3MD

petak, 09.06.2006.

Snovi...svi imamo snove, lijepe, smješne, ružne... Ja sam mnogo sanjala kad sam bila mlađa...sada imam toliko obaveza tako da mi je san ispunjen tamom.
Ima jedan san koji me prati kao da sam ga sanjala jučer. Sjećam se gotovo svakog detalja jer me je jako impresionirao. Posebno zato jer sam bila relativno mala. Imala sam jedva devet godina.
Radnja se zbiva u Jeruzalemu...Odakle mi Jeruzalem u glavi s devet godina...nemam pojma...
A što se događalo? Bio je rat..čula sam svakakve vriskove..djeca su plakala, žene su skričale, svi su se pokušavali spasiti...a ja? Ja sam se sakrila iza jednog stupa i sve to kroz kratko vrijeme promatrala. Zatim sam čula konje kako se približavaju iz suprotnog smjera. Jahali su ih neki masni, crni, bradati muškarci koji su u rukama nosili puške..oko pojasa noževe i svašta nešto što nije ugodno oku...
Ne toliko daleko od mene nalazila se amo reć mala pećina niskog stropa u kojoj se nalazio šareni tapet po kojem je bilo razasuto staklo u tisuću i jedan komadić. Promatrajući situaciju došla sam do zaključka da ću kroz tri koraka morat uskočiti u taj mali prostor tako da me ne ugledaju...Skupila sam hrabrosti i uskočila. Na zadnjem koraku sam se samo bacila na taj tapet tako da sam ozlijedila koljena i ruke. Kad sam shvatila da je opasnost nestala podigla sam se znajući da se ne mogu do kraja ustati zbog niskog stropa. Odjedno, strop je nestao...nalazila sam se u slijedećem trenutku u svom stanu. Stajala sam ispred otvorenih vrata balkona i promatrala nebo.Oblaci su bili sivi i gusti. Nalazili su se jako nisko..
Odjednom su se oblaci počeli rastvarati. Svjetlost se probijala kroz sredinu oblaka i postajala sve jača...Odjednom je izašao Isus...Tako sam bila sretna...Prišao mi je ...naslonio svoje dlanove na moje ozlijeđene i polako prešao preko njih nježnim dodirom. Krv je nestala, rane su zacijelile..A moj san je završio...
Kasnije sam otišla u crkvu pitati časnu sestru što je to značilo. Ona je lagano problijedila i rekla da izmolim devet Zdravo Marija...

- 23:01 - Vaše mišljenje... (0) - Pljuni boju... - Link me...

Priča o tri mudraca i Kristovu rođenju jedna je od najčešće pričanih pričana svijetu. To je također priča koja ilustrira neke osobine muškog roda koje žene frustriraju.
Kao prvo...Oni pretpostavljaju da se svijet okreće oko njih - zvijezda koja je sjala na istoku bila je ondje isključivo kako bi je oni mogli slijediti.
Kao drugo...Oni su do staje gdje je Isus rođen stigli puna dva mjeseca nakon događaja, vrlo vjerojatno zato što nisu htjeli pitati za put.
I treće...Kakvu bi moguću korist novorođenče i njegova iscrpljena majka mogli imati od zlata,..tamjana.Šta će im smola za raskuživanje?...i mirha...Šta će njima biljno ulje koje se koristi za balzamiranje mrtvih?...
I na kraju,...tri mudraca?
A sad fino zamislite da su u priči glavne tri mudre žene.Kao prvo, one bi pitale za put i stigle tamo na vrijeme da pomognu poroditi dijete i donijele bi praktične darove poput pelena, bočica, igračaka i buket cvijeća. Izvele bi beštije iz štale, očistile štalu, priredile jelo u vatrostalnoj posudi, ostale u kontaktu e-mailom smijeh i na Zemlji bi vladao mir.

ps... Mojsije je lutao pustinjom 40 godina,ni on nije htio pitati za put.smijeh

(Zašto muškarci lažu a žene plaču)

- 22:39 - Vaše mišljenje... (0) - Pljuni boju... - Link me...

srijeda, 07.06.2006.

Madonna - Sorry







- 12:51 - Vaše mišljenje... (0) - Pljuni boju... - Link me...

Anegdote

Meni je najslađe slušati nečije anegdote, smiješne događaje...Radim s ljudima pa tako čujem i svakakve priče.
Ja ih svakako imam..nikad neću zaboraviti jednu...u ranijem djetinjstvu...Gledala sa crtić na televiziji. U jednoj sceni prikazuje lika kako nudi drugom da sjedne...ovaj je bio oduševljen tom gestom i krenuo sjesti...No, ovaj nije imao namjeru ostati samo na lijepoj gesti..Odmaknuo je stolicu..i naravno ovaj je pao na guzicu...svi su se smijali jer je to bilo smješno...pa tako i meni...Slatko sam se nasmijala ali ne samo to. To mi je dalo ideju.
Moja baka se vratila iz dućana. Kako se umorila noseći u svakoj ruci po tri kese ponudila sam joj da sjedne. Moja baka je bila jednako oduševljena tom gestom kao i lik iz crtića pa me je i pohvalila. Kad je krenula sjesti ja sam napravila isto što sam vidjela u crtiću...odmaknula stolicu...no
Možete li zamisliti slijedeći prizor...
Jadna baka koliko je duga i teška poljubila je pod kao nikada u životu. Kako je pala tako je počela proizvoditi svakakve zvukove koje sam ja protumačila kao smijeh. E pa krivo sam protumačila!!!
Spustila sam se do nje da je zagrlim i da se zajedno smijemo smješnom događaju. Baza je u tome što se ona nije smijala. Kako sam se spustila do nje tako je meni doletila jedna velika pleščurina.
Onda sam shvatila da ova situacija u stvarnom svijetu izaziva potpuno druge reakcije.
Bila sam tako tužna, a sada se tome slatko smijem.

Slučaj broj 2.

Kao svako dijete koje se voli spuštati niz tobogan voljela sam i ja. samo što mi u ulici nismo imali tobogan već amo reć glatki dio površine koji se koristi za spuštanje kolica.
Jednog divnog dana sklizajući se niz sklizu napravila sam jednu veliku glupost. Glupost zbog koje me grizla savjest. U susret mi je dolazila gospođa s 300 kesa u rukama.Nije znala za sebe..kese samo što se nisu vukle po podu...
Problem je nastao onda kad sam se počela spuštati niz sklizu..tada sam ugledala gospođu i shvatila da se ne mogu zaustaviti..Bezuspješno sam pokušavala ali nisam uspijela...Zatvorila sam oči...rekla samoj sebi šta bude bit će...Zaplela sam se oko njenih nogu i kako sam se zaustavila tako sam otvorila oči...Kese su letale na sve strane zajedno s namirnicama a tako i ruke i noge drage gospođe...Kasnije sam shvatila da gospođa i nije tako draga...
Odmah sam se podigla i pokušala pomoći gospođi da se ustane.Usput sam se ispričavala. Slijedeće što sam vidjela je pet prstiju na mojoj faci...Toliku mi je pleščurinu opalila da je njezin pad na guzicu bio neusporediv s njenom šamarčinom. Pokunjeno sam joj se još jednom ispričala i plačući otrčala kući...no
Što da kažem, ljudi su mi voljeli davati pleske...

- 11:37 - Vaše mišljenje... (0) - Pljuni boju... - Link me...

četvrtak, 01.06.2006.

Nekidan sam pucala od smija kad sam sinjala zafrkancije na net-u.Ova mi je svjetska...do jaja..rekli bi neki...smijeh

Riječ je o jednom penisu koji se žalio na uvjete radnog mjesta...

PENISOVA ŽALBA

Poštovana upravo,

Ja, Penis, ovim putem zahtevam povišicu, iz sledećih razloga:
Radim fizički posao. Radim na velikim dubinama, bez ventilacije. Uvek mi glava srlja prva. Nemam prava na vikende, praznike i godišnje odmore. Radim u vlažnim uslovima, na povišenoj temperaturi. Ne plaćaju mi prekovremeno. Moj posao me izlaže zaraznim bolestima.headbang

S postovanjem,

Penis.

ODGOVOR UPRAVE
Poštovani g. Penisu,

Nakon pažljivog pregleda vašeg pisma, uprava je odbacila vaš zahtev za povišicom, iz sledećih razloga:
Ne radite ni 8 sati dnevno. Umorite se i zaspite nakon kratkih perioda rada. Često ne slušate naređenja uprave. Ne ostajete na naznačenim pozicijama i često posećujete druge oblasti. Ne preuzimate inicijativu - treba vas dodatno stimulisali da bi počeli da radite. Radno mesto je, kad vi odete, uvek u haosu. Često ne poštujete neophodna sigurnosna pravila (nošenje zaštitne odeće i sl.). Penzionisaćete se mnogo pre nego što napunite 65 godina. Stalno dolazite i odlazite sa radnog mesta, noseći dve sumnjive vreće.

S poštovanjem,

Uprava nono

- 14:57 - Vaše mišljenje... (3) - Pljuni boju... - Link me...