promatram, razmišljam
28.11.2007., srijeda
Promatram i šutim, do daljnjega ...
|
U solidarnosti sa štrajkom blogera donstina.blog ne objavljuje postove do daljnjeg !!! Svi smo MI - SEWEN U ovoj akciji sudjeluju i poznati blogeri, s coool liste i almost cool liste Svi potpisi se nalaze na blog adresi http://pobuna u magli.blog.hr Bilo bi vrijeme da nešto poduzmete!!! Mi smo otvorili zajednički blog, jer više NEĆEMO TAKO! BLOGERSKI MANIFEST 1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit. 2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer! 3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu. 4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo. 5. Gosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje! 6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu. 7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja. 8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana. 9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo. 10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu. 11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć? 12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja! 13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju. 14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju. 15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati. 16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati. 17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika. 18. Kada vas nešto pitamo odgovorite! 19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti. 20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!! Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere! MI STVARAMO BLOG!!! |
24.11.2007., subota
Hrvatska domovina
|
Leepa naša domovino, Oj junačka zemljo mila, Stare slave deedovino, Da bi vazda čestna bila! Mila, kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina, Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina! Vedro nebo, vedro čelo, Blaga persa, blage noći, Toplo leeto, toplo deelo, Bistre vode, bistre oči: Vele gore, veli ljudi, Rujna lica, rujna vina, Silni gromi, silni udi; — To je naša domovina! Ženju serpi, mašu kose, Deed se žuri, snope broji, Škriplju vozi, brašno nose, Snaša preduć málo doji: Pase marha, rog se čuje, Oj, oj zvenči, oj, u tmine, K ognju star i mlad šetuje; Evo t’ naške domovine! Luč iz mraka dalko sija, Po veseloj livadici, PĐsme glasno breeg odbija, Ljubni poje k tamburici: Kolo vode, živo kolo, I na berdu, i v dolini, Plešu mladji sve okolo; — Mi smo, pobre, v domovini! Magla, što li, Unu skriva? Ni l’ to našiu jauk turobni! Tko li moleć smert naziva? Il’ slobodni, il’ su robni? »Rat je, bratjo, rat junaci, Pušku hvataj, sablju paši, Sedlaj konjče, hajd pešjaci, Slava budi, gdi su naši!« Buči bura, magla projde, — Puca zora, tmina beeži, — Tuga mine, radost dojde, — Zdravo slobost, — dušman leži! Veseli se, tužna mati, Padoše ti verli sini, Ko junaci, ko Hrvati, Ljaše kervcu domovini! Teci, Sava hitra teci Nit’ ti Dunaj silu gubi, Kud li šumiš, sveetu reci: Da svog’ doma Hrvat ljubi, Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrastje bura vije, Dok mu mertve grob sakrije, Dok mu živo serdce bije! Antun Mihanović ... Kolo vode, živo kolo, I na berdu, i v dolini, Plešu mladji sve okolo; — Mi smo, pobre, v domovini ! ... |
19.11.2007., ponedjeljak
Priča o gradu
|
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. Siniša Glavašević ... Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. ... |
16.11.2007., petak
Čarolija zaborava
|
U ovom prostoru omeđjanom stablima mog razuma, u ovom prostoru bez središta svjetla, bez okusa, bez glasova, u ovom sjećanju, zatvorenom u tamni obruč tijela, u ovoj boli u ljubavi nepravednoj, u ljubavi ja dozivam lice koje sam posjedovala jučer, ja dozivam noć. U ovaj sat neponovljen, u ovaj dan neotrovan blizinom vremena, u strahu prisutnom međju oblicima, u ovaj moj plač neka iz mahovine iziđju sve košute i polože moje tijelo na zle i visoke borove, danas, na dan neprolazne osvete, neka umorne žene svežu moja stopala i zapale sve lađje, snene pod lukom mog vrata. Ja zovem. Neka dođje velika tišina, neka dođje velika tišina, neka se rijeke udalje od obala i tijelo neka napusti dubinu vlastite krvi, jer ja više ne poznajem granicu svog krika, ne vidim više daljinu izmeđju dva neba, ne osjećam krv. U ovaj suton sastavljen od dva oblika patnje, u ovu plahost koju nose stupovi lagani od nevinosti ljeta, u ovaj san ja dozivam riječi nage i bez uspomena, ja dozivam agoniju hladniju od snijega. U disanju moje kože, u ove plohe tuge, u ovu tamu, ja zovem vjetar koji briše obrise gorkih planina, vjetar zaborava ja dozivam pčele, da lancima bez zvukova zarobe tu travu taj plamen na tvom imenu. Ja zovem. Neka se mora preliju u presušen izvor zemlje i zaustave krv koja me napušta, neka se moja zaljubljenost pretvori u osamljene perivoje, moj osmijeh otuđji od sunca, neka oštrice izrasle u dodiru naše šutnje prodru kroz ovaj plemenit okus smrti. Nadjite me, vežite me, spalite moje sjećanje, zakopajte moje sunce u jezgro najtamnijeg korijenja, otvorite moje dlanove od soli i oduzmite mi taj lik koji i šljunak pretvara u ljubav. Irena Vrkljan ... Nadjite me, vežite me, spalite moje sjećanje, zakopajte moje sunce u jezgro najtamnijeg korijenja, otvorite moje dlanove od soli i oduzmite mi taj lik koji i šljunak pretvara u ljubav. ... |
12.11.2007., ponedjeljak
U snu kanjon
|
Jedrim - pri vrhu kanjona zvonak udarac ... Kao da je kozorog preskočio bezdan ... Dalje huk i lom... Skočih u jedan žljeb ... Kamenje raznih veličina strminom se osu jedan kamenčić pogodi me po nosu... Na kraju pokrenuta lavina zatrpa sve ! Imao sam zraka ali više nikud... Jedino duša odjedri na drugu obalu ... karibi |
08.11.2007., četvrtak
Pored mene
|
U postelji još pored mene bdije, Pokriven mrakom, kao brod u luci, Tvoj život u kom uplašeno bije I moje srce, kao sat na ruci. Sa prijestolja se na nas Sljeme ruši I stiže sve do groblja iznad grada, A kiša kupa bol u mojoj duši I skuplja se kraj posljednjih arkada. Ti ne znaš kamo, gubeći se, ide Taj put na kome nema putokaza I tvoje oči, zamagljene, vide U kapi kiše krhotinu mraza. Ja ništa ne znam o svome životu, Ni tko me vodi, ni što da se radi I pamtim samo neku anegdotu O ljubavi, i nevolji, i nadi. Moj um od snova, slova i papira Još čuva tvoje slogove i rime. A ti, kad čuješ kako netko svira Hoćeš li znati kako mu je ime? Zvonimir Golob ... Ja ništa ne znam o svome životu, Ni tko me vodi, ni što da se radi I pamtim samo neku anegdotu O ljubavi, i nevolji, i nadi. ... |
