promatram, razmišljam
05.05.2007., subota
Jednoj dragoj, predragoj dušii ...
|
IX Božanska ženo, gospo nepoznata, dokle, i kamo, mene misliš vući? Hora je došla te ja moram tući Zlatnim zvekirom na bešćutna vrata. Od tvojih čari i od blijeska zlata, od dvora strepim kuda imam ući, a krto srce moralo bi pući bez tvog osmješka, besmrtna Beata. Dok sjaju sunca i blijedi mjeseci, snatrim o zmaju ispred tvoga praga i zlatnom klasju u toj mekoj kosi. I preklinjem te: Nepoznata reci, kakva te tuga iz daljine draga, i još mi reci, gdje si, što si, ko si? — X Znaš da mi čežnja u čekanju sniva da kroz jaz strave crni šaptac šapne; ti pojmiš gordost kada volja zapne i razum gdje se prepast svijeta sliva. Ponos je zora moći, divna Diva, on što plač priječi da u suzu kapne; nek carsku dušu rulja na krst šapne, odati neće tajne koje skriva. Živjeti vrijedi zbog blijeska ljepote, pa da nam borba svaku raskoš ote, ni nisko rugo niti laska pasja okaljat neće tvoje suho zlato, ni ukrasti nam, blago bogodato, suton što osmijeh lica tvog obasja. August Tin Ujević Biseri jedne predivne kolajne ... koju snagu imaju Njegove riječi, Ponos je zora moći ... |
