Društveno odgovorno poslovanje https://blog.dnevnik.hr/dop2013
utorak, 31.12.2013.
SRETNIJI U EU?!
Ljudi su po prirodi nezadovoljni onim što imaju i uvijek teže nečemu drugačijem, novijem, nečemu "o čemu se priča". Žudnja za boljim sutra tjera ih od svojih domova "trbuhom za kruhom", u bolje firme, u daleke krajeve, u Europu.
Tamo je ljepše, tamo je bolje, tamo se živi... Upravo tako se mislilo sve dok Europa nije došla k nama. I što sad? Gdje je pomak? Zašto se preko noći nije ništa promijenilo? Zašto nezadovoljstvo i dalje vlada u ljudskoj psihi? Zašto ljudi nemaju posla? Što su to čuveni europski fondovi i što nam sve nude? Mogućnost preživljavanja ili pak izlazak iz krize?! Je li greška u nama i našem neznanju ili smo se jednostavno toliko veselili i čeznuli za nečim što i nije baš toliko sjajno?
U ovoj cijeloj priči postoji jedna velika kontradiktornost, moglo bi se reći ironija. Republika Hrvatska cijeli svoj život teži da bude samostalna suverena država. Kroz povijest bila je "rob" raznolikih zajednica u kojima nikad nije imala potpunu samostalnost. I dakako, nakon dugo godina to je i postigla. Pune 22 godine je bila samostalna suverena država. I što se onda desilo?? Nije ipak to ono što se želi, čemu se težilo, ne čini nas ni to sretnima. I eto, ušla je ponovo u jednu novu cjelinu, bez ikakve prisile, željno i s iščekivanjem, u zajednicu u kojoj je zadržala potpuni suverenitet i samostalnost, a zapravo je postala novi rob velikih sila.
Kao i sve u društvu i Europska unija ima svoje dobre i loše strane. Gledajući prednosti i nedostatke članstva Hrvatske u EU ističu se i neke perspektive za našu domovinu i dobrobiti za obične građanine. Bez obzira na sve naše mane, korupciju, mito i druge probleme u privredi, EU pokazuje spremnost na pomoć i financiranje raznih projekata koje smo i sami mogli već odavno ostvariti (da je bilo manje krađe i korupcije od strane nadležnih).
Otvaranjem granica dolaze nam konkurentna poduzeća iz drugih europskih zemalja što dovodi do rasta konkurencije i u konačnici nosi niže cijene za obične građane. Članstvom Hrvatske u EU otvorile su se i nove prilike i prednosti za mlade. Naime, školovanje, kao najvažnija investicija, sada nam je lakše dostupno diljem EU. ERASMUS programima stječu se potrebna znanja, vještine, iskustva i prednosti te se stvara generacija koja će u budućnosti svojim znanjima i sposobnostima moći uspješno konkurirati drugima i na međunarodnom tržištu. Isto tako valja spomenuti da će i ti visokoobrazovani mladi lakše pronaći posao zbog znatnog povećanja tržišta rada. Nažalost, daljnji razvoj i ostvarivanje drugih prednosti uglavnom ovisi o sposobnosti i poslovanju Vlade RH.
Iako je prošlo tek nekoliko mjeseci od ulaska Republike Hrvatske u EU, mnogi od nas nisu do sad još osjetili nikakve promjene na „vlastitoj koži“. Vjerujem da svi imamo osjećaj da se ništa nije promijenilo i da još nismo sasvim svjesni da smo postali zemljom članicom EU i da smo ujedinjeni s drugim zemljama članicama u različitosti... Svatko od nas je možda imao velika očekivanja od ulaska u EU misleći da će nam to otvoriti mnoga vrata za bolji život i omogućiti nam napredovanje, ali isto tako se svatko od nas upravo zbog tih velikih očekivanja i veoma razočarao... Postali smo svjesniji da se to ne može ostvariti preko noći i da su potrebne godine da se vide željeni rezultati.
Koja su vaša mišljenja o ulasku RH u EU?
utorak, 17.12.2013.
HRVATSKA, ZEMLJA SA USPAVANOM SAVJEŠĆU?
Svima nam je jasno da je Hrvatska korumpirana zemlja, da ne postoji niti jedan kutak u njoj, toj našoj divnoj Hrvatskoj, koji nije svjedočio nekoj korupciji, nekom mitu, nekoj krađi... Eh, kad bi i zidovi imali uši i usta i kad bi samo mogli pričati... Vjerujem da bi cijeli svijet bio toliko savršen, toliko iskren, toliko čistih ruku i čiste savjesti kao u nekoj bajci. Jeste li se ikada našli u situaciji u kojoj ste sami odlučili nekome nešto namjerno uraditi iza leđa i to na štetu te osobe? Jeste li ikad požalili zbog toga? Je li vas pekla savjest?
Hm, da, SAVJEST... Imaju li danas ljudi uopće savjest ili su je zbog toliko loših životnih iskustva sasvim izgubili da ih više nije briga da li čine nekome zlo ili dobro već im je bitno da se dočepaju onog što su naumili imati u svojim rukama? Danas cilj mnogima opravdava sredstva... Svatko od nas je u životu barem jednom svjesno učinio nešto loše što nas je kasnije „skupo“ stajalo i zbog čega smo se loše osjećali jer nam je na tren proradila savjest i dala nam do znanja da smo pogriješili. No ima ljudi kojima ta savjest nikada ne proradi i koji čineći zlo sebi i drugima uzastopno i dalje čine zlo... A u takvoj je igri uvijek riječ o NOVCU koji se stalno vrti u krug...
KORUPCIJA... Sami smo svijesni mnogih primjera korupcije u Hrvatskoj za koje smo saznali putem medija i za koje je netko imao hrabrosti progovoriti, a isto tako se njih hrpetina još dobro čuva i skriva iza dobro zaključanih ustiju „velikih“ ljudi koji još uvijek slobodno šetaju ovom zemljom, a nemaju hrabrosti to otkriti ili im je zabranjeno pa se boje da bi ih mogla otkrivena istina koštati života. Činjenica jest da mnogi od NJIH sve znaju, a na kraju krajeva nitko ništa „ne zna“. Kao što kaže Émile Zola: „Ukoliko ušutkate istinu i pokopate je, ona će i dalje rasti!“ ... Istina je kao i vino, što je duže čuvate na odgovarajućem mjestu veća će joj biti kvaliteta i vrijednost. Danas je teško doći do istine, a sutra će bit možda još teže, tko zna... Ona ima visoku cijenu i zato je danas mnogi skupo plaćaju, a mnoge to isto, ta ista sudbina tek čeka... Ali, kako svemu kraj jednom dođe, tako i istina izađe na vidjelo, bilo danas, sutra, za par mjeseci ili godina, sve se na kraju sazna…
Ne vidim, ne čujem i ne govorim.
Kada se u cjelini sagleda situacija u lijepoj našoj, čovjek jednostavno poželi otići, uzeti teškom mukom stečenu diplomu i pronaći svoje mjesto pod suncem. Sanjamo o uređenom društvu gdje korumpiranost nije uobičajeno ponašanje i gdje javnost nije svakodnevno bombardirana raznim korupcijskim aferama, ali ljudi ne žive od snova i zaista odlaze na mjesta gdje se cijeni i plaća pošteni rad i trud.
Prošle godine Hrvatsku je napustilo više od 12 000 ljudi, a ove godine zasigurno i više. Ovaj podatak ne čudi i krajnje je vrijeme da svi prestanu ispitivati zašto mladi, obrazovani odlaze i da se konačno stvari pokušaju promijeniti. Promjene nikada nisu jednostavne i iziskuju puno muke, ali bez drastičnih promjena budućnost našeg društva vrlo je upitna. S druge strane, postavlja se pitanje jesu li takve promjene uopće moguće. Kriminalne radnje ubrzano se otkrivaju i određeni broj ljudi zasigurno je uplašen i više puta će razmisliti o svojim postupcima.
Nitko nije nedodirljiv Ili ne bi trebao biti... Strah od pravnih i društvenih sankcija je dobar i rezultirat će određenim promjenama, ali one prave, enormne promjene koje bi „ozdravile“ naše društvo, nisu moguće. Poznajete li ikoga tko nikada nije sudjelovao u sitnoj korupciji? Telefonski pozivi radi ubrzavanja pojedinih procedura, izbjegavanja plaćanja kazni, sitni darovi zaposlenima u javnoj službi… Zaista je malen broj ljudi koji nisu sudjelovali u nekom od oblika sitne korupcije. Sitna zasigurno ne razara gospodarstvo i društvo poput velike korupcije, ali vjerojatno je pokretač svih kriminalnih radnji. Uostalom, prilika čini lopova - možda sudionici sitnih korupcija postaju sudionici velikih korupcija ukoliko im se ukaže prilika.
ZANIMLJIVOSTI
Službena policijska statistika u Hrvatskoj u ovoj godini bilježi povećanje broja slučajeva gospodarskog kriminaliteta i korupcije, točnije, za prvih devet mjeseci 2013. godine policija je evidentirala 5021 kazneno djelo iz područja gospodarskog kriminaliteta, što je povećanje za 12.5% u odnosu na prethodnu godinu. Prema procjenama MUP-a, tim kaznenim djelima je počinjena šteta u iznosu od 1,328 milijardi kuna. Ogroman porast prijavljenih kaznenih djela zabilježen je pak u protukorupcijskim istragama. U usporedbi s 2012. godinom za prvih devet mjeseci ove godine evidentiran je porast prijavljenih korupcijskih kaznenih djela od čak 339,5 posto. Tako je prijavljeno 1069 slučajeva povezanih sa zloporabom službenog položaja ili ovlasti odnosno primanja ili davanja mita, dok je u 2012. godini bilo prijavljeno 385 takvih slučajeva.
Neupitno je koliku štetu korupcija ima na gospodarstvo i poslovni sektor, a to dokazuju i ove brojke. Međutim, iako puževim korakom, moguće je da su ovo počeci ozbiljnijeg rješavanja problema u našoj državi. Možda je stvarno vrijeme da neke stvari krenu na bolje i da se počne raditi za interes društva, a ne interes pojedinaca, jer, samo tada će nam biti bolje.
Oznake: korupcija
ponedjeljak, 02.12.2013.
POSLOVNA ETIKA? NE POSTOJI.
Bryan P. Marsal je bivši izvršni direktor investicijske banke Lehman Brothers. Inače, navedena banka je poznata po tome što je 2008. doživjela stečaj koji je proglašen najvećim u povijesti. Tijekom jedne prezentacije skupini poslovnih ljudi, Marsal je upitan što misli o etici u poslovanju. Njegov odgovor je bio kratak i vrlo jasan – ne postoji. Je li to zaista tako?
Primjeri koji potvrđuju njegovu izjavu su brojni, a navest ćemo samo jedan primjer nespretnog i nimalo etičnog analitičara s Wall Streeta.
NEETIČNO ALI LEGALNO
Primjer koji pomno prikazuje kako Wall Street djeluje je takoreći budalaština jednog analitičara Henry Blodgeta koji je radio za Merrill Lynch, investicijsku banku u vlasništvu Američke Narodne Banke. Naime, za vrijeme dotcom uspona, postao je ozloglašen zbog javnog preporučivanja dionica koje je smatrao „smećem“. Na temelju tih preporuka, brokeri Merrill Lyncha su prodali te dionice investitorima, koji su nakon što su te dionice propale pretrpjeli velike gubitke. Blodget je postao omražen jer je promovirao dionice koje nije preferirao, ali i zato što su tvrtke čije je dionice promovirao bili klijenti Merrill Lyncha, čime je stvoren sukob interesa. Kao rezultat toga, Blodget biva izbačen iz industrije i plaća 4 milijuna dolara penala. Zahvaljujući Blodget fijasku, povjerenje investitora u analitičare Wall Streeta značajno je opalo i nikada neće biti u potpunosti ponovno zadobiveno.
Blodget se zasigurno ne bi volio zateći u situaciji kakvu je priuštio investitorima jer se svi zalažemo za pridržavanje zlatnog pravila kada smo mi i naši interesi u pitanju. A zlatno pravilo kaže - svaki pojedinac trebao bi djelovati na način na koji bi želio da i drugi djeluju prema njemu. Međutim, to često nije tako i svakodnevno padamo na testovima etičnosti i morala. Naravno, samo ako u sebi nemamo duboko usađene vrijednosti i principe na osnovu kojih vršimo odabire i kreiramo svoje ponašanje.
Stoga je važno da vjerujemo samom sebi, da imamo čvrst karakter te da smo sposobni oduprijeti se svim izazovima. Čovjek se uvijek treba predstavljati kao osoba koja jest, a ne kao osoba koju bi drugi htjeli ili zahtijevali od njega da bude. Trebamo se voditi vlastitim uvjerenjima jer, dugoročno, samo na takav način ćemo doživjeti osobni i poslovni uspjeh.
U sljedećem članku možemo vidjeti u kojoj mjeri hrvatska poduzeća primjenjuju etička načela.
Etika u HR prihvatljiv luksuz
Isplati li se biti društveno odgovorno poduzeće ako potrošači kupnjama ne podupiru takvo ponašanje?
Hrvati ne žele trošiti na proizvode odgovornih tvrtki
Potrošači u Hrvatskoj ne kažnjavaju društveno neodgovorno ponašanje.
Isplati li se biti moralno poduzeće?
Business Ethics: Corporate Social Responsibility
Oznake: etika
| < | prosinac, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Blog o društveno odgovornom poslovanju i sličnim temama
“In a world of lies and liars, an honest work of art is always an act of social responsibility.”
Robert McKee
“Business social responsibility should not be coerced; it is a voluntary decision that the entrepreneurial leadership of every company must make on its own.“
John Mackey
"A business that makes nothing but money is a poor kind of business."
Henry Ford
"Ethics is the new competitive environment"
Peter Robinson