Dosanjana
15.07.2009., srijeda
Ivo Josipović
|
dva članka iz vjesnika o Ivi Josipoviću Josipović - mačak u vreći Svojom imovinom Josipović je daleko premašio sve dužnosnike SDP-a, a na bogatstvu bi mu mogli pozavidjeti i poznati tajkuni Kerum i Jambo ZORAN MILANOVIĆ Ako bi se SDP doista opredijelio za Ivu Josipovića kao predsjedničkoga kandidata, u HDZ-u bi već mogli otvoriti pobjednički pjenušac. Najprije stoga što Josipović ne ostavlja dojam respektabilnog političara, a još manje državnika i lidera kakav bi nesumnjivo trebao i morao biti budući petogodišnji stanovnik Pantovčaka. Da je to tako, mogli smo se uvjeriti nakon njegova televizijskog nastupa u HTV-ovoj emisiji »Nedjeljom u dva«. Naime, od Josipovića ni nakon punih 60 minuta, koliko traje emisija, nismo mogli saznati ništa što u ovom trenutku sigurno zanima hrvatske građane, od primjerice odgovora na pitanje tko ga je uopće iz SDP-a predložio za kandidata i kakav bi suradnički tim okupio da kojim slučajem i uđe u utrku za Mesićeva nasljednika, do toga kako bi kao eventualni budući predsjednik funkcionirao u aktualnoj krizi. Za gotovo sva ta konkretna pitanja Josipović je imao spremljen odgovor: »Prerano je još o tome govoriti«! Pa ako je prerano o tome govoriti, postavlja se sasvim logično pitanje zašto se on uopće prerano samoproglasio predsjedničkim kandidatom. Nije valjda samo zbog toga da brojni mediji danima o Josipoviću »skladaju« panegirike kao o »vrhunskom glazbeniku, profesoru i stručnjaku za haaška pitanja«, ne bi li se interes javnosti odvukao od jedne druge teme o kojoj Josipović nerado govori. Naime, vrsni poznavatelji njegova lika i djela dobro znaju da je pretendent na Mesićev stolac preko krovne udruge HDS uspostavio monopol na tržištu autorskih, srodnih i kopirnih prava. U zagrebačkom SDP-u već i vrapci na grani cvrkuću da ta udruga preko HDS-ZAMP-a godišnje ubire desetine milijuna eura te kako se krajnje nepravedno raspoređuje to silno bogatstvo. Naime, brojni nositelji autorskih prava godinama se bezuspješno žale da dobivaju mrvice, a da se milijunski iznosi plasiraju u projekte koje kontrolira upravo profesor Josipović. Iznose pak koji se na taj način ubiru, pod krinkom zaštite autorskih prava, mnogi nazivaju čistim reketom i klasičnom pljačkom. Josipovićeva udruga autorske milijune plasira ili u projekte pod okriljem HDS-a ili u druge tvrtke, kao što se to svojedobno dogodilo u Gaj grupi. A kada je nakon svega izbila poznata afera u toj posmrtnoj pripomoći, Josipović je elegantno utekao iz Nadzornog odbora Gaj grupe i s mjesta predsjednika NO-a s njom povezane Štedionice Zlatica. Znakovito je da u emisiji »Nedjeljom u 2« na izričit upit o nadzornikovanju Josipović prešućuje NO Gaj grupe vjerojatno zato što je tvrtka ostala upamćena po mešetarenju i utaji novca posmrtne pripomoći. Ipak, ono što je javnost mogla saznati iz spomenutog Josipovićevog televizijskog nastupa jest notorna činjenica njegova maestralnog bogatstva. Kao strastveni kolekcionar skupih i luksuznih stanova, osim što živi u stanu od više od 200 četvornih metara, u njegovoj imovinskoj kartici navedeno je još da ima stan u Zagrebu od 138 kvadrata, stan od 110 kvadrata, ušteđevina mu se popela na 300.000 eura, a slijedi ga supruga s tri stana iz nasljeđa i jednim zemljištem te četvrtinom stana kupljenim za 665.000 kuna, i da ne nabrajamo. Svojom imovinom Josipović je daleko premašio sve dužnosnike SDP-a, a na bogatstvu bi mu mogli pozavidjeti i poznati tajkuni Kerum, Jambo, ali i mnogi drugi. Zato bi bilo pošteno, tvrde u zagrebačkom SDP-u, da u kampanji, ako do nje uopće dođe, Josipović istupi pod egidom »bogatuna za predsjednika« kako građani ne bi birali »mačka u vreći«! U Gaju tom kukavica kuka Tekst »Josipović - mačak u vreći«, objavljen prošloga tjedna na ovom istom mjestu, izazvao je burno reagiranje koordinacije triju udruga (HDS-a, HUZIP-a i ZAPRAF-a). U njemu se najprije zlonamjerno i netočno navodi »da je neshvatljivo da u 21. stoljeću, u uglednim i ozbiljnim novinama, jedan novinar ta prava (misli se na zaštitu autorskih prava-op.a.) naziva 'reketom' i 'pljačkom'«. Zlonamjernost i netočnost ogleda se u tome što nisam ja to nazvao reketom i pljačkom, nego sam napisao da »iznose koji se na taj način ubiru... mnogi nazivaju čistim reketom i klasičnom pljačkom«. A ti mnogi imaju svoja imena i prezimena poput Željka Brigljevića, šefa tvrtke Makro Mikro, koju je, kako se navodi u tjedniku Nacional od 13. ožujka 2007. tužio HDS-ZAMP jer u radijskoj reklami ismijava njihovu odluku o ubiranju naknada za elektroničke uređaje i medije. U spornoj reklami navodi se: »Na snazi je zakon koji omogućava društvu ZAMP da za svaki kupljeni CD, DVD, MP3, bilo koju memorijsku karticu za fotoaparate , računalo I-po USB stick i rekorder izvuče iz vašeg džepa od osam lipa do 160 kuna«. Ono što HDS-ZAMP smeta je nastavak reklame: »U svakom Makro Mikro dućanu za kupnju medija i uređaja opljačkat ćemo vas baš za toliko, ni za lipu više!«. No, tri dana nakon što se reklama počela vrtjeti na pet radiopostaja, sve osim jedne prestale su je emitirati. A Brigljević u Nacionalu tvrdi: »Ljudi iz ZAMP-a zaprijetili su svim radiostanicama da će im naplaćivati naknade za emitiranje glazbe po cjeniku, a ako prestanu, onda će se plaćati po dogovoru«. Brigljević je i konkretno naveo da »Ivo Josipović lobira za HDS-ZAMP«! Nadalje, koordinaciju triju udruga posebno je iziritirao dio teksta o »brojnim nositeljima autorskih prava koji se godinama bezuspješno žale da dobivaju mrvice, a da se milijunski iznosi plasiraju u projekte koje kontrolira Josipović«. O nezadovoljstvu skladatelja, izvođača i diskografa prije Vjesnika pisale su i druge novine od Vijenca, Novog lista, Nacionala koji je na tu temu citirao jednog slavnog hrvatskoga glazbenika: »Ni mi ne znamo kako HDS obračunava vrijednost autorskih prava... Događa se da skladatelj dobije novac premda nije napravio kompoziciju, a kamoli hit. I obratno, pjesma se vrti na radiostanicama, a tantjema nema«. A što se tiče milijunskih iznosa koji se plasiraju u projekte koje kontrolira Josipović, u koordinaciji triju udruga kažu: »Od svih projekata HDS-a on sudjeluje jedino u Muzičkom biennalu, za koji je izdvojen samo manji dio tog novca, ukupno 1. 507.143,50 kuna za dvije godine«. No, o kakvim je stvarnim radnjama prof. Josipovića zapravo riječ, ilustrira nam novinarka Bosiljka Perić-Kempf koja je u Vijencu od 15. studenoga 2001. godine obznanila da je te godine od Ministarstva kulture HDS dobio 920.000 kuna, od čega je za Josipovićevo biennale odobreno 500.000 kuna, a za produkciju pet kompaktnih ploča 180.000 kuna. »Malo je čudno što za takve projekte Josipović ne koristi novac vrlo prosperitetnog HDS-a, nego se natječe za glazbeni novac Ministarstva kulture, što ga odobrava komisija u kojoj, nećete vjerovati - sjedi on sam«, konstatira Bosiljka Perić-Kempf. A što jedan »haaški ekspert i avangardni skladatelj« uopće ima raditi u Nadzornom odboru, primjerice, Gaj grupe - tvrtke koja je ostala upamćena po mešetarenju i utaji novca posmrtne pripomoći iz koordinacije triju udruga ni da zucnu. Čini se da je HDS-u, HUZIP-u i ZAPRAF-u više stalo do Josipovićeve bolje prošlosti, nego do golih činjenica. |