whistle for the choir
petak, 30.12.2011.
kraj 3. poglavlja.
pa evo, bliži se kraj i ove, 2011. godine ove naše nove ere. bilo bi dobro osvrnuti se i prisjetiti se značajnijih trenutaka i iskustava (pozitivnih i negativnih) u nadi da će se nešto naučiti iz vlastitih, a tako i tuđih iskustava tako da se bolje pripremiš za budućnost. to preporučam svima... prisjećanje tu i tamo dobro dođe. zbilja možeš samog sebe poučiti nečemu.
2011. godina........vau.... sad dok vrtim u glavi film od ove godine... lijepe uspomene naviru. naravno, to su sada još relativno mlade uspomene, al opet.. i uspomene od jučer ćeš se rado sjetiti ako ti je bilo lijepo. ...prisjećam se kraja srednje škole (ove godine sam maturirao). sjećam se svog razreda. sjećam se svake osobe zasebno. sjećam se onih par posebnih osoba s kojima želim ostati u kontaktu, osoba koje su mi postali prijatelji. lijepe su to uspomene. nostalgične također. sada shvaćam zašto se ovako osjećam. isto kao pred četiri godine, kada sam završio osnovnu školu. sličan, ako ne i isti osjećaj. osjećaj "promjene". to se valjda može tako definirat. to je taj čudan, težak osjećaj. očito ne volim promjene. prilično sam nostalgična osoba. stalno vučem vrijeme natrag. proklinjem sve novo... a svjestan sam da sam u valu suvremenog doba iako ne želim bit, ali ako hoću preživjet.. moram se vozit na valu.. inače se utapam. to me malo deprimira.
ljubav. vjerovali ili ne.. to je centar svijeta, oko toga se sve okreće. ljubav. čovjeka definira njegova ljubav. ljubav koju daje, i koju prima. ljubav u svim oblicima.
i dalje sam u procesu učenja. i kroz ovu godinu sam naučio neke stvari. oduvijek sam bio naivan, naivan do bola. smatrajući da je apsolutan mir u svijetu moguć. ljubav, prijateljstvo, glazba, sreća, jednostavnost.... da su to stvari kojima treba težit. prilično bajan, naivan, hipijevski, i što mi nisu još rekli, pogled na svijet i život. sa takvim stavom (možete i misliti) osoba će se puno više puta razočarati nego obradovati. toliko puta sam htio odustati... ali nakon toliko puta, shvatio sam da ne možeš promijeniti ono što jesi i tko jesi. jer to si ti. gotovo. možeš glumiti. (to mnogi rade). ali na kraju dana, ti ćeš opet znati tko si. možeš se opametiti i promijeniti u nekim stvarima, ali time ne gubiš svoj identitet. dapače, tada se još više bližiš samome sebi.
odlučio sam... pri odlasku iz ove godine, sa sobom uzimam samo lijepe uspomene, a u Novu godinu uzimam ljubav i sreću, jer toga uvijek fali. :)
i na kraju, sretan Božić (sa zakašnjenjem) i nadolazeća Nova 2012. godina! želim svima koji ovo čitaju, vašim prijateljima i obitelji, a i svima ostalima OD SRCA (ovo od srca ne mogu dovoljno naglasiti) sve najbolje, ljubav, sreću, zdravlje, puno novih, lijepih i sretnih uspomena koje ćete pamtit čitav život. :) volim vas!
