Prozor
ja sam prozor uredan i bio,
izgled kuće na ljepotu dna.
ja sam vidik svijetao i mio
na vrt, put i zelen polet grana.
ja sam plavo zeleno oko,
crven pogled u zemaljsku tečnost.
ja sam metar za nebo visoko,
sitan aršin za golemu vječnost.
ja sam vrata što raduju djecu.
ja sam ljubav leptira i ptica.
pčele zujec o me glavu tresu.
ja sam čitak, vedar susjed žica.
toplomjer sam za ugodno vrijeme
i za sunce koje obzor širi.
s mene kuća čita retke nijeme,
žuta kukma s mene u svijet viri.
ja sam prozor koji svjetlost gleda,
ja sam vidik koji boju traži-
putovanje starice i čeda, vaš pomoćnik što zdravlje važi.
uzdah sreće, ja sam osmijeh kuće.
ja upravljam riječima i duhom.
na me zadnjeg osvrće se vruće
mladić kada otiđje za kruhom.
s mene klizi plač i nadahnuće.
Augustin Ujević
... s mene klizi plač i nadahnuće.
Post je objavljen 20.07.2007. u 22:42 sati.