promatram, razmišljam
02.05.2007., srijeda
Pridružio se On Tinu ...
|
Pobratimstvo lica u svemiru Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom, I ono sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom. Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive. Mi smo svi prešli iste puteve u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traženja, i svim jednako se dive. Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena. I svi se ponavljamo, i veliki i čisti, kao djeca što ne znaju još ni svojih imena. I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele, i oni su naši sami iz zajedničkog vrela. I hrana nam je duše iz naše opće zdjele, i sebični je pečat jedan nasred čela. Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmusa, a naša krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedna historija duša. Strašno je ovo reći u uho oholosti, No vrlo sretno za očajničku sreću, da svi smo isti u zloći i radosti, i da nam breme kobi počiva na pleću. Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti? Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema, ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi; o vasiono! ja živim i umirem u svijema; ja bezimeno ustrajem u braći. Ovu lijepi biser Augustina Ujevića obožavao je pokojni Ivica Račan. Po Njegovoj želji pjesmu je recitirao R. Š. a snimak recitala poslao iz Amerike u Zagreb, gdje je danas, u Lisinskom, na komemorativnom skupu, nakon filma Moja Hrvatska, preslušana. Ivici Račanu ... U raj poveli Te anđeli, na dolasku Tvome primili Te mučenici, i odveli Te u Sveti grad Jeruzalem, i Ti s Lazarom, nekoć ubogim, pokoj vječni imao! |
