promatram, razmišljam
08.11.2007., četvrtak
Pored mene
|
U postelji još pored mene bdije, Pokriven mrakom, kao brod u luci, Tvoj život u kom uplašeno bije I moje srce, kao sat na ruci. Sa prijestolja se na nas Sljeme ruši I stiže sve do groblja iznad grada, A kiša kupa bol u mojoj duši I skuplja se kraj posljednjih arkada. Ti ne znaš kamo, gubeći se, ide Taj put na kome nema putokaza I tvoje oči, zamagljene, vide U kapi kiše krhotinu mraza. Ja ništa ne znam o svome životu, Ni tko me vodi, ni što da se radi I pamtim samo neku anegdotu O ljubavi, i nevolji, i nadi. Moj um od snova, slova i papira Još čuva tvoje slogove i rime. A ti, kad čuješ kako netko svira Hoćeš li znati kako mu je ime? Zvonimir Golob ... Ja ništa ne znam o svome životu, Ni tko me vodi, ni što da se radi I pamtim samo neku anegdotu O ljubavi, i nevolji, i nadi. ... |
