|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
evo nešto o meni...radi reda...
IME: Dora
PREZIME: Holer
DATUM ROĐENJA: 05.11.1991.
MJESTO ROĐENJA: Slavonski Brod
TRENUTNO SAM: 2.razred klasične gimnazije
VOLIM: SNOWBOARD na 1. mjestu, basket i Lovran =)
NE VOLIM: ljude koji su ljubomorni, dvolični i naravno prevaru
MOJA NEOSTVARIVA ŽELJA: zasad...pa skakati bungee jumping...
MSN: dorica_15@hotmail.com
E-MAIL: dorica15sb@yahoo.com
NJADRAŽE PJESME (8...HEHE)
1. Prljavo kazalište - Heroj ulice
2. Đorđe Balašević - O, Bože
3. Opća opasnost - Jednom kad noć
4. Drugi način - Piši mi
5. Thompson - Sine moj
6. Prljavo kažalište - Oprostio mi Bog, mogla bi i ti
7. Jinx - Smijem se
8. i ovdje su 2 pjesme: Merlin - Lažu me
Merlin - Ja sam na te naviko
evo 2 pjesme koje su mi najdraže:
Prljavo Kazalište - Heroj ulice
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj, heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti bas citavi svijet.
Prisiljen da razmisljam, ja shvatio sam sve
Nisam roden da budem heroj
O ne ne ne.
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ...
Opća Opasnost: Jednom kad noć
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne budu htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćes li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.
| D | Dangerous |
| O | Orderly |
| R | Realistic |
| A | Awkward |
Opća Opasnost: Srce zna
Dan i noć mi smo bili zajedno
djelili smo snove i ono malo
što smo imali u džepu.
ja sam bio divlji
a ti si voljela baš to
tražili smo samo svoje
mjesto ispod sunca,
a gdje bi nam bio kraj
da te nisu odveli
dali su ti sve i još ti sve obećali.
al srce tvoje zna
da si sve izgubila
i jednom će ti reći
noć je hladna bez njega
a srce zna
što smo bili ti i ja
ja se još borim i neću stati
tebe su slagali ti si se predala.
kao leptir i cvijet
na dlanu jedne ljubavi
stajali smo sami
bez igdje ičeg
ali sretni kao malo tko
a sada ti se dive
za jedan osmijeh ti plaćaju,
hodat ćeš po zlatu
al nikad više nećeš biti sretna
a gdje bi nam bio kraj....
Đorđe Balašević - Svirajte mi jesen stiže dunjo moja
Toga jutra sam stigao putnickom klasom
a kuci sa stanice casom kroz baste i precice znane
kao u vojsci sam stekao druga do groba
i hronicnu upalu zgloba
suvenir na strazarske dane
usao sam na prstima,ma ti bese vec budna i brzo se prekrstila
rece proslo je ko za cas
bas si stigao dobro jer svatovi su tu do nas pa ce ti svirati
a ti ces birati
svadba bese ko svadba i sta da se prica
parada pijanstva i kice i poznata cura u belom
vec po redu pozeleh im zdravlja i srece
iz ruku mi otela cvece i sakrila pogled pod velo
tad me spazise cigani
kum je trazio pesmu al ja sam stigao briga njih
sirok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako al danas nemoj biti grub
nego zapovedi sta ce mo svirati
svirajte mi jesen stize dunjo moja
jer se nadam
nek zazvone tambure u transu
znam da mi je pesma ova
za veselje i svatovac al ja moram cuti tu romansu
svirajte mi jesen stize dunjo moja al polako
da mi ne bi koja rec promakla
sklonte case i bokale razbio bih svet od sale
da je samo slucajno od stakla dunjo moja
retko odlazim kuci a pisem jos redje
i slike su bledje i bledje , a lepe potiskuju ruzne
Al nekad porucim pice i tako to krene
a stignem u svatove njene sve prave ljubavi su tuzne
Nikom ne pricam o tome, brzo dodje taj talas i znam cu da potonem
Spas mi donose cigani oni imaju srce za svakog od nas briga njih
oni me pitaju sta da sviraju
svirajte mi jesen stize dunjo moja jer se nadam
nek zazvone tambure u transu
znam da mi je pesma ova za veselje svatovac
al ja moram cuti tu romanu
svirajte mi jesen stize dunjo moja polagano
da mi koja rec ne bi promakla
sklonte case i bokale razbio bih svet od sale
da je slucajno od stakla, dunjo moja...
Marina Perazić - Kolačići
Grad je tako siv i hladno je
a jutro me zadirkuje
da sam blesava
sto sam nervozna
jer ne znam gdje si sad
Kao rumeni kolacici
djecaci hodaju po ulici
i bas sam blesava
sto sam nervozna
jer ne znam gdje si sad
Ref. 2x
Pojest' cu sve kolacice
tebi u inat postat' cu debela
sve djevojke
nece biti slatke kao ja
...evo, sad sam dobila inspiraciju za pisanjem...no prije svega...hvala borisu na tako divnom komentaru...a ne znam zašto nisi uspio komentirat prošli posta...žao mi je...i da, sad sam došla s treninga...umorna sam k'o pas...a opet imam trening u 6...i još ga Peha vodi...a ne da ću umrijet...ali bilo kako bilo ja sam dobila inspiraciju da pišem i to o ljubavi...što reći nigo da je to najveće sranje u svakom ljudskom životu...to je ono što te tjera da plačeš i kad si sretan...ali ponekad budeš i sretan zbog nje...što se meni nikada nije dogodilo...sve moje ljubavi bile su i ostale sranje...pa zar sam ja toliko ružna i možda preobična cura koju nitko ne voli...ako da, zbilja to ne mogu vjerovati...ali samo dam postavim par pitanja...zar se ja uvijek moram zaljubiti u pogrešnu osobu...zar moram shvatiti da je to gad tek da se polako počinjem zaljubljivati u tu osobu...možda mi je suđeno uvijek biti sama i uvijek se skrivati u tami...ali možda je to samo moja podsvijest...sva ta tama koja me okružuje...sva ta samoća...no kao što boris (mrvica) kaže...da nema robije meni bi bilo jako dosadno...koliko god mrzila tog čovjeka, on uvijek unese malo smijeha u moj dosadni i uvijek tako monotoni život...kad smo već kod njega, sad je došao kući i znate što...zaboravio ključeve u autu a auto mu na servisu...šta bi bilo da sam ja još ostala na treningu...da sam ostala kao obično pričati s trenerom i gledati zagrijavanje seniorske muške ekipe...mislim da bi posljedice bile katastofalne...mislim da bi on dobio infarkt...iako se bojim da ga već odavno ima...ili bar on tako kaže...no napokon sam shvatila da se samoća suzbija radom i smijehom...ali kako da nađem snage za smijeh kad znam da me nitko osim moje mame ne voli...kako da nađem snage kad znam da mi je suđeno živjeti u samoći i zauvjek biti zarobljena u vlastito očaju...gdje na nađem podršku kad znam da ju dobivam samo iz sažaljenje...zbilja ne znam kako ću nastaviti sa svojim životom...no sigurna sam da ga neću okončati jer mi je drago što sam dobila priliku da ga proživim...ali mislim da su ljudi koji su namjerno okončali svoj život najveće kukavice jer nisu mogli izdržati sve što im život pruža...mislim da pi se ti ljudi sad kajali što su to napravili...ne znam kad ću shvatiti bit svog postojanja ali bi željela što prije...kad to shvatim, shvatit ću možda i zbog čega sam osuđena na vječnu samoću...tko zna...
mislim da se ovog gore većina pripadnika drugog spola ne drži...ali bi bilo lijepo ako se mogu toga držati jer bi svima pomogli...
