promatram, razmišljam
20.07.2007., petak
Tebi dušo ...
|
Prozor ja sam prozor uredan i bio, izgled kuće na ljepotu dna. ja sam vidik svijetao i mio na vrt, put i zelen polet grana. ja sam plavo zeleno oko, crven pogled u zemaljsku tečnost. ja sam metar za nebo visoko, sitan aršin za golemu vječnost. ja sam vrata što raduju djecu. ja sam ljubav leptira i ptica. pčele zujec o me glavu tresu. ja sam čitak, vedar susjed žica. toplomjer sam za ugodno vrijeme i za sunce koje obzor širi. s mene kuća čita retke nijeme, žuta kukma s mene u svijet viri. ja sam prozor koji svjetlost gleda, ja sam vidik koji boju traži- putovanje starice i čeda, vaš pomoćnik što zdravlje važi. uzdah sreće, ja sam osmijeh kuće. ja upravljam riječima i duhom. na me zadnjeg osvrće se vruće mladić kada otiđje za kruhom. s mene klizi plač i nadahnuće. Augustin Ujević ... s mene klizi plač i nadahnuće. |
