whistle for the choir
subota, 28.03.2020.
Porivi nostalgije
Sjetio sam se nečega o čemu sam pisao ovdje, jedan tekst od pred devet godina. Pa sam se začitao u ostalome, čitao komentare, posjećivao autore istih. Osobe s kojima sam se međusobno čitao, u ona vremena. Sve je to sada prošlo, pred najmanje pet godina. Tada je sve ovo nekako isparilo. Takvo je vrijeme došlo. Mislim da ne treba žaliti, treba biti sretan što je bilo. I što je još uvijek sve tu, onome tko je davno pisao, a u međuvremenu nije uklonio stranicu. Sve "uklesano" u internet domeni, da ostane mogućnost ponovnog čitanja, a možda čak i pisanja, nečeg novog. Ne pišem sada ovo, iza četiri ujutro, iz namjere da oživim nešto što je davno izdahnulo... a možda baš to i radim, ne znam. Samo sam imao poriv nešto napisati. Nemam drugih razloga. Ali imam želja, da opet stupim u kontakt s ljudima koje sam čitao, poznavao, a ne znao. Želim dijeliti te zajedničke epizode iz naših prošlosti, i kako su nam se sudbine, makar jedan relativno kratak period, ispreprele, a opet ostavile utisak i do danas, i ubuduće. Fali mi to. Fale mi te osobe. Falite mi.
