Recenzija/komentar - Film: The Bourne Ultimatum
07.09.2007.Bourneov ultimatum
Eng. The Bourne Ultimatum
God. 2007.
Redatelj: Paul Greengrass
Scenarij: Tony Gilroy, Tom Stoppard, Scott Burns, Paul Attanasio
Trajanje: 111 min.
Žanr: Akcija, Triler
Glume: Matt Damon, Julia Stiles, Joan Allen, David Strathairn, Paddy Considine, Edgar Ramirez, Trevor St. John...itd.
Trailer
Radnja: Nakon bjesomučne potjere ulicama Moskve, Bourne se uspijeva na kratko skloniti u nekakav napušteni podrum, gdje uspijeva zaliječiti svoje rane. Nakon što onesposobi dva policajca koji ga pronađu tu, ali koje ostavi na životu, odlazi. Uskoro nakon toga stiže u Pariz, gdje ima neke neriješene poslove, a zatim ga put odvede u London, gdje se navodno nalazi njegov jedini trag koji bi mu mogao pomoći da otkrije nešto o svojoj prošlosti. Radi se o novinaru Simonu Rossu koji ima neke dokaze o tajnom vladinom projektu "Crna ruža" koji ima veze sa Bourneovom prošlosti. No, i CIA-eine ubojice su također na Rossovom tragu, te se Bourne mora pobrinuti da ga održi na životu barem dok iz njega ne izvuče sve potrebne informacije. Kada mu to ne pođe za rukom, započne ponovno bjesomučna potjera koja ga odvede preko Londona i Marocca do New Yorka, gdej Bourne napokon otkrije sve detalje vezane uz svoju prošlost.
Recenzija: Bourne se vratio! Vratio se nakon što je prethodno tragao za svojim identitetom i pokazao svoju nadmoć da bi sada svima postavio ultimatum. No da li se je vratio sa stilom, e to je već upitno. Moram odmah na početku reći da sam iznimno mnogo očekivao od ovoga filma, iako me prethodna dva i nisu oduševila u tolikoj mjeri unatoč tome što su i "The Bourne Identity" i "The Bourne Supremacy" vrlo dobri filmovi, ali ne i odlični. Razlog tog mog (pre)velikog očekivanja je bio taj što su ovaj film odmah po dolasku u kino dvorane popratile fenomenalne kritike i hvalospjevi, u podjednakoj mjeri i od strane publike i od strane kritike. Evo primjera radi spomenut ću kako su mu kritičari na portalu Rotten Tomatoes dali čak 93 od mogućih 100%, dok mu je na imdb-u za sada čak 37,020 gledatelja dalo zavidnu ocjenu 8.5/10. Ali sad nakon što sam ga i ja odgledao, mogu samo reći da sam i više nego neugodno iznenađen tako dobrim rezultatima ovog filma pošto on to po mom mišljenju nije nipošto zaslužio ama baš ničim, te je najslabiji od sva tri filma. E sad, da li je stvar do mene i toga da ja jednostavno nisam vidio sve to što drugi vide, ili pak drugi nisu vidjeli ili ne žele vidjeti ono što sam ja vidio, ili pak vide ali im to jednostavno ne smeta. Bilo kako bilo, stvari stoje ovako.
Čitao sam kako ovaj film mnogi hvale prvenstveno zbog izvrsne režije, kamere i montaže. No, činjenica je da je najveći minus filma upravo ta (pre)divlja kamera, tkz. "Earthquake-Cam" i prebrza montaža. Paul Greengrass je ovaj puta zaista pretjerao forsirajući svoj dokumentaristički stil. Taj dokumentaristički pristup je izvrsno funkcionirao u dvojci i nije se pretjerivalo sa kamerom iz ruke, dapače, to je dalo filmu jednu dozu realizma i dinamike. No ovdje ne samo da se pretjeruje u akcijskim scenama koje zbog toga najviše trpe, već i u jednostavnim scenama dok likovi razgovaraju. Kamera non-stop švrlja kadrovima u svim mogućim smjerovima koji su rezani nevjerojatnom brzinom sto nam u kombinaciji onemogućava da u većini situacija išta vidimo što se zaista događa na ekranu jer je sve manje više u bluru. Recimo prvi film je posebno ostao zapažen zbog izvrsno režiranih borilačkih scena, koje su bile iznimno brze, dinamične, efektne ali i pregledne, a i u drugom je bilo tako, dok ovdje to uopće nije slučaj. Ovdje ne možete zaista ništa vidjeti. Eventualno ako budete imali malo sreće i ako malo napregnete svoje oći, uhvatit ćete koji potez rukom ili nogom iako nećete skužiti tko je koga udario. I baš zato ta podivljala kamera previše odvlači pozornost od sam radnje koja je i onako pomalo konfuzna. Jer dok se vi pokušavate usredotočiti da napokon vidite što se zbiva na ekranu, posebice u akcijskim scenama, zaboravite uopće na tijek radnje. Greengrass je na taj način vjerojatno htio dobiti na dinamici, napetosti, stvoriti neki određeni osjećaj paranoje u gledatelja i podići im adrenalin u krvi, što mu je u dvojci kao što rekoh i pošlo za rukom, no ovaj puta je svom stilu dao veći prioritet pored pričanja priče pa je tako uspio samo prouzročiti konfuznost radnje i glavobolju kod gledatelja.
Još jedan od minuseva je i to što se film nadovezuje izravno na dvojku. Zapravo to ni nije glavni problem jer to tako i mora biti, već je stvar u tome što se negdje do iza polovice filma radnja ovog nastavka isprepliće sa radnjom iz prethodnog filma, te nam se odjednom nakon sat i 15 min. u filmu pojavi kraj prošlog nastavka. Nije da je to sad nešto loše izvedeno ili da kvari zaplet jer "rupe" u priči su odlično popunjene, no čemu ponovno prepričavati nešto što je već ranije ispričano samo ovaj puta iz malo drugačijeg kuta gledanja. To ovaj film tako uz to što je nastavak čini i polu-prequelom, te potpuno nepotrebnim. Sve se je to naime mnogo ispričati i u prethodnom filmu. Doduše sva tri filma su rađena prema romanima Roberta Ludluma, no današnji scenaristu su mnogo pametni te im nije nimalo problem spojiti dvije pa čak i tri knjige u jedan smisleni scenarij. Istina, film tada ne bi trajao sat i 40 min već vjerojatno 2 i pol sata, možda i 3, ali nema veze jer bi se bez problema ispričati sve što se imalo reći o Bourneovoj prošlosti. Naravno, u cijeloj toj priči veliku ulogu igraju i pohlepni producenti te njihova želja za zaradom, posebice nakon što je original zaradio 121 mil.$ a drugi 176 mil.$. To im je i ovaj puta pošlo za rukom, jer je "The Bourne Ultimatum" zaradio čak preko 200 mil.$!
Jedna od nedostataka je i to što prva dva filma djeluju kao zasebne cjeline, imaju i glavu i rep dok ovaj ima samo rep. A kad smo već kod "repa", odnosno raspleta priče, moram reći da je on poprilično jednostavan i bezličan te nam ne nudi ništa novo što već nismo mogli saznati iz prethodnih filmova. Nema tu nikakvog preokreta niti nečeg ne očekivanog, te nas kraj ostavlja sa onim gorkim okusom u ustima i pitanjem "zar je to to?". Tko je zapravo Jason Bourne mogli ste saznati i ako ste pozorno gledali "The Bourne Supremacy". Jedina novost koju su nam scenaristi pokušali prodati je ta da je jedna od likova iz prethodnih filmova zapravo imao/la vezu sa Bourneom dok on još nije bio Bourne. Ali to je tako nategnuto i beznačajno u cijeloj radnji da se postavlja pitanje čemu to opće i izvlačiti na površinu kada se s time nije išlo u nikakvu daljnju razradu.
Također ima tu i nekoliko sasvim novih likova, o kojima ranije nije bilo niti riječi, ali sad su od jednom oni glavni mozgovi iza cijele te operacije. Doduše nije to ni tako loša ideja, unosi malo svježine i "iznenađenja" u radnju, no njihova karakterizacija je zaista plitka, te su oni jednostavno jednodimenzionalni. Iako mnogi hvale glumu, gluma i nije ništa posebno, te se zapravo nitko od glumaca nije pretjerano iskazao u ovom filmu. Brian Cox je u prošlom nastavku napravio daleko bolji posao nego David Strathairn i Scott Glenn zajedno u ovom. Joan Allen pak djeluje potpuno neiskorišteno ovdje i njezin lik mi se nekako "srozao" u odnosu na prethodni film, postala je nekako "sporedan" lik iako u biti i nije tako. Julia Stiles i njezin lik Nicky Parsons je u ovom nastavku skroz nepotreban i beznačajan, te se veoma lako moglo i bez nje, ne bi nigdje falili. Glavni akter cijele te priče, Matt Damon je sasvim uvjerljiv u ovoj ulozi, kao u ostalom i u prethodnim filmovima. No, on zaista nema karizmu akcijskog junaka iako je izvrstan glumac, ali izgleda previše dječački i dobroćudno, čak i u scenama kada je nasilan. Najjednostavnije rečeno, izgleda ko Dobri Will Hunting koji je popizdio pa štema ekipu jer su mu zaribali formulu za lijek protv raka.
Sve u svemu ovaj nastavak se ujedno čini kao jedan dugački Deja Vu, jer smo dosta toga vidjeli već ranije u mnogo boljem izdanju. Neke scene su čak potpuno identične nekima iz prethodnika, kao recimo kraj automobilske potjere, samo su uloge pozitivca i negativca zamijenjene. I dok je u prethodnom filmu negativac poginuo nakon što ga Bourne zabije automobilom svom silinom u stup u tunelu, Bourne ovdje nakon što njemu učine isto izađe van samo sa malom ogrebotinom na čelu i od šepa dalje. Time u vodu padaju i raznorazne priče o realnosti ovog serijala. Zaista je malo toga interesantno u ovom nastavku. Zapravo, kao najinteresantniji dio filma bih definitivno izdvojio sekvencu u Londonu, na željezničkom kolodvoru Waterloo Station kada Bourne pokušava s kolodvora neprimjetno izvesti novinara kako ga se CIA ne bi dočepala šaljući mu upute putem mobitela i onesposobljavajući njegove pratitelje. Taj dio je bio napetiji i dinamičniji nego čitav film u komadu. Šteta što se nije i dalje nastavilo tim tempom i na takav način. Za pohvalu je i izvrsan glazba Johna Powella, te atraktivne lokacije u u Španjolskoj i Maroku. To su zaista jedne od rijetkih pozitivnih stvari koje ovaj film nudi.
Na kraju krajeva mogu reći smo da ovaj Bourne nije niti dobar akcić jer je u akciji nemoguće uživati te s vremenom postaje zamorna, a niti je dobar špijunski triler jer je previše konfuzan, nabrijan i nerazumljiv. Da će vam pružiti adrenalinsku injekciju kao što se negdje navodi, neće. Eventualno će vam kao što spomenuh ranije prouzročiti glavobolju. Ako želite dobru adrenalinsku injekciju pogledajte "Crank" ili "Ong Bak". Ako pak želite izvrstan špijunski triler/akcić novijeg datuma pogledajte "Casino Royale" ili "Mission: Impossible III", ili u najboljem slučaju prethodna dva Bourne filma. A od starijih preporučam "The Tailor of Panama", "Three Days of the Condor" ili pak "North By Northwest". Ovaj nastavak bi još možda i bio barem dobar kada ne bi postojala prethodna dva, iako teško da bih i tada prošao preko te loše kamere iz ruke. Ali u ostalom, tko je gledao prva dva filma, pogledat će zasigurno i ovaj, samo nemojte očekivati previše...možda vam tada bude bolji nego što je meni bio.
Ocjena: 2,5/5
By Dragonrage
Galerija fotografija:
komentiraj (17) * ispiši * #
. Uz to, u slobodno vrijem osim što gledam filmove, i sam se bavim filmom, doduše još uvijek amaterski, ali za koju godinu...tko zna?! Tako da ću vjerojatno pisati i o projektima koje planiram snimati i koje sam već snimio (da, da
), kao i o projektima drugih nepoznatih ali ambicioznih hrvatskih autora koje osobno poznam a pred kojima je blistava budućnost. 
