31.01.2008.
vec sam puno puta pisala kako vrijeme brzo prolazi.....ali nekako kao da si to nezelim i necu posvijestit negdje.... memorirat.... kao da je to tesko, nema mjesta za to.... i zbog toga cinim neke iste ajmo rec pogreske, a onda "lijem" suze.....jer je kasno....jer je vrijeme proslo... jer sam pustila da to vrijeme odnese.... a nisam trebala.... kako bi bilo lijepo kad bi shvacala neke stvari na vrijeme, kad..... kad bi barem mogla vratiti vrijeme, bar par mijeseci unazad, kad bi upravljala njime.... mozda to i nebi bilo dobro, ali tada nebih pustala neke osobe da odu..... osjecam se tako zamijenjeno....drugom.... da imam samo 16(za 23dana) ali to neznaci da nema srce, osjecaje koji se probude kasno, emocije koje me dovedu do placa.....
"...i mozda se mi sretnemo
ko zna kad i ko zna gdje....."
da srest cemo se, tako skoro.... bit ce mi tesko prihvatit cinjenicu da imas nekog, tako brzo..... zapravo, mozda i nije tako brzo, ali dugo su neke stvari trajale.... mislim da ce mi biti kao i sad.....da se necu moc suzdrzat od barem 2-3suze.... samo sto ih je sad vise....
"...mislis li na mene nekad kako mi je,
dobro sam kad nemislim na tebe..."
-a to je rijetko kad........................................-
prije sam marila za neke stvari, smetale su mi, a nisam ocekivala da ces zbog tog zaboravit ko sam, ali ocito sam se prevarila.....ali sad kad koko tolko shvacam sta sam pustila, sad nebih marila za te neke stvari.... ali KASNO JE!!!VRIJEME TE ODNIJELO! nadam se da ce brzo odnijet i ove osjecaje koje imam, bar bi se tako iskupilo za sve....
m@l@ uspomena je u pravu:"vrijeme prolazi i sa sobom odnosi svoje prilike..."
- 19:37 -
Komentiraj (4) -
Print -
#
07.01.2008.
ponekad mislim da ja nisam ja, tj da pokusavam biti netko drugim, netko ko uvjek uziva, zeza se, nikog se ne boji, netko tko je hrabar... pokusavam se svidjet svima, da svi imaju o meni "savrseno" misljenje i to mi ide, od ruke... svi me gledaju poput osobe koja nezna za tugu, koja uziva i zna sto je zivot, osobe koja ima stav o svemu i nemogu rec da mi nije drago, jer je...
ali, zasto ja ponekad ne bih mogla biti tuzna, neraspolozena za zezanciju(?)...
dozivljavaju me kao djevojku spremnu za gotovo sve... za svaku akciju i svaku glupost koju bi napravili... nekazem da glumim jer to nije istina, samo pokusavam naci sebe, biti potpuna, ali mislim da je to nemoguce u ovom svijetu jer barem jednom misljenje nekog ce me srozat do dna… kao i svakog…
istina je da uzivam i imam ciljeve ali nisam uvjek spremna za osmjeh, razgovor…
u biti sam jako osjecajna, najradije bih proplakala na gotovo svaku al nedam se... koliko sam samo puta proplakala na neku tuznu scenz u filmu....na svaki film, seriju bilo sta ja proplacem, placem ko kisna godina, nema mi pomoci dok se neisplacem...
nadam se da cu se jednog dana pronaci i da tad nece biti kasno
- 23:30 -
Komentiraj (1) -
Print -
#