Marketing
...umor...
Čovjek ponekada bude umoran. Pomisli da mu je križ pretežak i da je sam. Osvrće se kraj sebe i ne vidi nikoga. Ostavljen je sam. Zastane, spusti križ sa leđa i počne gledati, ali se nitko ne pojavljuje. Pruži ruke oko križa i u iznemoglosti nasloni glavu na jedinu stvar koja ga drži.
Jedina stvar koja ga sada sprječava da padne jest upravo taj Križ. Zatvori oči par trenutaka da se odmori, da samo osjeti povjetarac koji će mu osvježiti lice. A u tom trenu osjeti blagu ruku na ramenima. Okrene se, a tamo stoji jedan Čovjek. Pogled mu je dubok kao more, kao izvor vode koji nezaustavljivo teče prema meni i osvježava moje presušene izvore. Ruka blago naslonjena na moje rame odaje snagu i sigurnost koja me počinje preplavljivati. Potpuno tiho i nečujno uhvati moj križ i stavi ga na sebe. Riječi nisu bile potrebne, jer znao sam: On je došao da mi pomogne nositi moj križ. Ponovno nudi sebe. Riječi ohrabrenja, pogled sigurnosti i zagrljaj ljubavi je sve što mi treba.
Podsjetio me na ono što sam znao, ali ponovno zaboravio, On je tu. On je tu UVIJEK. Samo se treba nasloniti na križ, treba ga prigrliti kao da je jedina stvar koju imam i tada znam da idem pravim putem.
Post je objavljen 02.12.2006. u 20:38 sati.