Marketing
Otac i sin
Jedan vrlo bogati čovjek i njegov sin imali su veliku strast prema slikarstvu. Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Zajedno su se divili velikim umjetničkim djelima.
Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca. Nakon primitka takve vijesti oca je shrvala tuga.
Mjesec dana kasnije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koji je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno pred oca te rekao: „Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trena.
Mnogo je pričao o vama i vašoj ljubavi prema slikarstvu.
Mladić je ispružio ruku da preda platno: Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.
S mnogo divljenja je razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći da mu plati sliku.
„Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar!“.
Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portret svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.
Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.
Bio je izložen portret sina.
Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe.
„Započinjem dražbu s portretom „SIN“. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovu sliku?“
Velika tišina… Odjednom netko povikne iz dubine dvorane: „Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!“
Aukcionar uporno: „Nudi li netko nešto za ovu sliku?! 250Kn? 500Kn?...“
Opet drugi glas: „Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa… Dajte nam prave slike!“ Međutim aukcionar nastavlja: „Tko želi SINA?“
Napokon, jedan glas: „Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.“
Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromaša i to je bio jedini novac koji je moga ponuditi.
„Imamo 25 kuna! Tko daje 50kn?“ vikne aukcionar.
Ljudi su već postajali uznemireni, nitko nije htio sliku SINA, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.
Tada aukcionar udari čekićem: „Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!“
„Krenimo sada s kolekcijom!“ – viknu netko.
Aukcionar odloži čekić i reče. „Dame i gospodo, jako mi je žao, ali dražba je privedena kraju.“ „Ali slike?!“ – pitaše zainteresirani.
„Uistinu mi je žao“, reče aukcionar, „kada su me zvali da napravim dražbu, u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna.“
„Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika SIN trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike“.
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!
Onaj koji daruje sve za Sina, ima kao nagradu sve nasljeđe koje daje Otac.
Post je objavljen 29.12.2006. u 14:59 sati.