Draxblog 2

ponedjeljak, 30.05.2005.

Referendum u Francuskoj? Kakav referendum? Lijepo je vidjeti HRT kako vikend-gužve na cestama, nekakva besmislena hrvatsko-srbijanska okopavanja oko drugog svjetskog rata, smrt 50-godišnjaka na teniskom igralištu i slične stvari smatra važnijima od možda najvažnijeg političkog potresa u 21. stoljeću. Inače, Tony Blair je preko svog ministra Jacka Strawa poručio EU-kolegama da "moraju preispitati dalji tok ratifikacije Ustava", što će reći, da bi volio da za kojih godinu dana ne mora doživjeti istu gorku sudbinu koju je upravo doživio Chirac. A, nekako sumnjam da će na HRT-u u slijedećih nekoliko mjeseci biti toliko emisija posvećenih EU niti ćemo o dotičnoj previše slušati od strane hrvatskih političara. A pogotovo neće biti ni slova od vanjskopolitičkih stručnjaka koji bi mogli reći što je francuski referendum učinio za dalje širenje EU na istok, odnosno šanse da Hrvatska postane član do kraja slijedećeg desetljeća.

nedjelja, 29.05.2005.

"Putuj Evropo" na francuski način BBC je objavio izlaznu anketu prema kojoj je 55 % francuskih glasača odbacilo evropski Ustav. I tek da netko ne pomisli da ovo nema veze s Hrvatskom, dužan sam podsjetiti čitateljstvo da je isti ovaj Ustav upravo odbačen u ropotarnicu povijesti svojevremeno izjavom Sanaderove vlade "u potpunosti prihvatila" Republika Hrvatska.

Propao EU Ustav? Ako je vjerovati prvim objavljenim procjenama švicarske televizije TSR, Ustav EU je propao. 56 % glasača ga je odbacilo. Procjene također govore o rekordnom odzivu, od nekih 70-75 %, što je prilično rijedak slučaj za zapadnoevropske zemlje.

Novi blog-linkovi Trudeći se malo češće održavati ovaj blog, dodao sam linkove na još par hrvatskih blogova.

subota, 28.05.2005.

Od tisuću cvjetova do pet sorti korova U današnjem Večernjem listu Mladenka Šarić dijeli opće nezadovoljstvo rezultatima lokalnih izbora, odnosno postizbornim prostituiranjem volje birača na foru post-izborna koalicija koje nemaju veze s vezom. I, dakako, kao i cijeli niz naših vrlih političkih i medijskih komentatora, daje pogrešnu dijagnozu i još goru terapiju. Po Mladenki Šarić je problem u onome što predstavlja mantru hrvatske političko-medijske elite – prevelikom broju stranaka za ovako jadnu i bijednu zemljicu kao što je Hrvatska. Zbog prevelikog broja stranaka birači su "zbunjeni" i "ne znaju što birati", pa tako u predstavnička tijela ulazi preveliki broj stranaka zbog kojih se ne može se sastaviti solidna i stabilna većina. Naravno, nudi se rješenje tog problema koje, kao u razdoblju 1941-45, dolazi iz Njemačke. Broj stranaka bi se trebao smanjiti "na prihvatljivu mjeru", i to uvođenjem striktne zabrane "koaliranja na listama". Tako bi, po Mladenki Šarić, samo pet stranaka bilo u stanju ulaziti u predstavnička tijela – HDZ, SDP, HSP, HNS i HSS – a na lokalnim razinama bi se mogla dozvoliti pokoja regionalna ili etnička stranka. Naravno, nikome ne pada na pamet da je problem ne u velikom broju stranaka nego u proporcionalnom izbornom sustavu, koji, barem u svom čistom obliku kakav se primjenjuje u Hrvatskoj, uopće nije primjeren za lokalne i regionalne razine vlasti. Na tim razinama čak ni klauzula od 5 % - u Njemačkoj svojevremeno uvedena s ciljem spriječavanja komunista i neonacista da uđu u Bundestag – ne zaustavlja kojekakve marginalce da postanu bitan faktor. Za lokalne i regionalne razine je daleko primjereniji većinski sustav, jer na lokalnoj i regionalnoj razini se rješavaju problemi koji se teško mogu staviti pod nekakav ideološki predznak. Dakle, ljudi bi trebali glasati za ljude, a ne za nekakve kvaziideološke opcije koje u današnjoj Hrvatskoj - kada navodno socijaldemokratski SDP kopira ekonomsku politiku Margaret Thatcher, a navodno desničarski HDZ gura državni socijalizam – nemaju nikakvog smisla. Naravno, na to se odmah stavlja protuargument da većinski sustav izaziva nadzastupljenost jedne političke opcije, odnosno pogoduje "lokalnim šerifima", "jeftinim demagozima" i "političkim pustolovima" poput Vladimira Bebića, Branimira Glavaša i Borisa Mikšića. Takvu "opasnost" valja zatrti u samom začetku tako da se hrvatska politika svede na blaženo petostranačje koje bi, kao, trebalo biti u skladu s nekakvim evropskim kriterijima. A pravi je razlog svega toga što HDZ, SDP, HSP, HNS i HSS žele istu onakvu trgovinu kakvu danas postoji, ali bez sitnih riba koje im oduzimaju komad kolača. O demokraciji i o tome da bi predstavnička tijela morala nekoga i nešto predstavljati tu nema govora.

petak, 27.05.2005.

Propast kino-biznisa u Americi? Već 14. tjedan kino-dvorane u SAD bilježe pad broja prodanih ulaznica u odnosu na prošlu godinu. Taj trend, po svemu sudeći, nije uspjelo preokrenuti ni rekordno otvaranje Ratova zvijezda III: Osvete Sitha. Dok neki taj fenomen tumače sve očitijim padom kvalitete holivudskih filmova, drugi smatraju kako je u pitanju promjena kulturnih navika Amerikanaca, i to pogotovo onih na koje se Hollywood najviše oslanja - tinejdžera i mladih. Naime, sve više njih, umjesto da svaki vikend odlaze u kino, slobodno vrijeme provode u karaoke-barovima i igrajući video-igre. Nagli razvitak digitalne tehnologije također je svemu tome dao svoj doprinos. 60 % svih domaćinstava u SAD posjeduje DVD-player, a sve veći broj njih je opremljen plazma-televizorima, projektorima i sličnim aparatima koji u kući stvaraju kino-doživljaj. Također je sve veći broj specijaliziranih kablovskih i satelitskih kanala koji nude video-on-demand opcije. Odlazak u kino u današnjim uvjetima sve više počinje sličiti odlasku u kazalište. Srećom po Hollywood, čak i uz ovako zabrinjavajući pad kino-posjeta, teško da će se ponoviti situacija s kraja 1960-ih kada je američka filmska industrija tri godine zaredom bilježila financijske gubitke. Naime, ono što se izgubi na kino-blagajnama se višestruko nadoknađuje prodajom i iznajmljivanjem DVD-ova. Hoće li takvi trendovi, ako se nastave, imati nekakvog utjecaja na kvalitetu prosječnog holivudskog filma? Vrlo je moguće da bi orijentacija na kućno tržište - u kojemu daleko manji udio imaju tinejdžeri za koje je kalibriran dosada u holivudskim blockbusterima dominirajući cenzorski rejting PG-13- mogla dovesti do toga da se u filmovima pojavljuje nešto malo eksplicitniji seks, golotinja, nasilje, politički kontroverzni i intelektualniji sadržaji nego što je to dosada bio slučaj.

ponedjeljak, 23.05.2005.

Eurovizija torpedira evropski ustav? Lakoglazbena institucija koja je svojevremeno srušila fašistički režim u Portugalu mogla bi ponovno imati ozbiljan učinak na evropsku povijest. Dok u Francuskoj još vlada kakva-takva neizvjesnost oko krajnjeg rezultata referenduma za prihvaćanje evropskog ustava, takvih dilema je sve manje u Nizozemskoj gdje je, prema posljednjim anketama, prednost protivnika tako narasla da je "nedostižna". Između ostalog, gotovo sigurna propast EU-referenduma u Nizozemskoj se pripisuje i bijesu tamošnje javnosti zbog rezultata glasanja za Pjesmu Eurovizije. Dok se izbacivanje nizozemske predstavnice Glennis Grace u polufinalu se pripisuje "zavjeri Istočnih Evropljana", čak i oni ozbiljni komentatori Euroviziju prikazuju kao "model budućeg odlučivanja u proširenoj Evropskoj Uniji" i izražavaju brigu zbog toga što će "cijeli niz malih, siromašnih istočnovropskih država" nastupati kao blok nauštrb "velikih i bogatih država u koje spada Nizozemska". U međuvremenu anketa u Latinici pokazuje kako 67 % ispitanika drži kako bi Hrvatska bolje prošla u balkanskim, nego u evropskim integracijama.

subota, 21.05.2005.

Amerika i Kanada... ...neće biti zemlje udruženog rada, ali su u ovoj potonjoj preuzeli neke dobre običaje s ovih prostora. Tako se čini da su Paul Martin i njegova vlada poboljšali šanse da preživi glasanje o povjerenju u federalnom parlamentu nakon što je jedan zastupnik Konzervativne stranke iz tko zna kojih razloga odlučio prijeći u premijerovu Liberalnu stranku.

petak, 20.05.2005.

(Ne)redovno čišćenje bloga Malo sam mijenjao dizajn i izbacio sam par linkova. I, onako, razmišljam o tome da ovdje s vremena na vrijeme bacim koju filmsku recenzijicu. No, nemojte ovdje očekivati doktorsku dizertaciju o Osveti Sitha ili nešto slično. U najboljem slučaju ćete dobiti odlomak-dva s rejtingom. Naravno, svaka sugestija po tom pitanju je više nego dobrodošla.

Unosan posao Prošle godine je hrvatska javnost čula informacije o tome da je Mate Granić poznatim poslovnim ljudima nudio "sigurno" saborsko mjesto na listi DC-a u zamjenu za 100.000 €. Danas Stanko Zrilić iz HSLS-a tvrdi da SDP i njegovi saveznici jednom članu HSP-a u zamjenu za njegovo mjesto u Općinskom vijeću Pakoštana nude 150.000 €. Očito je u manje od dvije godine cijena zastupničkih mjesta prilično porasla te da se na tom tržištu primjećuje dramatičan uzlazni trend, što predstavlja jedan od rijetkih pozitivnih pomaka u inače nezavidnoj slici hrvatske ekonomije.

petak, 13.05.2005.

Hoće li mi netko reći... ...što je loše u ovoj vijesti koje su na svom sajtu objavila 24 sata? Prvi put nakon 45 godina, u američkoj saveznoj državi Nova Engleska, pogubljen je serijski ubojica. Osuđenik Michael Ross (45) smaknut je injekcijom nakon što je odslužio 18 godina doživotne kazne. Ross je bio osuđen zbog silovanja i ubojstava osam žena u državama New York i Connecticut tijekom 80-ih godina. Osuđenik je dobio smrtonosni "koktel ljekova" u nazočnosti dužnosnika, novinara i osoba bliskim žrtvama, a prije pogubljenja odbio je dati bilo kakvu izjavu. Ubojica je odbio napore oko odgađanja njegove kazne, objašnjavajući kako on zapravo i želi umrijeti. Na to su se njegov otac i odvjetnička ekipa oglasili tvrdeći kako Ross nije nadležan prekinuti žalbe, dodajući kako pati od sindroma iščekivanja smrtne kazne, koji optuženiku "ubija" volju za životom. Američka javnost je i dalje podijeljena između pristaša i protivnika smrtne kazne, koja je izbačena iz zakona 12 saveznih država. Nakon pokušaja samoubojstva u zatvoru, obitelj osuđenika uložila je žalbu u kojoj tvrde da je Ross neuračunljiv no sud je odbacio žalbu. UPDATE: Očito je da nitko ne vidi ništa loše u ovoj vijesti, s obzirom da ju je preuzeo i Jutarnji list.

srijeda, 11.05.2005.

Pada vlada! Ne naša, nego kanadska. Zastupnički dom kanadskog parlamenta je s većinom od 153 naprama 150 glasova izglasao nepovjerenje vladi premijera Paula Martina. Na to je Martin reagirao izjavom kako je odluka "proceduralne" prirode i da ne namjerava podnijeti ostavku i raspisati nove izbore. Ta odluka – koji mnogi nazivaju početkom kanadske ustavne krize – je sasvim razumljiva s obzirom da se drži kako će na skorima izborima vladajuća Liberalna stranka – koja Kanadom vlada od 1993. godine - biti teško poražena od opozicijske Konzervativne stranke i kvebečkih separatista. Razlog je u nedavno aferi kada se otkrilo da je vlada nekoliko stotina tisuća dolara poreznih obveznika ilegalnim kanalima preusmjerila na račun Liberalne stranke, odnosno nekoliko lokalnih izbornih kampanja. Liberalna stranka, inače, nema većinu u kanadskom parlamentu, iako tamo ima najveći broj mjesta. Dosada se za upravljanje morala oslanjati na prešutnu podršku ljevičarske Nove demokratske stranke, iako ni te dvije stranke zajedno nemaju većinu. Svaka sličnost sa političkom situacijom u Hrvatskoj je uistinu slučajna.

nedjelja, 08.05.2005.

Groblja i britanska politika Zamislite stranku mučenu unutarnjim sukobima, traumatiziranu s dvije uzastopne katastrofe, suočenu s mržnjom većine medija, ignoriranjem od strane vanjskih faktora i anketama koji joj na novim izborima proriču još goru sudbinu. I zamislite da se ta stranka uspije ne samo nekako iščeprkati s dna ponora, nego i potući svoje glavne suparnike, ponovno osvojiti pozicije koje su bile izgubljene odnosno mjesta na kojima im nitko nije davao nadu. I, svemu tome usprkos, Michael Howard, vođa britanskih konzervativaca, je odlučio kormilo stranke prepustiti nekome drugom, smatrajući kako to što nije uspio u tome da je vrati na vlast dovoljan razlog. Ta odluka će biti neshvatljiva hrvatskoj javnosti koja je naviknuta na to da se trebaju pomaći nebo i zemlja da bi neki stranački čelnik dobrovoljno odstupio sa svog položaja. Račan tako sebe smatra vođom opozicije usprkos dva izborna debakla, isto kao što Tomčić ne pomišlja na to da se pokupi s vodstva HSS-a nakon što je neslavno propao pokušaj da mu stranka bude "jezičac na vagi". Gotovo je sigurno da će Vesna Pusić pronaći cijeli niz uvjerljivih razloga da ostane na čelu HNS-a nakon što joj stranku budu masakrirali slijedeće nedjelje, isto kao što će Sanader biti hvaljeni i poštovani vođa opozicije nakon što se ista stvar dogodi s HDZ-om na parlamentarnim izborima.

Stevene, zašto plačeš? Mediji javljaju da je Steven Spielberg zaplakao na kraju premijere Ratova zvijezda Epizode III: Osvete Sitha. Većina drži da je razlog taj što je bio duboko dirnut djelom svojeg dobrog prijatelja Georgea Lucasa. No, moguća su i druga objašnjenja. Možda je shvatio da će nakon Lucasovog filma njegov Rat svjetova izgledati kao drugorazredna zabava. A možda se rasplakao shvativši da je Lucas, poput njega, samo sjena nekadašnjeg kralja Novog Hollywooda.

Od svijeta Nobelovu nagradu, od svojih birača nogu David Trimble, vođa Ulsterske unionističke stranke koja okuplja (točnije, koja je bila okupljala) sjevernoirske protestante, jedan je od gubitnika prošlih izbora. Trimblea, koji je jedan od arhitekata sjevernoirskog mirovnog procesa, smatra se jednim od najuglednijih britanskih i svjetskih političara te je za svoje napore dobio Nobelovu nagradu za mir. No, njegovi sunarodnjaci su očito imali drukčije mišljenje te su umjesto njega izabrali kandidata Demokratske ulsterske stranke na čijem je čelu protestanski svećenik i protivnik mirovnog sporazuma Ian Paisley. Ponovno se vidi kako nitko nije prorok u svom selu.

petak, 06.05.2005.

LIVE BLOGGING – Blairova pobjeda i poraz Trebalo je gotovo šest sati, ali i ta formalnost je gotova. Laburistička stranka je prešla magičnu brojku od 324 mjesta u Parlamentu i tako osigurala većinu za samostalno sastavljanje vlade. No, najdulje čekanje je bilo za izbornu jedinicu Bethnal Green & Bow, smještenu u četvrti istočnog Londona s puno muslimanskog življa kojeg je u Parlamentu predstavljala Oona King, crna zastupnica Laburističke stranke i jedna od najodanijih pristaša Tonyja Blaira. Njoj se suprotstavio George Galloway, laburistički disident i žestoki protivnik rata u Iraku koji je organizirao stranku RESPECT. Prebrojavanje glasova se odužilo, a Galloway je u svom pobjedničkom govoru objasnio zašto – optužio je Blaira i njegovu stranačku mašineriju za mahinacije s poštanskim glasovima. Procjene govore da će Blair s 36 % glasova Laburističke stranke na nacionalnoj razini postati najnepopularniji izborni pobjednik u britanskoj povijesti.

LIVE BLOGGING – Konfuzija Prilično je teško blogati kada rezultati stižu svakog minuta. Ako postoji nekakav trend onda je to da laburisti svuda gube glasove, i to uglavnom u korist liberalnih demokrata. Konzervativci također dobijaju, ali daleko manje – osim u Londonu, gdje će imati bolji rezultat od nacionalnog prosjeka. Izgleda da će liberalni demokrati imati najbolji rezultat nakon drugog svjetskog rata.

LIVE BLOGGING – Konzervativna plavuša ulazi u Parlament Putney – gdje je pobijedila plavuša po imenu Justine Greening - je prva izborna jedinica u kojoj su konzervativci uspjeli smijeniti laburističkog zastupnika. Ono što je posebno zanimljivo jest da je riječ o londonskoj izbornoj jedinici gdje je opet zamijećen pad od 9 % za laburiste. Iste brojke se mogu vidjeti i u drugim izbornim jedinicama, mada su u pitanju sigurna laburistička uporišta s 15-20 % prednosti gdje takav pad neće imati nikakvog učinka. Postoje naznake da bi laburistička većina mogla spasti negdje na 30-50 mjesta.

četvrtak, 05.05.2005.

LIVE BLOGGING – Prvi rezultati Sunderland South je izborna jedinica u kojoj je pobjednik proglašen za 48 minuta, i time je dobijen prvi konkretni rezultat britanskih izbora. Laburistički zastupnik Chris Mullin je očuvao svoje mjesto, ali je dobio 5.3 % manje glasova nego prije četiri godine. To otprilike odgovara onome što govore ankete.

LIVE BLOGGING - Blair dobio po nosu? Ako je vjerovati izlaznoj anketi ITN-a i BBC-ja, laburistička većina, koja je dosada iznosila oko 161 mjesta, biti će srezana za gotovo 2/3. Konzervativci će imati 209 mjesta u Parlamentu, što je oko 45 više (ili oko jedne četvrtine) više nego što imaju sada. Nisam još vidio kako su prošli liberalni demokrati. UPDATE (23:33): Prema procjenama, liberalni demokrati su osvojili samo 2 nova mjesta, što je daleko manje od onoga što su zacrtali kao cilj i što su im davale prethodne ankete. No, noć je još duga.

LIVE BLOGGING – Britanski izbori Da jednom i to probamo. Iako se pobjednik unaprijed zna – ili se barem tako tvrdi u hrvatskim medijima - bit će prilično zanimljivo. Za razliku od Hrvatske, gdje se od proglašenja prvih rezultata ili izbornih procjena otprilike može projicirati sastav parlamenta, u Britaniji će sve ovisiti o pojedinim izbornim jedinicama, a prebrojavanje u svakoj od njih 646 može potrajati satima. U mnogim od tih izbornih jedinica razlika između pobjednika i drugoplasiranog zna iznositi nekoliko postotaka ili čak nekoliko desetaka glasova. Bit će to duga i uzbudljiva noć. Prve izlazne ankete su predviđene za pola sata. Britanske blogere koji će izbore pratiti live možete čitati pomoću ove liste.

Sunce sija za Tonya Blaira Sun, najveći i najutjecajniji britanski tabloid, na današnjoj naslovnoj stranici je britansku Laburističku stranku usporedio s pobjedničkim timom FC Liverpoola i pozvao čitatelje da laburistima daju svoj glas. To ne bi trebalo nikoga čuditi, jer Sun pripada medijskom imperiju Ruperta Murdocha, kojemu, između ostaloga pripada i Fox News. S obzirom na bliske veze Georga W. Busha i Tonya Blaira, kao i na to da je Blairova ekonomska politika i ideologija Trećeg puta ništa drugp do tačerizam presvučen u pseudoljevičarsko ruho, nije teško shvatiti zašto Murdoch favorizira Blaira na ovim izborima. Takav stav je, izgleda, preuzela većina britanskih medija, čak i onih koji su Blaira bili razapinjali zbog rata u Iraku. Daiy Mirror, poznat po svom žestokom antiratnom stavu, pozvao je glasače da odaberu Blaira i Laburističku stranku te ih je pokušao uvjeriti da bi njihov ostanak kod kuće na vlast mogao dovesti Konzervativnu stranku – što za mnoge britanske ljevičare i liberale predstavlja sudbinu goru od smrti.

Bomba u New Yorku i britanski izbori Prvi put nakon 11. rujna 2001. godine Njujorčani su se morali suočiti s terorirstičkim činom. Srećom, ovaj put je riječ o eksplozivnoj napravi relativno male snage koja je detonirana usred noći, te nije bilo žrtava. Sudeći po meti – britanskom konzulatu – teroristima je očito cilj bio utjecati na ishod britanskih izbora, očito u nadi da će britanski birači, isto kao i oni u Španjolskoj, u strahu od novih napada izabrati stranku koja je za povlačenje stranih trupa iz Iraka. No, teško je zamisliti da bi bomba imala isti učinak – za razliku od Španjolske, glavna opozicijska stranka – konzervativci Michaela Howarda - je, poput vladajućih laburista Tonya Blaira, zagovornik ostanka britanskih trupa u Iraku. Ako bomba bude imala ikakvog učinka na izbore, on će se prije svega očitovati u nešto većem broju glasova za Liberalne demokrate – stranku koja je protiv rata i okupacije Iraka – odnosno u nešto nižem odzivu birača, jer će mnogi biti uplašeni kako bi se ista stvar mogla dogoditi na britanskom tlu. Oba faktora bi mogla naškoditi Blairovim laburistima – veći postotak za Liberalne demokrate će ih koštati mnogih izbornih jedinica u kojima je utrka izjednačena, te će u njima pobijediti liberalni demokrati (ili, što je mnogo izglednije, konzervativci). No, teško je pretpostaviti, barem sada, da bi sve to dovelo do Blairovog gubitka vlasti. Sve predizborne ankete su tokom cijele kampanje laburistima davale tako uvjerljivu prednost da je jedino pitanje bilo hoće li Blairova većina u parlamentu biti troznamenkasta ili dvoznamenkasta. Početkom tjedna ankete su čak sugerirale da bi laburisti mogli povećati svoju većinu, što se u svjetlu rata u Iraku i nepopuarnosti istog među britanskom javnošču, čini gotovo neshvatljivim. Tek u posljednja dva dana se taj trend neznatno promijenio u korist konzervativaca i liberalnih demokrata. Doduše, treba uzeti u obzir da predviđanje izbornih rezultata na osnovu predizbornih anketa mnogo nepouzdanije u Britaniji nego u drugim državama. Već dva puta u britanskoj povijesti se dogodilo – godine 1970. i 1992. - da konzervativci pobijede usprkos toga što su u svim anketama do samog kraja prednost imali laburisti. Bomba u New Yorku bi mogla biti zaslužna za treći takav slučaj.

utorak, 03.05.2005.

Et tu, fillia Renata? Da je netko samo prije godinu dana provalio kako na Internetu postoji snimak Renate Sopek kako vodi ljubav s dva muškarca ismijali bi ga na mrtvo ime. Ali danas, nakon afera sa Severinom, Suzanom Mančić, Ines Juranovič i Majom Bugarić, takvi navodi se shvaćaju daleko ozbiljnije. Zapravo, toliko ozbiljno da 24 sata izda naslovnicu s riječima "TO NIJE SOPEKICA!". Naravno, u ovom slučaju nije riječ o Renati Sopek, ali se vrlo brzo može zamisliti dan kada će hrvatski celebrityji s čijim seksualnim životom javnost na taj način nije upoznata biti izuzetak, a ne pravilo.

<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv