ponekad mislim da ja nisam ja, tj da pokusavam biti netko drugim, netko ko uvjek uziva, zeza se, nikog se ne boji, netko tko je hrabar... pokusavam se svidjet svima, da svi imaju o meni "savrseno" misljenje i to mi ide, od ruke... svi me gledaju poput osobe koja nezna za tugu, koja uziva i zna sto je zivot, osobe koja ima stav o svemu i nemogu rec da mi nije drago, jer je...
ali, zasto ja ponekad ne bih mogla biti tuzna, neraspolozena za zezanciju(?)...
dozivljavaju me kao djevojku spremnu za gotovo sve... za svaku akciju i svaku glupost koju bi napravili... nekazem da glumim jer to nije istina, samo pokusavam naci sebe, biti potpuna, ali mislim da je to nemoguce u ovom svijetu jer barem jednom misljenje nekog ce me srozat do dna… kao i svakog…
istina je da uzivam i imam ciljeve ali nisam uvjek spremna za osmjeh, razgovor…
u biti sam jako osjecajna, najradije bih proplakala na gotovo svaku al nedam se... koliko sam samo puta proplakala na neku tuznu scenz u filmu....na svaki film, seriju bilo sta ja proplacem, placem ko kisna godina, nema mi pomoci dok se neisplacem...
nadam se da cu se jednog dana pronaci i da tad nece biti kasno
Post je objavljen 07.01.2008. u 23:30 sati.