petak, 12.02.2010.
Preporuke :D
Nema nikakvih drama u mom životu pa ću evo preporučit jednu knjigu i bend :D (plus neda mi se učit, pa pišem tu).
Dakle bend je BeetanTone. Jučer sam bila na koncertu, opet nakon godinu dana i presavršeni su. Ispunili su sva moja očekivanja i više od toga. Riječi pjesama su im savršene (jedan od tri benda u čijim se riječima pronalazim), zvuk je skaskaska, komunikacija s publikom je bila odlična..Mislim da bi se svakom ko voli ska, ili kog su prijatelji sjebali bar jedanput u životu (zato se pronalazim u njihovim tekstovima -.-), ovaj bend trebao svidjet.A sad kopirano s neta nešto šta pni kažu o sebi samima :D.
"Da preskočimo uvodni dio i gnjavažu o tom kako i gdje smo nastali. Bitno je samo da smo počeli s radom krajem studenog 2007. godine.
Danas bend čini osam veselih i druželjubivih ljudi, koji su uvijek spremni na feštu, druženje i bilo kakav oblik zabave. U svojoj relativno kratkoj povijesti i respektabilnoj brojci koncerata imali su i nekolicinu zapaženijih nastupa...
Bend je svoj zvuk našao u širokom pojasu reggaea, ska, punka, rocka, duba i sličnih stilova te publici prezentira svoje viđenje svakog pravca kroz svoju mješavinu istog.
Postavlja se pitanje po čemu smo različiti od drugih, što je to što nas ističe!? Neznamo, možda to što smo se našli svi "isti" s jednim ciljem, da se zabavimo, družimo i da prenesemo dobre vibracije svakom 'ko nas čuje i vidi.
Pozdrav, BeetanTone!!!"
To je što se tiče benda. Što se tiče knjige...naravno da ću preporučit dobrog starog Coelha :P...Prvo sam mislila preporučiti "Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala", al ipak to nije njegova knjiga koja je najviše ostavila dojam na mene. Možda ni ova koju preporučiti nije isto tako najviše ostavila dojam, al mi je ipak najdraža, jer je to prva njegova koju sam pročitala i zbog koje sam posegla za daljnom njegovom literaturom. Radi se o njegovoj najpoznatijoj knjizi Alkemičar. I opet ćemo kopirati s neta :D
"Kada čovjek nešto uistinu želi, cijeli se svemir uroti kako bi mu se san ostvario. Santiago, glavni junak ovog romana, postao je jednim od slavnih književnih likova, a njegova priča potiče nas na životnu pustolovinu i istinsku preobrazbu."
Ona koja je ostavila najveći dojam je "Veronika je odlučila umrijeti". Iako mi se tokom čitanja nije baš previše svidjela, to je knjiga o kojoj sam razmišljala danima poslije. I opet net naš svagdašnji :D
"Veronika naizgled ima sve što može poželjeti. Odlazi u popularne noćne klubove, susreće, a zatim i izlazi s privlačnim mladim muškarcima, a unatoč svemu nije sretna. U njezinom životu nedostaje nešto. I upravo zato, 11. studenog 1997. izjutra Veronika odlučuje umrijeti. Nakon što je uzela prekomjernu dozu tableta, saznaje da joj je preostalo još samo nekoliko dana života.
Ova priča slijedi Veroniku tijekom tih napetih dana u kojima, na vlastito iznenađenje, otkriva samu sebe uvučenu u zatvoren svijet bolnice u kojoj leži. U tom povišenom raspoloženju otkriva sve ono što sebi nikad prije nije dopuštala: mržnju, strah, znatiželju, ljubav - čak i seksualno uzbuđenje. Njezina je iskustva postupno vode prema shvaćanju da je svaka sekunda njezinog bivanja izbor između življenja i umiranja."
Eto tolko o tome...a sad na učenje :(
- 15:12 -
četvrtak, 04.02.2010.
Mrzim se što nisam sve u glavi rašćistila..
da kao što i sam naslov kaže, tako se i osjećam. Neke stvari jednostavno ne mogu zaboraviti, neke osobe ne želim otjerati, a neke osjećaje ne znam kako osloboditi.Ovo zadnje je moj najveći problem.
Jebeni osjećaji i leptirići u trbuhu koji su sletili prekasno. I ova luda glava kojom ne mislim.
Ali nekako neda mi se razmišljati o tome. I svaki put kad krenem jednostavno to potisnem. Ili nekako razmišljanje ode u krivom smjeru. Umjesto da razmišljam kako skinuti sa sebe tu tlaku osjećaja, ja razmišljam o samim osjećajima.
I naravno onda se pojavi i gospođa nada koja moje razmiljšanje još više i više tjera u krivom smjeru.
Znam da neke stvari nemaju smisao, točnije izgubile su na smislu. I znam da neke stvari (kao na primjer moja priznanja o mojim glupim osjećajim njemu) ne bi ništa promjenile.. Ali jednostavno ne mogu prestati razmišljati o onom o čem ne bi smjela. Nešto kao zabranjeno voće. Plus ponekad znam biti mazohist -.-. Jednostavno ne znam kako reći ne..kako odjebat sve..i kako ubit leptiriće.
I sretna sam zbog sitnica i zbog nekih prolaznih stvari, ali jednostavno to nije ona sreća koja me ispunjuje, sreća uz koju neću misliti na druge stvari, osjećaje, njega. I znam da nismo bili dugo zajedno i da nije bila neka savršena veza (savršena po mojim kriterijima veze). Iako se nismo svađali ni ništa, iako je sve bilo divno, tada nije bilo leptirića. A sad ih je i previše. Puno previše!
Isto tako jedno je vrijeme poslije prekida bilo sve divno, i sad opet odjednom...počeli smo se čut ponovno i ne znam, nešto je kliknulo. Nažalost kliknulo je samo meni, dok je on nastavio za životom. I ne kažem da ja nisam, niti da ne bi mogla, al nešto me koči...I znam šta mi treba. Trebam nekog novog. A to se ne nalazi samo tako i u tom je problem.
I danas se šišam, kao ono kad prekineš se šišaš i te pizdarije. Iako smo prekinuli prije par mjeseci, al nema veze nikad nije kasno :D..
- 17:02 -
