promatram, razmišljam
11.05.2007., petak
Tebi dušo ...
|
Misao na nju I Po kakvim oštrim prođoh stazama, po kakvoj tuzi vlažnih humova, u zanosima, u ekstazama ? Ja pamtim prašni očaj drumova i vrtoglavih cesta ludilo, i usred vira ponoć umova I lutanje je već utrudilo krvave noge i žulj brzih stopala. Nostalgiju je tek probudilo, i gora me je želja spopala: za nekim rujnim Barcelonama, za kojim pandža grud je kopala, za maslinama našim, za Salonama, večernjim zlatom blagih Zdravomarija, za blagom mira, sjetom i madonama, i čistim srebrom naših rodnih arija. II Al' preko magle ranih stanica, i žuta dima u kavanama, ko obećana neka danica, i melem duge našim ranama, zjene se krijese neke ljubavi sa nepoznatim svojim manama, sa svojim cvijetom plavim, ubavim, sa svojim bolom punim mirisa (da bude lijekom kužnih, gubavih). - Predivne boje šarnog irisa, vi arabeske moje dragane, prepune vi ste miomirisa, i neke tajne, mile, lagane. U vašim nježnim polusjenama ja čitam mliječne slovke slagane: Blagoslovljena među ženama. Augustin Ujević, Kiot, 1919. godine |
