< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
evo nešto o meni...radi reda...
IME: Dora
PREZIME: Holer
DATUM ROĐENJA: 05.11.1991.
MJESTO ROĐENJA: Slavonski Brod
TRENUTNO SAM: 2.razred klasične gimnazije
VOLIM: SNOWBOARD na 1. mjestu, basket i Lovran =)
NE VOLIM: ljude koji su ljubomorni, dvolični i naravno prevaru
MOJA NEOSTVARIVA ŽELJA: zasad...pa skakati bungee jumping...
MSN: dorica_15@hotmail.com
E-MAIL: dorica15sb@yahoo.com
NJADRAŽE PJESME (8...HEHE)
1. Prljavo kazalište - Heroj ulice
2. Đorđe Balašević - O, Bože
3. Opća opasnost - Jednom kad noć
4. Drugi način - Piši mi
5. Thompson - Sine moj
6. Prljavo kažalište - Oprostio mi Bog, mogla bi i ti
7. Jinx - Smijem se
8. i ovdje su 2 pjesme: Merlin - Lažu me
Merlin - Ja sam na te naviko
evo 2 pjesme koje su mi najdraže:
Prljavo Kazalište - Heroj ulice
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj, heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti bas citavi svijet.
Prisiljen da razmisljam, ja shvatio sam sve
Nisam roden da budem heroj
O ne ne ne.
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ...
Opća Opasnost: Jednom kad noć
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne budu htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćes li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.
D | Dangerous |
O | Orderly |
R | Realistic |
A | Awkward |
Opća Opasnost: Srce zna
Dan i noć mi smo bili zajedno
djelili smo snove i ono malo
što smo imali u džepu.
ja sam bio divlji
a ti si voljela baš to
tražili smo samo svoje
mjesto ispod sunca,
a gdje bi nam bio kraj
da te nisu odveli
dali su ti sve i još ti sve obećali.
al srce tvoje zna
da si sve izgubila
i jednom će ti reći
noć je hladna bez njega
a srce zna
što smo bili ti i ja
ja se još borim i neću stati
tebe su slagali ti si se predala.
kao leptir i cvijet
na dlanu jedne ljubavi
stajali smo sami
bez igdje ičeg
ali sretni kao malo tko
a sada ti se dive
za jedan osmijeh ti plaćaju,
hodat ćeš po zlatu
al nikad više nećeš biti sretna
a gdje bi nam bio kraj....
Đorđe Balašević - Svirajte mi jesen stiže dunjo moja
Toga jutra sam stigao putnickom klasom
a kuci sa stanice casom kroz baste i precice znane
kao u vojsci sam stekao druga do groba
i hronicnu upalu zgloba
suvenir na strazarske dane
usao sam na prstima,ma ti bese vec budna i brzo se prekrstila
rece proslo je ko za cas
bas si stigao dobro jer svatovi su tu do nas pa ce ti svirati
a ti ces birati
svadba bese ko svadba i sta da se prica
parada pijanstva i kice i poznata cura u belom
vec po redu pozeleh im zdravlja i srece
iz ruku mi otela cvece i sakrila pogled pod velo
tad me spazise cigani
kum je trazio pesmu al ja sam stigao briga njih
sirok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako al danas nemoj biti grub
nego zapovedi sta ce mo svirati
svirajte mi jesen stize dunjo moja
jer se nadam
nek zazvone tambure u transu
znam da mi je pesma ova
za veselje i svatovac al ja moram cuti tu romansu
svirajte mi jesen stize dunjo moja al polako
da mi ne bi koja rec promakla
sklonte case i bokale razbio bih svet od sale
da je samo slucajno od stakla dunjo moja
retko odlazim kuci a pisem jos redje
i slike su bledje i bledje , a lepe potiskuju ruzne
Al nekad porucim pice i tako to krene
a stignem u svatove njene sve prave ljubavi su tuzne
Nikom ne pricam o tome, brzo dodje taj talas i znam cu da potonem
Spas mi donose cigani oni imaju srce za svakog od nas briga njih
oni me pitaju sta da sviraju
svirajte mi jesen stize dunjo moja jer se nadam
nek zazvone tambure u transu
znam da mi je pesma ova za veselje svatovac
al ja moram cuti tu romanu
svirajte mi jesen stize dunjo moja polagano
da mi koja rec ne bi promakla
sklonte case i bokale razbio bih svet od sale
da je slucajno od stakla, dunjo moja...
Marina Perazić - Kolačići
Grad je tako siv i hladno je
a jutro me zadirkuje
da sam blesava
sto sam nervozna
jer ne znam gdje si sad
Kao rumeni kolacici
djecaci hodaju po ulici
i bas sam blesava
sto sam nervozna
jer ne znam gdje si sad
Ref. 2x
Pojest' cu sve kolacice
tebi u inat postat' cu debela
sve djevojke
nece biti slatke kao ja
…ovako...par obavijesti za početak…
* Lana - hvala na pozdravima…veliki pozdrav i tebi…čujemo se na forumu…
* Mirko - hehehehe…vidim da si se zainteresirao za dotičnu osobu…hehehehe…ipak, preporučam ti da odustaneš od sveg što si planirao…
* odlučila sam se vratiti košarci…ako ne prije, onda oko Uskrsa…nakon Rima…to je jedino što me u cijelosti ispunjava…
a sad post…
…kao što ste već navikli, opet ću iznijeti mišljenje o životu…ovaj put, inspiraciju mi je dao Marinac…legenda…napokon sam našla nekog tko me razumije i ne gleda na TE stvari s dozom sarkazma…došla sam na ideju da napišem nešto pametno…pa recimo pametno…ovako…neki dan sam razmišljala o tome kako nastaviti dalje kad znam da idem u nepoznato…znam da ako napravim korak dalje da ću kročit u svijet kojem ne znam ime…kako se s ovim činjenicama uputiti u sljedeći potez…većini će ovo biti ili čudno ili glupo…no ISTINA je da nitko od nas ne zna kamo će biti sutra…hoće li opet proći kroz jako poznatu ulicu…možda će ovog puta ugledati detalj koji nikad nije vidio…možda će mu baš sutra na vrata doći stranac koji će mu reći da je život sreća i radost i da ga treba živjeti…no ON to neće shvatiti…neće biti svjestan toga…ponekad je o ovakvim temama teško diskutirati bez određene distance…ako se previše prepustiš osjećajima, počet ćeš razmišljati srcem, a ne glavom…što je na neki način i dobro…no, da bi razgovarao o temi života, za to ti je potrebna glava i srce zajedno…no opet…ako previše razmišljaš glavom o ovakvim stvarima, ostavit ćeš dojam da te to ne interesira, da ti je dosadno, da se ismijavaš…
…nešto za kraj…jednu stvar ne razumijem…profesori mi cijelo vrijeme govore da sam previše plitka u svom načinju izražavanja…da se ne koristim metaforama…da ne dopuštam srcu da mi pusti osjećaje da o nečemu napišem ili se izrazim pametno…no kad to napravim, iznesem svoje osjećaje i stavove…onda kažu da sam pjesnik…da to nije dobro…da sam filozof…ovo se ne odnosi na mene samo…nego na par osoba…kažu nam da ne iznosimo osjećaje i misli sebi ravne…da se izražavamo kao djeca od 10 godina…i onda kad pokušamo ostaviti dojam da zaista imamo onoliko godina koliko i imamo, onda nam kažu da su naše misli previše duboke za našu dob…da smo filozofi ili što već…pa dajte se odlučite…ljudi, zbunjujete nas…recite ono stvarno što mislite…
…za sad dosta…pozz Velikom Bratu koji čita moje misli, no ne želi ostaviti trag…pa ga ovim putem molim da to napravi…pozz svima…