaru, riječi pjesama me deprimiraju...
IZNENAĐENJE!!!
Riječi i akordi dolaze iz mene i zvuče predivno...

Usamljen sam, nikoga kraj mene...
IZNENAĐENJE!!!
Zvoni mobitel: "Hoćemo prošetati?!"

Molitva, koja je recitiranje...
IZNENAĐENJE!!!
Netko sjedne kraj mene, počne moliti samnom i smije se...

Kako život nosi divna iznenađenja...

14.12.2006. u 21:09 • 4 Komentara • Print • #

petak, 08.12.2006.

Biti svoj

Jedna od težih stvari u današnjem svijetu. Možda se neki neće složiti sa mnom jer kako može biti teško „biti svoj“? Ali bez obzira što vi pomislili o tome, ipak sam mišljenja da je to jako teško.
U današnjem svijetu uvijek se mora negdje pripadati i slagati sa svima da bi bio Ok. Tako, malo po malo pravimo kompromise i polako gubimo svoje Ja, i svoju osobnost. Čak i u društvu u kojem si „ustaljeni“ član, uvijek moraš paziti da nešto ne kažeš krivo, da ne napraviš nešto što će se možda drugima manje sviđati, ili što će biti potpuno odbojno. Lagano je biti „tuđi“ i ići linijom manjeg otpora. Sve što se nekome sviđa, mora se i meni sviđati, ako netko nešto radi – ja to moram podržavati ako ne i raditi. Ako netko psuje – pa naravno moram i ja, ako svi spavaju prije braka – pa zašto bi ja bio drugačiji.
Malo po malo, gubiš svoje Ja… prolaziš kraj Crkve i više se ne prekrižiš, nego okreneš glavu, kada netko pita gdje ideš – bojiš se priznati da ideš na misu, i kada te pitaju odakle ti tako rano u gradu – ne želiš spomenuti da se ne vraćaš sa partya nego dolaziš sa zornice.
Biti svoj.
Treba imati hrabrosti reći ponosno ono što je tvoje i ono što ti leži na srcu. Ljudi više cijene kada ponosno kažeš nešto i iza toga stojiš, nego kada se savijaš kako vjetar puše. Ne boj se, Ti si poseban i posebna. I kada ti pokažeš svoju posebnost i svoje pravo i čvrsto Ja, ljudi će dolaziti k tebi, tražit će te i pitati kako si tako čvrst i stabilan.
Tada ćeš samo nasmijati - jer ti znaš da to nije tvoja zasluga, ti si se samo naslonio na nešto najčvršće i najstabilnije što postoji. Pogledat ćeš u oči Onoga koji te čvrsto drži i samo ćete se nasmijati, jer ti i On znate kako biti svoj.

08.12.2006. u 14:34 • 4 Komentara • Print • #

subota, 02.12.2006.

...umor...

Čovjek ponekada bude umoran. Pomisli da mu je križ pretežak i da je sam. Osvrće se kraj sebe i ne vidi nikoga. Ostavljen je sam. Zastane, spusti križ sa leđa i počne gledati, ali se nitko ne pojavljuje. Pruži ruke oko križa i u iznemoglosti nasloni glavu na jedinu stvar koja ga drži.
Jedina stvar koja ga sada sprječava da padne jest upravo taj Križ. Zatvori oči par trenutaka da se odmori, da samo osjeti povjetarac koji će mu osvježiti lice. A u tom trenu osjeti blagu ruku na ramenima. Okrene se, a tamo stoji jedan Čovjek. Pogled mu je dubok kao more, kao izvor vode koji nezaustavljivo teče prema meni i osvježava moje presušene izvore. Ruka blago naslonjena na moje rame odaje snagu i sigurnost koja me počinje preplavljivati. Potpuno tiho i nečujno uhvati moj križ i stavi ga na sebe. Riječi nisu bile potrebne, jer znao sam: On je došao da mi pomogne nositi moj križ. Ponovno nudi sebe. Riječi ohrabrenja, pogled sigurnosti i zagrljaj ljubavi je sve što mi treba.
Podsjetio me na ono što sam znao, ali ponovno zaboravio, On je tu. On je tu UVIJEK. Samo se treba nasloniti na križ, treba ga prigrliti kao da je jedina stvar koju imam i tada znam da idem pravim putem.

02.12.2006. u 20:38 • 3 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>