whistle for the choir
ponedjeljak, 20.06.2011.
honestly..
baš mi je došla želja da nešto napišem. iako nemam isplanirano što ću reć. u prošlom postu sam pisao kako želim neku veliku promjenu. i da želim biti netko drugi. tj. želim biti i dalje ja, ali dosad neviđen. pa se pokušavam pitat zašto? zašto imam toliku potrebu za promjenom. to bi značilo da nisam zadovoljan svojim životom ili? ali jesam. mogu reći da sam uglavom zadovoljan sa svime što sam dosad postigao. i da se poštujem do neke granice zbog toga. iako očekujem ipak puno više. želim da ta moć koju imam u sebi i koju ne koristim dovoljno eksplodira i toliko utječe na sve aspekte mog života. u stvari, aspekte mene. nisam toliko zadovoljan sobom kao osobom koliko sam zadovoljan općenito životom. ne osjećam se dovoljno... ne znam, vrijedno. ne znam kako da to objasnim. osjećam se nekako zaostalo. kao da sam malen i jadan i mučim se držati tempo sa drugima a u stvari sam već daleko iza. da li je ikome poznat taj osjećaj? ponekad se jako samim osjećam. a sa druge strane osjećam da mi fali individualnosti u životu. fali mi nekakva odgovornost. osjećaj ponosa. nekakvo općenito zadovoljstvo.
radim na sebi i trudim se nešto učiniti, ali kao da me svi koče, sa svih strana, i ne dopuštaju mi to. opet mi je teško objasnit. ne dobivam dovoljno prilika za pokazat se. ponekad se skroz otkačim i počnem govorit sve što mi prvo pada na pamet. vjerojatno tako želim dobiti pažnju. iako sam sramežljiva osoba po prirodi, ubiti shvatio sam da volim tj. želim ostaviti dojam i utisak. a tko ne želi? a nekako imam dojam kao da sam proziran.
drago mi je da sam odlučio sad napisati post jer su mi se neke stvari razjasnile. uvijek je lakše kada mogu svoje misli staviti na papir, ili ovdje na blog u ovom slučaju.
hvala svima koji me čitaju. puno mi znači ako i jedna osoba uzme par minuta da ovo pročita i ako se možda ne nađe u mojim riječima barem pokuša shvatiti i.. to mi jednostavno puno znači. isto tako i za svaki komentar. hvala svima što ste me toliko puta utješili, urazumili i dali koristan savjet. pozdrav! :))
četvrtak, 02.06.2011.
free bird
danas sam imao jako dobru ideju za post, al kad je tako, ugl. sam negdje vani, a kasnije ne mogu više sabrat misli. a ne želim blebetat i pisat o glupostima, želim pisati nešto konstruktivno. sad je problem sjetit se i ne volim se vraćat u nazad i tražit misli.. to mora bit u trenutku smišljeno i izraženo. sve ostalo mi se čini "fejk". kao da izmišljam bezveze.. ma ne znam. gledam vaše stare komentare, vidim sve neka druga imena. svi mijenjaju. osjećam se tako zaostalo. na više načina. joj mrzim kad držim ruke na tipkovnici i gledam okolo! previše ne-planirano i organizirano. želim nekakvu veliku promjenu. nekako mi je dosadilo sve. sve ovo što predstavlja moj život. nemoj me krivo shvatit. ne govorim da sam odustao od života. jednostavno mi sve ima neki neslani okus. hoću promjenu od 180, doslovno. želim da... zaboravim sve što je bilo do sad, da se probudim kao netko drugi. sa totalno drugim i novim idejama i mislima. željama. ovo je sve nekako monotono. drago mi je zbog par osoba koje sam nedavno upoznao i s obzirom na kratko poznanstvo...već je to nešto. lako se "zaljubim". lako zavolim. lako mi se netko uvuče u kožu. kažu da sam dobar prijatelj. trudim se biti. ipak mi je to jedna od najbitnijih stvari. prijateljstvo. tj. ljudi. od ljudi ćeš uvijek najviše naučit. pusti knjige, televiziju i internet. uz prave ljude pokupit ćeš svu mudrost i znanje. bitno je imat i tu svoju grupu u kojoj se osjećaš ugodno. koja ti onako prirodno leži. volio bih neke ljude i bolje upoznat. biti više nasamo s njima. kad je to ponekad nemoguće. želim ja dosta toga. jedva čekam ljeto, da počnemo svirat. obožavam svirat i pjevat. obožavam taj svijet u koji uđem tada. volio bih ga više vidjet. ovisan sam o tome. inače ne pušim. ali rekao sam curi da kupi kutiju cigareta i da ih popušimo jedan dan. ona zapali tu i tamo. ugl. zato jer ja ne želim da ona puši i uvijek se protivim tome. općenito. zato je ovo ironično. ali kažem, očito želim promjenu. čak i da je na gore. ako to i je na gore. kad danas više ne znaš čovječe što je dobro a što loše. doslovno je tako. težak postaje ovaj svijet. zato volim "pobjeć" u neke svoje svjetove. ne želim zvučati posebno, kao da ja imam neke svoje svjetove i sad sam ja kul. osjećam se ponekad.. nekako čudno. ne usamljeno, ali nešto slično tome. kao ona teza da me nitko ne razumije. moguće da je samo faza. ali ipak tu ima istine, ne može te ni me nitko razumjet, u potpunosti. nikako. ni ti sam sebe ne možeš. bar je zanimljivo. lovi me panika zbog popravnog. u petak je. maturant. ne znam što u biti želim. želim reset, tako da sve ove moje želje koje trenutno imam ispare i da ih nema. da budem netko tko neće željet nego će imat, neće trebat zaželit. ili mu neće ni trebat. netko tko će uživat više. netko slobodan. želim biti slobodan.
